Misleći akrobati

Već sedmu godinu za redom, bez pompe i glamura, u Zagrebu se održava Festival novog cirkusa. Za one koji ne znaju treba reći da je “novi cirkus” forma koja u sebi spaja najbolje od cirkusa i od teatra. Riječ je o cirkusu bez životinja u kojem svaka izvedba ima svoju priču i dramske likove pa više nije riječ “samo” o spektaklu nego o predstavi u pravom smislu te riječi.

Rođen sedamdesetih godina, novi cirkus je razbio koncept tradicionalnog šatorskog kruga u kojem su akrobati, žongleri i gutači vatre spremni na sve: predstave novog cirkusa gube klasični sajamski duh. Umjesto cirkuskih vještina inspiraciju predstavljaju suvremeni ples, likovna umjetnost, kazalište i muzika. Grupe novog cirkusa naročito su zastupljene u Francuskoj, stoga su često bile prisutne i na zagrebačkom festivalu. Jednu od njih, Les Colporteurs, s predstavom “Na putu…”, mogli smo vidjeti ove godine.

Hendikep tijela

Radi se o autentičnoj priči, inspiriranoj djelom “Edip na putu” Henryja Bauchaua, o muškarcu (Antoine Rigot) koji je tjelesno hendikepiran, i ženi (Sanja Kosonen) finskoj igračici, koja savršeno pleše na žici. Predstava počinje pitanjem kako izvođač može nastaviti živjeti s ozlijeđenim tijelom, dok završava uvjerenjem da i takvo tijelo ima svoj, drugačiji, humani jezik. Naime, Rigot je nekada bio briljantni plesač, ali nesreća je prije 10 godina učinila od njega teškog invalida. Ono što gledamo, kroz dramatičnu koreografiju tegobnih pokreta, jest njegov pokušaj da na žici učini barem stoti dio od onoga što je mogao prije, odnosno njezin napor da mu u tome pomogne.

Kontrast njezine virtuozne plesne linije, gracilnog pokreta, akrobatskog umijeća i njegovog mučnog posrtanja, pretvara se u intimnu priču muškarca i žene, punu topline, ljubavi i altruizma. Riječ je također i o slici neidealnog ljudskog bića, čovjeka onakvog kakav on jest, opterećenog jednom od mnogih nesreća koje ga mogu pogoditi te pitanjem možemo li takvo biće prihvatiti ili ne. Ili kako kaže sam Rigot: “Vrijeme kad su uznemirujuća i čudovišna tijela imala svoje mjesto, više ne postoji. Želim uputiti gledatelje na estetiku i hendikep tijela u ovoj predstavi, i također pokušati učiniti smislenom tu esencijalnu i prirodnu potrebu ljudskih tijela da daju i primaju pažnju i podršku od Drugih”.

Tako se ovo putovanje dva potpuno različita bića među žicama artističkog umijeća pretvara u odu solidarnosti i epopeju srčanosti u nadvladavanju vlastite sudbine.

Druga istaknuta predstava ovog festivala, “Red Room Cabaret”, bila je puno bliže cirkusu nego kazalištu, ali s šarmom modernog varijetea pokazala je puno više živosti nego što ju današnji teatar često može pružiti. Iz točke u točku, grupa internacionalnih artista i zabavljača suptilno se poigravala s mitovima današnjice i neurozama velikih gradova: stručnjakinja iz Miamija podučava na uvrnuti način kako ostati mlad, iluzionist uvodi publiku u svijet erotskih opsesija, žonglerka kolutima predstavlja neurotičnu gradsku djevojku koja od alkohola jedva stoji na nogama, muškarac se pomoću pjene za brijanje prerušava u stotinu uličnih lica, briljantni akrobati pretvaraju se u poslovne ljude – pitanje identiteta polako je postajalo centralna tema ove predstave.

“Žene & Cirkus”

Pritom nitko od sjajnih akrobata i mađioničara ne pokušava dokazati da je savršen, tu i tamo nekome ispadne žonglerska loptica, ali svi se odlično zabavljaju uz lucidne parodije na temu današnjih ljudi. Na programu je bilo i domaćih grupa (Room 100 i Ringišpil) no koncepcijski gledano, Festival novog cirkusa, preko te “akrobacije koja misli” sve ove godine insistira na nekoj društvenoj temi; jednom je to govor i priča, drugi put je to gueer zona društveno neprilagođenih, treći put je to muzika kao sredstvo komunikacije, a ove godine je to uloga žene u cirkusu.

Od svojih početaka, cirkus je bio mjesto otvorenosti i emancipacije za mnoge ljude i ideje koje društvena matica nije prihvaćala. Na primjer, preko značajne prisutnosti ženskog tijela u cirkusu, borba za prava žena i prvi začeci feminizma bili su vidljivi upravo u takvim “šatorima za zabavu” koje je ozbiljna publika prezirala. U tom smislu angažirani doprinos ovogodišnjeg okupljanja novog cirkusa u Zagrebu bila je i knjiga “Žene & Cirkus” međunarodne grupe autora koja objašnjava tu epohalnu ulogu jednog marginalnog medija kao što je (novi) cirkus i jedne potisnute grupe kao što su žene – za razvoj čitavog društva.

Zaista, festival novog cirkusa je festival vrijedan spomena.