Kult ličnosti

Viktor Ivančić, kolumnist Novosti i nekadašnji glavni urednik kultnog tjednika Feral Tribune, predstavljen je na ovogodišnjem Sajmu knjiga u Beogradu svojom novom knjigom pod provokativnim naslovom “Jugoslavija živi vječno”.

Radi se o tekstovima koje je Ivančić objavljivao u Feralu, Danima i Novostima, a tiču se Viktorovih lucidno-ironičnih razmišljanja o nacionalizmu, medijima i kapitalizmu. Knjiga počinje citatom iz Ustava RH, u kojem se zabranjuje udruživanje Republike Hrvatske u bilo koji tip “jugoslavenskoga državnog zajedništva”, što u kombinaciji s naslovom knjige čini hrabro i drsko bacanje rukavice u lice svima kojima je Jugoslavija, 20 godina nakon raspada, i dalje objekt iživljavanja i nacionalističke mržnje.

Objašnjavajući svoj stav Ivančić kaže: “Jugoslavenstvo danas ima smisla još samo kao ona razina pobune s koje nema uzmaka, pogotovo u vremenu kada puki antinacionalizam nije dovoljan”. Ili sasvim feralovski: “Tko može biti toliko glup da misli kako je Jugoslavija mrtva samo zbog toga što više ne postoji?” Knjiga “Jugoslavija živi vječno” izašla je u izdanju beogradske Fabrike knjige, jednako kao i Ivančićev novi “Robi K. – Treći juriš”. Važno je napomenuti da je Dejan Ilić, vlasnik i urednik Fabrike knjiga, izabran na beogradskom Sajmu izdavačem godine.

Mladen Stilinović, konceptualni umjetnik iz Zagreba, izlaže ovih dana svoje radove u Modernoj galeriji u Ljubljani pod nazivom “Sedam smrtnih grijeha”. Stilinović se bavi “grijesima” koje smatra karakterističnim za umjetnike istočne Europe među kojima su: “kolektivizam, utopizam, mazohizam, cinizam, lijenost, neprofesionalnost i ljubav prema Zapadu”.

Stilinović kaže: “Kao umjetnik učio sam i od Istoka (socijalizma) i od Zapada (kapitalizma). Naravno, sada kada su se granice i politički sistemi promijenili, takvo iskustvo više neće biti moguće. Gledanje i poznavanje umjetnosti Zapada navelo me je ovih dana na misao da na Zapadu ne može biti umjetnosti. Zašto ne može biti umjetnosti na Zapadu? Umjetnici Zapada nisu lijeni. Umjetnici s Istoka su lijeni, a hoće li oni sada, kada više nisu umjetnici Istoka ostati lijeni, to ćemo vidjeti.”

Aleš Debeljak,  pjesnik i esejist iz Ljubljane, nakon kultne knjige poezije “Rječnik tišine”, pojavio se ponovno u fokusu knjižarske ponude u Hrvatskoj, s knjigom pjesama pod nazivom  “Krijumčari”. I u ovoj knjizi, individualno i kolektivno pamćenje kao i zaborav, onaj namjerni i nenamjerni, agresivni i spontani – ostaju trajna Debeljakova preokupacija.

Sukus kolektivnog počiva na dekonstrukciji Jugoslavije u kontekstu bolno krvave gluposti gdje je za zajedničku stvar i opstanak plemena sve dopušteno. Debeljak upućuje da njegov stih moramo čitati zapravo afirmativno ali pod uvjetom da se “pleme” liši nacionalnih, vjerskih, rasnih, rodnih i drugih predznaka i dokraja poopći. U tom smislu melankolija je Debeljakova centralna kategorija kojom bez “velikih riječi” opisuje bezvremeni svijet, zamrznut negdje u točki prije finalnog pada. Vrijedi čitati.

Damir Avdić, rock muzičar iz Tuzle, autor provokativnog romana “Na krvi ćuprija”, poetske zbirke “Kuda sestro”, kao i razornih pjesama “Mrtvi su mrtvi”, “Bratstvo i jedinstvo”, “Po asfaltu i betonu” i drugih, sprema novi album koji će se zvati “Mein Kapital”. Teško da će itko na kugli ove godine smisliti bolji naziv nekog svog djela jer svijet danas doista stoji na rubu. Kapitalizam je u krizi, desničari marširaju, dok je nezaposlenih sve više.

O motivima za novi album Damir Avdić kaže: “Sreća kapitalizma je što dozvoljava puno. Nesreća diktature je što ne dozvoljava ništa. Pitanje je nismo li mi sada u kapitalističkoj diktaturi koja nam formalno dozvoljava sve, a suštinski nam ne da ni da prdnemo. Dok nije postojao McDonalds, ljudi su ga sanjali. Danas se prvo razbijaju baš izlozi McDonalds-a. Mi muzičari smo nekada i danas ostali manjina, prisiljeni sa svojom gitarom sjediti negdje na nekom sporednom zidiću.”

Saša Broz, redateljica iz Zagreba, postavila je na sceni zadarskog kazališta  Goldonijevu  komediju “Mirandolina”. Redateljica je odlučila “Mirandolinu” staviti u doba kojeg se publika sjeća iz Fellinijeva legendarnog filma “Slatki život”, koji je obilježio šezdesete godine prošlog stoljeća. To je vrijeme kada su žene (barem u Italiji) bile najelegantnije, a muškarci najbezbrižniji i upravo to ozračje nastojala je Saša Broz prenijeti kao kontrapunkt otužnoj hrvatskoj stvarnosti.

Glumački ansambl predvodi Marija Škaričić u naslovnoj ulozi gostioničarke, praćena trolistom udvarača – Rankom Zidarićem, Zijadom Gračićem i Alenom Šalinovićem.

U ostalim ulogama igraju Ivana Boban, Vanja Matujec , Jan Kerekeš i Kristijan Potočki. Sudeći prema dugom aplauzu na kraju, očito je da je puno gledalište moglo zaboraviti tu otužnu stvarnost barem na sat i pol.

Zlatko Bourek, veteran zagrebačke škole animiranog filma, bit će predstavljen na festivalu animiranog filma koji se ovih dana održava u Banja Luci. Publika će moći vidjeti njegov film “Mačka”, koji je svrstan među 100 najznačajnijih animiranih filmova u svijetu.

U fokusu festivala je suvremena britanska animacija, ali i radovi iz BiH. Međunarodni žiri, koji će ocijeniti 47 ostvarenja, čine Vera Neubauer (Velika Britanija), Izabela Plucinska (Poljska), Steva Živkov (Srbija), Marko Meštrović (Hrvataska) i Luka Kecman (BiH).

U okviru festivala bit će obilježen značajan jubilej – četiri decenije od osnivanja Majskog festivala animiranog filma “Banja Luka 71”, najznačajnije manifestacije te vrste u nekadašnjoj Jugoslaviji.