Intrigator

Katran & perje

Mobbing nad Matom Granićem

Zlostavljan od lijenčine

Nečuveno zlostavljanje na radnome mjestu otkriveno je retroaktivno u Ministarstvu vanjskih poslova, petnaestak godina nakon počinjenja čina. Bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić trpio je žestoke neugodnosti od tadašnjeg zamjenika Ive Sanadera. Potonji je: a) dolazio kasno i odlazio rano s posla; b) često je sjedio buljeći u zid u depresiji; c) bio je bolesno ambiciozan i tužan što je morao Granića gledati na ministarskoj dužnosti; te je d) oko sebe okupljao nesposobne i neugledne klošare, također iz stranke kojoj su obojica nekoć pripadali.

Te šokantne spoznaje iznijete u duboko potresnom intervjuu za “Jutarnji”, traumatizirani Granić otkrio je tek sada jer jednostavno nije bio emocionalno spreman za prisjećanje na ovakve traume.

Potom je neobično toplim riječima progovorio sam o sebi. Zlostavljač Sanader s vremenom se pritajio, jer se pomirio s nevjerojatnim utjecajem “najpopularnijeg političara u državi, preuspješnog i predobrog” Mate Granića, kojem je ozbiljno prijetilo da postane čak i predsjednik države, ali se to nije dogodilo iz banalnog razloga – debakla na izborima – naravno, insceniranog zaplotnjačkim djelovanjem unutar same stranke, a ne općom indolencijom naroda prema fantastično obožavanom ministru.

Poslije svega, Granić je nastavio egzistirati radišnim životom poslovnog savjetnika Hypo banke, dok se Sanader “počeo ponašati kao diktator”, nastavljajući svojom pojavom na TV ekranima izazivati posttraumatske reakcije u načetoj Granićevoj psihi.

“Želio je svu moć u svojim rukama, postao je radikalno dramatičan u toj svojoj želji”, prostenjao je zadnjim snagama bivši ministar na kraju mučnog intervjua.

Petar Glodić

Autor “Latinice” razočaran što su Srbi podržali “opciju koja ih je počistila iz Hrvatske”

Opcija Denisa Latina

Autor nekoć utjecajne “Latinice” Denis Latin otkrio je u ponedjeljak u intervjuu banjalučkom dnevniku “Fokus” da je do ukidanja te emisije došlo kada je malo dublje zagrebla po pozadini ubojstva Ive Pukanića. Latin u intervjuu o tom ubojstvu nije rekao ništa novo, a pomalo je zbunjujuće što govori o ukidanju emisije 2008. godine, s obzirom da mu je bila ukinuta u jesen 2009. godine, pa lani ponovo vraćana, da bi konačno bila ukinuta koncem 2010.

Bez obzira na te nejasnoće, može se primijetiti da je “Latinica” najčešće nestajala kada bi na funkciji bila Hloverka Novak-Srzić, koja je i sama početkom 2010. bila smijenjena s mjesta urednice Informativnog programa HTV-a, da bi se već u srpnju vratila na još višu funkciju, onu direktorice cjelokupnog programa.

U intervjuu “Fokusu” Latin je izrazio “užasno” razočaranje zbog toga što je na sjednici Programskog vijeća HRT-a, na kojoj je Hloverka imenovana, za nju glasao i predstavnik nacionalnih manjina, a bio je to Srbin Dragan Crnogorac.

“Srbi su digli ruku i za izbor Hloverke Novak-Srzić, iako je njena medijska uloga u proteklom ratu više nego diskutabilna. Razočaran sam jer su otvoreno podržali opciju koja ih je počistila iz Hrvatske tijekom 90-ih”, kazao je Latin, ustvrdivši da je on sam doista napravio “stvarno mnogo emisija o pravima srpskog naroda u Hrvatskoj”.

“Novosti” su svojevremeno tražile od Crnogorca da pojasni izbor Hloverke i, moramo reći, nije nam zvučao uvjerljivo kada je tvrdio da se samo tako mogao spriječiti još veći kaos koji bi na HTV-u nastao da je to mjesto ostalo upražnjeno, no još neuvjerljivije zvuči Latin kada mu se postave pitanja o njegovoj ulozi 90-ih, kada je, kako on danas tvrdi, Hloverkina opcija počistila Srbe iz Hrvatske.

Primjerice, kada se Latina pita zašto nije reagirao kada je otjeran njegov kolega Saša Milošević, s kojim je vodio “Dnevnik”, on odgovara da nisu reagirali ni drugi i pita se zašto nešto nisu poduzele starije kolege jer je on u to vrijeme bio “običan novinarčić koji je imao 25 godina”. Kada ga se pita zašto kao ratni reporter nije izvještavao i o zločinima nad Srbima, Latin odgovara slično: “Zašto sam ja bio zadužen da budem taj koji treba progovoriti o tome? Druga stvar: kako sam ja znao za takvo što, otkud mi informacije kad su se stvari tek poslije 10 godina počele procesuirati.”

No zato je Latin već u ljeto 1991. imao popis imena navodnih ratnih zločinaca iz Siska, a kada ga se pita zašto je u kameru izdiktirao listu Srba za odstrel, on odgovara kako je “jednostavno citirao policijsko izvješće”. Kada ga se pita kako je moguće da je, javljajući se nakon Oluje iz Knina, kada su spaljene na tisuće srpskih kuća, o tome izvijestio kao o čišćenju smeća (“Ako pogledate nebo iznad Knina, vidjet ćete jako puno dima, ali to nije zbog borbenog djelovanja, nego zato što ljudi čiste kuće i pale smeće”), Latinov jedini argument bit će da je on, za razliku od onih koji su lagali i huškali u Srbiji, barem izvještavao iz svoje zemlje.

Nikola Bajto

U kampanju bez imena liste, ljudi i sponzora, ali s gradskim milijunima

Usamljeni Bandić kupuje medije

Dok ne kapne lova od onih kojima je činio kojekakve usluge, Bandić je uz suglasje Gradske skupštine podijelio medijima 10 milijuna kuna za vijesti iz Zagreba. Priča se da HDZ-ovci u Skupštini nisu prigovarali jer će dio novca ići i njima naklonjenim medijima

Zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića u posljednje vrijeme gledamo samo u društvu djece, na manifestacijama otvaranja, zatvaranja i renoviranja vrtića i njima srodnih institucija. Odraslih oko njega, osim novinara, nije bilo ni na novinskoj konferenciji na kojoj je prije mjesec dana najavio izlazak na parlamentarne izbore s nezavisnom listom “Stijena”. Do danas o ljudima i programu s kojima će izaći na izbore nismo čuli ni riječ. U međuvremenu je osim ljudi oko sebe, Bandić ostao i bez imena “Stijena”, jer navodno više nema vremena registrirati stranku koja će se tako zvati, ali i bez novca. Sponzore naime privlači politički interes, a interesa oko Bandića više nema.

Svi važniji izbori su iza njega – gradonačelnički, predsjednički – eto i parlamentarnih, a izvjesno je da Bandić priželjkuje ulazak u Sabor jer strahuje od uvjerljive pobjede svojih bivših kolega iz SDP-a, koji će ga izmjenom zakona o referendumu moći rušiti s vlasti u Zagrebu. Neki analitičari spominju da u zastupničkom imunitetu traži utočište od onih 300 prijava koje su, po njegovu priznanju, podignute protiv njega, no imunitet u posljednje vrijeme ne nudi zaštitu ni od čega.

Neki politički analitičari smatraju kako trenutno ne postoji nikakav korporativni interes koji bi se mogao okupiti oko Bandića. Tu i tamo mogao bi štogod ušićariti na račun usluga koje mu razni poduzetnici duguju za kojekakve ustupke, poput Tome Horvatinčića, kojem je omogućio da dovede H&M nasred zagrebačkog Cvjetnog trga, ali koji sada ima pametnijeg posla jer je ljetos na neko vrijeme završio iza rešetaka nakon što je jahtom ubio dvoje ljudi.

A dok ne kapne takva lova, Bandić je za financiranje samopromocije umjesto u kasicu pojedinih tvrtki zagrabio tamo gdje mu je bilo najlakše, u javna dobra – zagrebačku blagajnu. Učinio je to uz suglasje zagrebačke Gradske skupštine, koja mu je u srpnju po hitnom postupku odobrila da podijeli medijima 10 milijuna kuna kako bi donosili “novosti” iz Zagreba. Vlasnici tih medija ovih dana zadovoljno trljaju ruke, dok njihovi uposlenici čupaju kosu razmišljajući kako i kojim vijestima da ispune kvotu i opravdaju novce koje im je dao Bandić, pa nerijetko “preštrikavaju” i po nekoliko mjeseci stare priče vezane za Zagreb.

Mediji su ovu lovu od Bandića očekivali, no zanimljivo je da je ona stigla ranije, i to navodno nekoliko mjeseci. Priča se da HDZ-ovi zastupnici u zagrebačkoj Skupštini nisu ništa prigovorili kada mu je hitno odobreno ovakvo trošenje novca jer im je izdana naredba od njihovih šefova da će među korisnicima tog novca biti i njima nakloni mediji.

Novac su dobili Televizija Jabuka, Z1, Radio Antena, Zagrebački radio, Soundset i Cibona, ali i TV Plus i Net TV, kojima Zagrepčani nisu primarno ciljana publika. Svi koji poznaju Milana Bandića, znaju da je 10 milijuna kuna tek sića koju će, što službeno, što neslužbeno, potrošiti na kampanju. U svakom slučaju, bit će zanimljivo vidjeti popis najvjernijih njegovih financijaša po završetku izbora. Onih neskrivenih, dakako.

Goran Plavšić

Europarlamentarka Doris Pack sve stranke izjednačila s HDZ-om

Promašene Dorisine packe

Stavovi koje je Doris Pack, njemačka zastupnica u Europskom parlamentu iznijela u intervjuu “Vjesniku” –  da je optužba protiv HDZ-a samo snažna predizborna galama i da ne može zamisliti da su se druge stranke u Hrvatskoj ponašale bitno drugačije od HDZ-a, izazvala je dosta burna reagiranja u Hrvatskoj.

“Vjerujem da će nakon ovih izbora odgovarati još mnogi političari iz drugih stranaka za koje mediji trenutačno nemaju veliki interes, jer se sad radi i poduzima sve kako bi se HDZ srušilo s vlasti”, rekla je Pack, koju su mediji u godinama HDZ-ove vlasti isticali kao prijateljicu Hrvatske, a sada zaključuju da je isključivo navijačica HDZ-a.

Doris Pack svojim tvrdnjama sve političke stranke bez ikakvih dokaza prokazuje kao ogrezle u kriminalu, iako je teško da je ijedna usporediva s HDZ-om, pa mnogi ocjenjuju da je uvrijedila sve hrvatske stranke, kao i državu i pravosuđe.

– HDZ je članica Europske pučke stranke (EPP) i logično je da netko tko je istaknuti predstavnik te parlamentarne frakcije javno zagovara interes sestrinske stranke čija je pozicija u EPP-u izrazito dobra i snažna – komentira stavove Doris Pack politički analitičar Davor Gjenero, navodeći da, kada se govori o politici EPP-a prema prostoru zapadnog Balkana, HDZ tu ima značajnu ulogu.

– Ipak, to što je Doris Pack po svojoj poziciji prijateljica HDZ, ne znači da nije istovremeno i prijateljica Hrvatske. Uostalom, ona je kao voditeljica delegacije podržavala Hrvatsku i za vrijeme Račanove administracije – tvrdi Gjenero.

N. Jovanović

Kratko & jasno

Ivo Goldstein, povjesničar

To je predizborno hapšenje

Ne mogu tumačiti hapšenje Josipa Boljkovca ikako drukčije doli kao potez koji predstavlja jedan od elemenata prljave predizborne kampanje HDZ-a

Što mislite o hapšenju Josipa Boljkovca pod sumnjom da je kao partizan i oficir OZNA-e skrivio određene ratne zločine na kraju Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega?

– S jedne strane sam iznenađen, a s druge i zgrožen tom viješću. Ipak sam vjerovao da su sve one tobožnje optužbe, koje su protiv njega izrečene u proteklom razdoblju, na tako staklenim nogama da se njegovo hapšenje neće dogoditi. Točnije, da se neće usuditi s tako nategnutim pretpostavkama poduzeti jedan takav potez. Ali, eto, usudili su se, mimo svega što se o njima moglo vjerovati.

A kako objašnjavate to da su se ipak usudili? I da sad zamaskirani specijalci vršljaju po njegovoj kući?

– Ne mogu tumačiti hapšenje Josipa Boljkovca ikako drukčije doli kao potez koji predstavlja jedan od elemenata prljave predizborne kampanje HDZ-a. Očito su u velikoj nevolji kad se odlučuju na takve stvari. HDZ traži balans s obzirom na teško opterećenje kriminala u svojim redovima, pa nam žele odvući pažnju prema temama iz povijesti. I akcijskim prizorima hapšenja strašno opasnog 89-godišnjeg osumnjičenika.

Jesu li vama poznate barem indicije koje bi upućivale na Boljkovčevu suodgovornost za partizanske zločine koji se n-vode u tom kontekstu?

– Nisam vidio ono čime navodno raspolažu oni koji su odlučili o hapšenju. A nisam vidio ni bilo što drugo u tom pogledu, dakle, što bi upućivalo na njegovu krivnju. Osobno stoga mislim da konkretna Boljkovčeva krivnja u tome ne postoji.

Kako bi se generalno trebalo odnositi prema takvim zločinima pobjedničke strane i ukupnog sistema oko 1945. godine?

– O tome sam više puta pisao. Obračun s narodnim neprijateljem krajem Drugog svjetskog rata i poslije njega, veoma je kompleksno pitanje. Nema sumnje da je zločina bilo, ali njih je nužno staviti u kontekst njihova vremena, povijesnog trenutka, i prostora, užeg i šireg. Tek tad moći ćemo ih razumjeti i pravilno tretirati, kako znanstveno, tako i pravosudno.

Igor Lasić