Klijentela za izbore spremna

Bivši premijer Ivo Sanader postavio je Tomislava Karamarka za nestranačkog ministra unutarnjih poslova prije tri godine, nakon ubojstva Ivane Hodak, a Karamarko je otada nebrojeno puta isticao depolitizaciju policije kao glavni cilj svojega mandata. No mandat je završio učlanivši se u HDZ i postavši nositelj jedne od stranačkih izbornih lista, na koje je za sobom povukao i zamjenika ravnatelja policije Milijana Brkića.

Nakon raspuštanja Sabora i niti mjesec dana prije parlamentarnih izbora, tehnička vlada Jadranke Kosor donijela je na njegov prijedlog četiri uredbe važne za kadroviranje u policiji, a Karamarko najavio provođenje natječaja kojima će se imenovati preko 200 rukovodećih ljudi u ravnateljstvu policije, policijskim uprava i postajama. Uz to, najavio je i povećanje plaća policajaca, što je, s obzirom da je riječ o nekih 25.000 ljudi, solidna biračka baza.

Slučaj iz Karamarkova resora nije usamljen, jer je i HDZ-ov ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković uoči izbora proveo unaprijeđene 156 ljudi i raspisao interne natječaje za stotinjak diplomata, a novinari su nabrojali još niz sličnih imenovanja i zapošljavanja u drugim ministarstvima u posljednjih mjesec dana. Ti potezi pokazuju da se HDZ, koji se pod vodstvom Jadranke Kosor navodno odrekao svojeg korupcijskog naslijeđa, nije ni milimetra odmakao od klijentelističkog načina vladanja u kojem svi državni resursi, počevši od uprave i javnih poduzeća, do proračunskih sredstava, služe za nagrađivanje odanih pojedinca ili za produkciju lojalnog biračkog tijela.

Ciljane poruke

Predizborni plakati kojima je HDZ ovih dana oblijepio ulice također puno govore o tome da se stranka, nakon što joj je rejting uništen aferama i nesposobnošću da se nosi s ekonomskom krizom, potpuno okrenula određenim kategorijama birača koje je ranijom klijentelističkom politikom nastojala vezati uz sebe. Tako na plakatima čitamo: “Jamčimo sigurnost javnoj upravi / Nećemo politička otpuštanja”, “Jamčimo sigurne mirovine / Nećemo nove poreze”, “Jamčimo dostojanstvo branitelja / Nećemo smanjivanje prava” i slične poruke kojima HDZ upozorava klijentelu na to što bi joj se moglo dogoditi u slučaju da izostane primjerena izborna podrška.

Kako kaže profesor sociologije na Pravnom fakultetu u Zagrebu Slaven Ravlić, autor nekoliko radova o stranačkoj korupciji, spomenuti plakati i predizborno kadroviranje upozoravaju na politički klijentelizam, koji nije samo domaći fenomen, već je u širem smislu svjetski fenomen kojeg treba razlikovati od korupcije.

– Klijentelizam se često brka s korupcijom, s kojom je povezan, ali nisu isti. Klijentelizam je onaj stari princip da se patron brine za klijenta, a u modernom smislu to je razmjena političkih odluka za izbornu podršku, tako da stranka donosi odluke u nečiju korist, da se državna sredstva troše njemu u prilog, da se daju određena zaposlenja, stanovi i sve što je potrebno da se kod klijenta održi takav odnos. Sam klijentelizam uvijek postoji jer, primjerice, socijaldemokratska stranka obećava da će djelovati u korist svojih birača, radnika, ali ako to ne čini tako da pomaže posebnoj grupi, već općim mjerama, poput poboljšanja obrazovanja i slično, to nije klijentelizam u užem smislu. Međutim, kod nas se radi o selektivnom klijentelizmu, gdje se specifičnim grupama daje određena vrsta proračunske potpore – pojašnjava Ravlić.

HDZ-ovi predizborni plakati, dodaje sociolog, govore o grupama na koje se stranka oslanja i od njih očekuje pomoć na izborima.

– Prvo su tu različiti izborni savezi proistekli iz rata, uz koje se vezuje cijeli onaj problem s registrom branitelja, i sigurno je da će HDZ-u biti odani oni čiji je braniteljski status sporan. Na drugom je mjestu dio javne uprave, a posebno sigurnosnog aparata. Klijentelizam u javnoj upravi događa se i u zemljama s većom demokratskom tradicijom ako je neka opcija dugo na vlasti, no kod nas je to specifično jer je na taj način posebno oblikovan policijski i vojni aparat i nije čudno da se ta famozna formula o depolitizaciji policije nasanjka čim vidite što je njen sadržaj. To je klijentelistički odnos koji se sada nastoji učvrstiti. Treće, tu su odnosi stvoreni u privatizaciji. Sada se tvrdi da je sve zlo nastalo u Sanaderovo doba, a zaboravlja se da taj sustav ima nešto dublje korijene u 90-ima, kada su nastajali tzv. tajkuni koji su bili u klijentelističkom odnosu s vlašću i na koje se stranka cijelo vrijeme oslanjala – kaže Ravlić.

Primamljive povlastice

Poseban slučaj HDZ-ove klijentele još je i katolička crkva. Tu je, navodi Ravlić, više riječ o onom klijentelizmu u širem smislu, jer je u temeljnoj ideološkoj vrijednosnoj podjeli legitimno da neki politički akteri imaju drugačiji odnos prema crkvi i to ugrađuju u zakone.

– No kada je riječ o davanju proračunskih sredstava i tu odmah raste sumnja da nije riječ o običnom klijentelizmu, nego korupcijskom klijentelizmu, a to je stvaranje selektivnih mreža gdje se sredstva razmjenjuju za političku potporu – kaže Ravlić.

Iz rezultata parlamentarnih izbora unatrag 12 godina može se vidjeti da se biračka podrška HDZ-u u Hrvatskoj bez dijaspore kretala između 676.264 glasa 2000. godine, preko 800.503 glasa 2003. godine do 834.297 glasova 2007. godine. Najmanji broj glasača stranka je imala 2000. godine, kada je jedini put do sada izgubila izbore, a tada je ideološka komponenta kod HDZ-a bila još uvijek jaka, ali su široki slojevi bili razočarani privatizacijskom pljačkom, uništenom privredom i općim urušavanjem društva. Danas istraživanja javnog mnijenja daju HDZ-u rejting od nekih 20 posto, što bi uz izlaznost kakva je bila zabilježena na izborima 2007. godine, predstavljalo tek nekih 500.000 glasova.

Taj broj otprilike se poklapa s brojem ljudi kojima je HDZ dodijelio status branitelja, a nešto je veći od broja zaposlenih u javnom sektoru, koji se kreće oko 400.000, pa bi se gotovo moglo reći da je HDZ pred ove izbore spao samo na svoju klijentelu. No naravno da stranka ne može računati na sve birače iz ovih kategorija, iako se iz mandata u mandat trudila da ih što više veže uz sebe. Branitelje je privlačila dodjelom visokih mirovina, povlastica i različitih drugih prava, pri čemu je tim statusom nagrađen znatno veći broj ljudi od onih koji su imali aktivnu ulogu u oružanoj obrani, pa su ukupna novčana davanja za tu kategoriju premašila iznos od šest milijardi kuna, što je gotovo šest posto prihoda državnog proračuna. Sve državne strukture, od uprave i pravosuđa do javnih službi i poduzeća popunjavane su stranačkim kadrovima od vrha nadolje, pri čemu je osigurano da plaće u javnom sektoru budu znatno više od onih u privredi, koja cijeli sustav financira.

Kupovina birača

HDZ se vraćanjem duga umirovljenicima, koje je zakinuo 90-ih, potrudio da ne otuđi od sebe dio starije i konzervativnije populacije, bez obzira na to što je mirovinskim zbrinjavanjem radnika propalih poduzeća i drugim načinima poticanja na odlazak u mirovinu stvorio neodrživ omjer između radno aktivnog i neaktivnog stanovništva. Transferi prema klijentima uključuju i lokalni nivo, gdje se centralizirana država koristi za selektivno usmjeravanje proračunskih pomoći, pa se procvat pojedinih sredina onda pripisuje sponama lokalnih stranačkih moćnika s HDZ-ovom državnom vlašću, a nebrojeni su primjeri pojedinačne kupovine birača, posljednji među njima onaj s isplatom otpremnina radnicima propale Đakovštine.

Spomenute transfere kojima je učvršćivao klijentelistički odnos HDZ je, naravno, spajao sa svojom ideološkom platformom vezanom uz Domovinski rat, obitelj, vjeru i druge tradicionalne vrijednosti, pa u tu sferu spadaju i obilne rodiljne naknade za obitelji s više djece, sumnjivi poticaji poljoprivredi, ali i goleme dotacije katoličkoj crkvi, koja godišnje dobiva oko pola milijarde kuna, a koja je i pred ove izbore vjernicima odaslala poruku da glasaju za neimenovanu opciju čiji lični opis odgovara HDZ-u.

HDZ je tako stvorio solidnu bazu klijenata koje financira na račun ostatka populacije i na koje može računati čak i onda kada je stranka, kao danas, moralno krajnje kompromitirana.

– Ideološki i vrijednosni rascijepi su iznimno duboki i determiniraju političke aktere, pa se politički stavovi birača ne mijenjaju tako lako čak ni zbog moralne krize koja zahvaća stranke. Oni se znaju obeshrabriti ako moralni argumenti prevladaju, pa eventualno i glasati za neku sličnu stranku, no ti ideološki rascijepi i dalje funkcioniraju i stranke se duž tih rascijepa kasnije i oporavljaju. No ostaje i taj klijentelistički segment koji je vrlo jak jer ljude ipak više motiviraju interesi nego uvjerenja – kaže profesor Ravlić.

Za kadroviranja poduzeta u tjednima prije izbora, profesor Ravlić kaže da predstavljaju ogromno ograničenje za moguću novu vlast, jer je već iz HDZ-ove predizborne parole “Protiv političkih otpuštanja” jasno da će sve što nova vlast kadrovski poduzme biti proglašeno političkim šikaniranjem.

– Predizbornim unapređenjima kažnjava se i dio ljudi koji nije u klijentelističkoj mreži i koji bi napredovao prema profesionalnim mjerilima jer se na njih gleda sa sumnjom. To što ih je tehnička vlada promovirala možda nije toliko protuzakonito koliko je posve suprotno modernoj demokraciji i državi, i jednom razumnom političkom ponašanju – zaključuje Ravlić.

Struktura koju treba demontirati

Bivša SDP-ova ministrica pravosuđa Ingrid Antičević Marinović kaže da je za nju eufemizam ako HDZ-ov model vladanja, a posebno predizborna kadroviranja, nazovemo klijentelizmom.

– To je politička korupcija koja je još opasnija od ove korupcije i pljačke iz afera, jer se time poštenim i pametnim ljudima poručuje da nemaju tu što raditi i da nema smisla da se za bilo što natječu. Mi se još nismo obračunali sa Sanaderovim modelom vladanja jer se Jadranka Kosor odrekla njega, ali ne i njegovog sustava. To sve treba demontirati, ovakva zapošljavanja, čizmu nad pravosuđem, čizmu nad medijima – nabraja Antičević Marinović.

Pretpostavke svake dobre vlasti su, kaže ona, predvidljivost, izračunljivost i kontrolabilnost.

– Trebaju postojati objektivni kriteriji, a vlast treba biti transparentna i prihvatiti da je država uvijek sumnjiva i da mora stalno objašnjavati zašto se nešto radi i kamo ide novac. Kod HDZ-a se nikada nije znalo koliko će trajati i koštati neki radovi, a znali ste samo tko će biti izvođač. Tu strukturu treba demontirati – kaže Antičević Marinović.

Kartelska stranka koja kontrolira resurse

Profesor Pravnog fakulteta Slaven Ravlić u radu “Izvori političke korupcije u demokratskom poretku” (2010) navodi da je HDZ trajno zadržao klijentelistički karakter iz 90-ih, ali da je postao i kartelska stranka zbog ispreplitanja s državom, oslanjanja na državne izvore, kontrole medijskog prostora, ograničavanja pristupa drugim strankama i slabljenja konkurentskih stranaka. SDP-ova koalicijska vlada nastojala je delegitimirati sustav klijentelizma i korupcije, ali je i SDP razvio neka obilježja kartelske stranke zbog izdvajanja elite i pretežnog oslanjanja na državne resurse.

“Snažna isprepletenost vodećih stranaka s državom otvara velike mogućnosti zloporabe javnih sredstava te utječe na povećanje korupcije (nepotizma, podmićivanja, trgovanja utjecajem). Istodobno, veza s državom utjecala je na osamostaljenje vodstva i marginalizaciju članstva, na rast autoritarnih i autokratskih tendencija unutar svih stranaka”, piše Ravlić, navodeći da je takav model stranaka pridonio stvaranju i održavanju sistemske korupcije.