Pokrajine

Pretpraznički gaf karlovačkog gradskog poduzeća Zelenilo

Civilizacijska sramota na Židovskom groblju

Pošto u Karlovcu više nema nasljednika Židova stradalih u Drugom svjetskom ratu, apsurdna je prijetnja Zelenila da će u slučaju neplaćanja naknade grobna mjesta biti prodana

Na nezabilježen način dosjetili su se u karlovačkom gradskom poduzeću Zelenilo utjerati dug za neplaćenu grobnu naknadu. Uoči praznika Svih Svetih, grobovi su osvanuli oblijepljeni opomenama za plaćanje grobne naknade. Najviše buke izazvala je činjenica da je to učinjeno i na Židovskom groblju, gdje je najveći broj grobova bio označen opomenama.

Bio je to dvostruki gaf: prvo, židovskim vjernicima taj praznik mnogo ne znači jer ga ne obilježavaju, a drugo, kompletna židovska zajednica stradala je u vrijeme NDH, pa ni u Karlovcu ni u Hrvatskoj više nema živih nasljednika pobijenih Karlovčana židovske vjere. Zbog toga je apsurdno izgledala prijetnja istaknuta na opomenama: da će u slučaju neplaćanja naknade grobna mjesta biti prekopana i prodana drugima za ukop, pošto Karlovac dvadeset i više godina kuburi sa grobnim mjestima.

Zaboravilo se, međutim, da velika većina pokojnika na Židovskom groblju nema nasljednika. Pripadnici židovske zajednice u Karlovcu stradali su početkom Drugog svjetskog rata, a manji dio preživjelih također je odavno među pokojnicima, kao i njihovi sinovi i kćeri, dok se dio njih odselio u Izrael. Od 400 pripadnika židovske zajednice, ustaški režim uspjelo je preživjeti tek njih pedesetak. Inače, Židovsko groblje zaštićeno je kao spomenik kulture još 1988, pa prekapanje grobova i uništavanje dokaza o životu te zajednice u Karlovcu naprosto ne dolaze u obzir.

Možda bi tu nešto mogla učiniti i Židovska zajednica u Hrvatskoj, no neke računice govore da je godišnji iznos grobnih naknada nekih 20.000 kuna, što nisu neka velika sredstva ni za Grad Karlovac ni za Zelenilo.

– Sve što se u gradu događa je i moja odgovornost i mogu se ispričati svima jer je to moglo biti odrađeno prije, a ne baš u ovom trenutku – kazao je na sjednici Gradskog vijeća karlovački gradonačelnik Damir Jelić, zaboravivši da u Karlovcu nema potomaka židovske zajednice.

Još veći gaf učinio je njegov zamjenik Dubravko Delić nespretnom i nesmotrenom izjavom da se moraju ispričati svi oni koji se na tako ružan način odnose prema svojim pokojnicima, do kojih treba držati, a grobnu naknadu svi moraju plaćati.

Srpska zajednica ima sličan problem

Srpska zajednica još je prije nekoliko godina tražila od Karlovca i Zelenila da to poduzeće financira održavanje i plaćanje grobne naknade za neke grobove poznatih karlovačkih Srba pokopanih na pravoslavnom groblju (porodice BanjaninGavelaGaje Petrovića…), kao što to čini i za poznatije sahranjene na katoličkom groblju. Od Zelenila su zatraženi i popisi grobova za koje se ne plaća naknada, sa ciljem da sama zajednica pokuša pronaći potomke i rođake pokojnika. Pripadnici srpske zajednice već su više puta organizirali manje akcije i povodom crkvenih praznika uređivali grobove na pravoslavnom groblju.

Milan Cimeša

Svečanost u jednom od borovskih naselja

Crepuljama nove ceste i sportski tereni

Ceste su ukupne dužine 1.300 metara, širine pet metara, kvalitetno urađene, sa bankinama, kanalima i ćuprijama, rekao je načelnik Opštine Borovo Rado Bosić

U borovskom naselju Crepulje svečano su otvoreni sportski tereni i puštene u saobraćaj novoizgrađene ceste u ulicama Vuka Stefanovića Karadžića i Branislava Nušića. Investiciju vrednu oko 3,5 miliona kuna najvećim delom je finansirala lokalna samouprava iz vlastitog budžeta dok su sredstva u iznosu od 900.000 kuna obezbeđena iz Ministarstva regionalnog razvoja. Borovo danas nema neasfaltiranih ulica, a novoizgrađeni sportski tereni su treći po redu koje je opština izgradila ili uredila.

– Ceste su ukupne dužine 1.300 metara, širine pet metara, kvalitetno urađene, sa bankinama, kanalima i ćuprijama. Ovo su poslednje dve neasfaltirane ceste, od ukupno 42 ulice u našem mestu – rekao je načelnik Opštine Borovo Rado Bosić i dodao kako bi čitav posao bio okončan i ranije da nije bilo imovinsko-vlasničkih problema, od kojih je većina sada rešena.

Sportske terene sa košarkaškim, rukometnim i dečjim igralištem, projekat vredan oko 400.000 kuna čiju je izgradnju sufinansirala Vukovarsko-sremska županija, s načelnikom je otvorio zamenik vukovarsko-sremskog župana Đorđe Ćurčić, dok je svečanu vrpcu povodom otvaranja cesta presekao predsednik SDSS-a Vojislav Stanimirović, budući da je deo sredstava za njihovu izgradnju obezbeđen zahvaljujući koalicionom sporazumu između SDSS-a i HDZ-a na državnom nivou.

– Ovo što je do sada urađeno za Crepulje mnogo znači. Koliko god nam je bila neophodna cesta, toliko nam je bilo potrebno i igralište za naše najmlađe. Ovo je jedno od najvećih ulaganja u naše naselje poslednjih nekoliko godina, a nadamo se da će ih biti još – kaže Slavko Nedić.

– Zadovoljni smo jer imamo gde da se rekreiramo. Za decu je najbolje, jer se sada sva okupljaju na igralištu, a ne na ulici – ističe Katica Zec.

– Ko čeka taj dočeka. Dočekali smo i ovo nam mnogo znači, a sad i čitavo naselje ima još lepši izgled. Ja sam tu od samog početka, još kad je sve bilo u blatu. Borili smo se svakako i evo, uspeli, zahvaljujući načelniku i svima koji su pomogli. Sad samo treba sve to da održavamo – dodaje Ljuban Crnobrnja.

Stanovnicima Crepulja, ali i čitavog Borova, nedostaje još kanalizacija. Prema rečima načelnika Bosića, početak radova na izgradnji kanalizacije očekuje se u drugoj polovini iduće godine, a sa završetkom tog projekta opština Borovo imaće kompletnu komunalnu infrastrukturu.

Dragana Bošnjak

Osječki okrugli stol o rezultatima istraživanja OECD-a

Socijalna uključenost na lokalnoj razini

U Osijeku je održan okrugli stol na kome su bili predstavljeni preliminarni rezultati istraživanja procjene kapaciteta lokalnog razvoja u području socijalne uključenosti. Istraživanje je provela Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) u saradnji s domaćim timom eksperata.

Osječko-baranjska županija (gradovi Osijek i Beli Manastir) izabrana je za posebnu regiju unutar studije, a u istraživanje su uključeni predstavnici relevantnih odjela gradskih i županijskih vlasti, zavoda za zapošljavanje, centara za socijalnu skrb, organizacija civilnog društva te organizacija socijalne ekonomije.

Na okruglom stolu učestvovali su Ema Klarens, voditeljica istraživanja, Davorka Vidović (zagrebački Centar za politološka istraživanja), predstavnici Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Osječko-baranjske županije te predstavnici udruga koje su učestvovale u istraživanju: Jasna Petrović (Udruženja “Baranja”, Bilje), Vesna Nedić (Mirovna grupa Oaza Beli Manastir), Ante Vekić (“Slap”, Osijek) i Duško Kostić (“Luna”, Beli Manastir).

Sve primjedbe osoba koje su učestvovale u istraživanju, kao i one izrečene na okruglom stolu, poslužit će kao dragocjen doprinos konačnom oblikovanju studije o kapacitetu lokalnog razvoja u području socijalne uključenosti. J. Nedić

Obilježavanje oslobođenja Splita i 70 godina od početka NOB-a

Priznanje županijskom VSNM-u

Godišnjicu oslobođenja Splita i 70 godina od početka NOB-a i ustanka naroda Hrvatske, Udruga antifašista i antifašističkih boraca Splita obilježila je podjelom priznanja zaslužnim pojedincima i aktivistima organizacija koje pomažu rad udruženja, daju doprinos antifašističkim vrijednostima i širenju ljudskih prava.

– Vijeće je dobilo priznanje zbog stvaranja atmosfere suživota, borbi za očuvanje antifašističkih tekovina, u što spada i zajedničko organiziranje odlaska na manifestacije povodom obilježavanja godišnjica značajnih događaja u Drugom svjetskom ratu i naša podrška koju im u tome pružamo – rekao je Momčilo Rusić, predstavnik VSNM-a, izražavajući uvjerenje da će Vijeće i u novom sazivu nastaviti suradnju s antifašistima.

Priznanje je uručeno predstavnicima županijskog Vijeća srpske nacionalne manjine, splitskom HNK-u, zamjeniku gradonačelnika Juri Šundovu, novinarima “Slobodne” Davoru Krili i Danku Plevniku te gradskom SDP-u. Povelja je, kako je rečeno, “zbog slavne prošlosti koju bi mnogi poželjeli imati”, uručena ratnom sportskom klubu “Hajduk – NOVJ”. N. Jovanović

Policijsko-sudsko treniranje strogoće nad nepodobnima

Za tri prsta kazna, “Ubij Srbina” besplatno

Zbog podignuta tri prsta sa po 950 kuna kažnjeni su, bez saslušavanja, P. R. iz Donjeg Sjeničaka i M. K. iz Klipinog Brda

Da je Hrvatska zemlja apsurda kada su u pitanju pravosuđe i temeljna ljudska prava potvrđuje i nedavni prekršajni nalog koji je na temelju prijave policije izdao karlovački Prekršajni sud. Njime su novčanim kaznama sa po 950 kuna kažnjeni, bez saslušavanja, P. R. (1958) iz Donjeg Sjeničaka i M. K. (1968) iz Klipinog Brda. Obojica su povratnici, nezaposleni, primaoci socijalne pomoći od 500 kuna, a na izdani prekršajni nalog imaju pravo žalbe istom Prekršajnom sudu, što su ovih dana i učinili.

Oni su krivi što su 28. avgusta 2010. u 23.10 sati u Utinji narušavali javni red i mir, stoji u prekršajnom nalogu. Naime, toga dana je u Utinji obilježen pravoslavni crkveni praznik za područje Karlovačke parohije, Velika Gospojina. Prekršaj su učinili tako što je prvooptuženi P. R. poticao drugooptuženog M. K. (inače osoba sa intelektualnim poteškoćama) da se okrene prema policijskim službenicima i drugim prisutnim gostima, da podigne obje ruke u zrak pokazujući tri prsta, što je M. K. i učinio, te na taj način izazvao negodovanje prisutnih ističući simbol kojim se potiče na nacionalnu i vjersku mržnju, a što je suprotno članu 5. stav 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

U vrijeme dok je država išarana ustaškim i nacističkim znakovima, dok se na stadionima poziva na ubijanje Srba, tri podignuta prsta osobe smanjenih mentalnih sposobnosti, po mišljenju karlovačkog Prekršajnog suda i policije, predstavlja neoprostiv grijeh. Da ovakvo postupanje policije i suda nije izolirani slučaj potvrđuje i ljetošnji događaj iz Podgorja, sela u općini Vrginmost, kada je više ljudi optuženo i osuđeno u Sisku zbog navodnog pjevanja “četničkih pjesama”. I u tom slučaju u obzir nisu uzete izjave optuženih, dok u slučaju iz Utinje optuženi i osuđeni nisu ni saslušani.

Član 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira inače kaže: “Tko na javnom mjestu izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 300 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana… Tko tiskane ili snimljene stvari rasparčava na neuobičajen nametljiv ili drzak način te time remeti mir građana kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 300 DEM.”

Osobe iz ove priče kažnjene su sa 200 DEM, odnosno 102.26 eura, što je 765 kuna, a sa 150 kuna troškova postupka i poštarinom iznos se popeo na 950 kuna. M. Cimeša

Antifašistička svečanost na relaciji Hrvatska – Slovenija

Bulatova brigada proslavila jubilej

Uz borce i antifašiste iz Hrvatske, obilježavanju 69. godišnjice formiranja 13. proleterske brigade “Rade Končar” tradicionalno su prisustvovali i predstavnici Općine Metlika i drugih slovenskih mjesta iz Dolenjske i Bele krajine

Na Žumberku, u Sošicama i Radatovićima, te u Gornjem Sjeničaku na Kordunu obilježena je 69. godišnjica formiranja 13. proleterske brigade “Rade Končar”.

Brigada je formirana 7. novembra 1942. godine u Gornjem Sjeničaku, a prvi komandant bio je general i narodni heroj Rade Bulat. Ušla je kasnije i u sastav Prve proleterske divizije, a nakon što je oslobodila Žumberak, Dolenjsku i Belu krajinu, brigada je sudjelovala u borbama za oslobođenje istočnog dijela Jugoslavije. Njen ratni put bio je dug 17.000 kilometara, a kroz brigadu je prošlo 10.000 boraca. Svaki četvrti, odnosno njih 2.100, dalo je život za slobodu. U brigadi su se borili ljudi svih nacija iz Jugoslavije, Rusi, Gruzijci, a među borcima bilo je i 410 žena. Za junaštvo i zasluge u ratu odlikovano je 13 boraca ordenima Narodnog heroja, a 16 boraca je unaprijeđeno u čin generala. Brigada je odlikovana ordenom Narodnog heroja, ordenom Partizanske zvijezde i ordenom Bratstva i jedinstva.

Povodom dana formiranja, kod kosturnice u Sošicama, gdje su pokopani posmrtni ostaci 380 boraca ove i drugih brigada koje su se borile na Žumberku, te kod spomenika u Radatovićima i u Gornjem Sjeničaku, položeni su brojni vijenci i zapaljene svijeće. Uz borce i antifašiste iz Zagreba, Karlovca, Ozlja, Žumberka i Korduna, ovim su svečanostima već tradicionalno prisustvovali i službeni predstavnici Općine Metlika i drugih slovenskih mjesta iz Dolenjske i Bele krajine. Zbog svega što je brigada učinila, komandant Rade Bulat je proglašen za počasnog građanina Metlike. Nažalost, u Gornjem Sjeničaku, koji spada u mjesni odbor Sjeničak-Utinja, u utorak nije bilo službenih predstavnika mjesne vlasti, koju od maja vrše predstavnici koalicije SDP-HNS.

Na Žumberku i na Kordunu dogovarane su aktivnosti za sljedeću godinu kada će se obilježiti 70. godišnjica formiranja brigade. U Gornjem Sjeničaku bila su i četvorica još živućih pripadnika ove brigade: komandant Rade Bulat (1920) i Ivan Pavlović (1922), koji su u brigadi bili od samog početka, od njenog formiranja, te Marko Blažević (1923) i Adam Mraović (1928), koji su joj se kasnije priključili.

Osudili hapšenje Boljkovca

S obzirom na velik broj prisutnih partizana i antifašista, dosta se govorilo i o hapšenju Josipa Boljkovca i o mogućnosti hapšenjaRade BulataVinko Šunjara iz SABA RH, Biserka Vranić, ozaljska gradonačelnica i članica SABA RH, Rade Kosanović, predsjednik županijskog VSNM-a i Mirko Miladinović, predsjednik antifašista Karlovca, jednodušno su osudili hapšenje Boljkovca, navodeći njegove ogromne zasluge u antifašističkoj borbi, u poslijeratnoj izgradnji zemlje i u stvaranju samostalne Hrvatske. Konstatirali su da Boljkovac kao čovjek nije takav da bi učinio bilo što suprotno zakonu i da se radi o evidentnom predizbornom postupku HDZ-a koji želi homogenizirati svoje biračko tijelo već oprobanom metodom sukoba ustaša i partizana. Također su osudili način na koji je Boljkovac uhapšen.

M. Cimeša

Gradnja crkve Svetog proroka Ilije

Krstovi i nova zvona u Silašu

Pre šest godina Miljen Ilić, paroh u Silašu, zajedno s crkvenim odbornicima pokreće akciju podizanja prvog svetog hrama u tom mestu

U Silašu kod Osijeka, na praznik Svetog apostola Jakova osveštani su krstovi i zvona za novu crkvu Svetog proroka Ilije, koja je u izgradnji i uskoro bi trebala biti završena. Osvećenje krstova i zvona izvršio je preosvešteni episkop osečkopoljski i baranjski gospodin Lukijan, uz sasluženje nekoliko sveštenika i đakona.

U jubilarnoj 20. godini od vaspostavljanja Eparhije osečkopoljske i baranjske, to je veliki događaj za sve vernike ovoga mesta. Parohija Silaš formirana je blagoslovom g. Lukijana kao samostalna 1994. godine, a do tada je bila u sastavu bobotske parohije.

Selo je smešteno petnaestak kilometera od Osijeka i danas se nalazi u sastavu Opštine Šodolovci. Broji oko 470 stanovnika u 160 domaćinstava. Silaš je imao uvek urednu infrastrukturu, lepe kuće, prvi silos napravljen u seoskim sredinama za otkup žitarica, poštu, ambulantu, ali nikako nije išlo sa dizanjem hrama Božijeg. Pre šest godina Miljen Ilić, paroh u Silašu, zajedno s crkvenim odbornicima pokreće akciju podizanja prvog svetog hrama u Silašu, posvećenog Svetom proroku Iliji.

U krstove i kupole položene su povelje, koje će svedočiti o osnivačima i ktitorima silaškoga hrama, među kojima su Dušan Amanović, koji je darivao oba krsta od prokrama, u vrednosti od 2.800 evra, zatim Jovo Vuković iz Bijelog Brda, koji je darivao dva zvona u vrednosti od 4.300 evra i Ministarstvo dijaspore Republike Srbije, sa priloženim jednim zvonom, u vrednosti od 1.250 evra. P. Az.

Konzul Živorad Simić posjetio Virovitičko-podravsku županiju

Unutarnacionalne trzavice

Članovi Vijeća međusobno imaju razmirice što dodatno usporava realizaciju planova, izjavio je konzul nakon susreta zatvorenog za javnost

Generalni konzul Republike Srbije u Vukovaru Živorad Simić sastao se u Slatini s novim i starim predsjednicima općinskih, gradskih i županijskih Vijeća srpske nacionalne manjine. Cilj je bio upoznati nove predsjednike, bez obzira na to što njihov status još nije službeno reguliran jer Vijeća još uvijek nisu registrirana, te porazgovarati o životu i aktualnim problemima srpske nacionalne manjine u Virovitičko-podravskoj županiji.

– Stekao sam dojam da nema novih ideja, da se ljudi zbog nečega ustežu pokrenuti i početi raditi na realizaciji projekata koje su Vijeća zacrtala. Suradnja s jedinicama lokalne i regionalne uprave postoji, ali ona još uvijek nije na zadovoljavajućoj razini. Osim toga, članovi Vijeća međusobno imaju razmirice što dodatno usporava realizaciju planova – izjavio nam je nakon susreta zatvorenog za javnost konzul Simić.

Ipak, izrazio je zadovoljstvo što na području Virovitičko-podravske županije nema značajnijih sukoba na međunacionalnoj osnovi niti velikih problema po pitanju zapošljavanja, jer je stanovništvo, izuzimajući Viroviticu, uglavnom poljoprivredno.

– Ono što nije dobro jeste činjenica da se u Virovitičko-podravskoj županiji ne odvija nastava na srpskom jeziku, na što Srbi po zakonu imaju pravo, ali ga ne koriste. Ne može se na jednom sastanku ustanoviti zašto ga ne koriste, jer su to dublji sociološki i historijski razlozi. Ja lično ne vidim razloge i ne znam zašto roditelji nisu zainteresirani za svoj jezik i svoje pismo – rekao je Simić.

Bilo je riječi i o mogućnostima ekonomske suradnje između tvrtki iz Srbije i Virovitičko-podravske županije, koji su slabi usprkos činjenici da već tri godine na međunarodni gospodarski sajam Viroekspo dolaze predstavnici srpskih firmi, a zbog krize u obje zemlje nema ni značajnije kulturne suradnje. G. G.

Predavanje “Besmrtni Laza Kostić”

Istaknut u svakom pogledu

Laza Kostić je najplodniji srpski stvaralac koji se s uspjehom bavio poezijom, književnošću, prevodilaštvom, urednikovanjem i političkim radom, pa bi za iscrpno proučavanje njegovog djela trebalo nekoliko semestara, rekao je profesor Filološkog fakulteta iz Beograda Dušan Ivanić na predavanju “Besmrtni Laza Kostić”. Kao sjećanje na 170-godišnjicu Kostićevog rođenja, predavanje je u organizaciji Centralne biblioteke Srba u Hrvatskoj održano 3. novembra u dvorani “Prosvjete” u Zagrebu.

Nakon uvodnih riječi voditelja Biblioteke Velimira Sekulića, Ivanić je naglasio da je Kostić najizrazitiji pjesnik kasnijeg srpskog romantizma, bok uz bok s Brankom Radičevićem, Đurom Jakšićem i Jovanom Jovanovićem Zmajem, o kome je pisao i knjigu, ali da je isto tako bio uspješan prevodilac i najuspješniji šekspirolog, intenzivno prevodeći njegova djela i nastojeći da prenese duh Šekspirovih drama i komedija. N. J.

Baranjske maske za Noć vještica

Nije postojala nikakva želja ili plan da potpisani dopisnik za “Novosti” piše o Noći vještica, ali kad ga je njegova komšinica zamolila da joj pomogne “zbrinuti” šest bundeva, od kojih su njena unuka i njezini prijatelji napravili maske za Noć vještica, članak i fotografije nametnule su se same od sebe.

Stari Kelti prvi novembar slavili su kao početak nove godine, a proslava je bila posvećena kako bogu Sunca, tako i gospodaru smrti. Vjerovali su da za punog mjeseca, a najčešće noć prije Dana mrtvih, mrtvi napuštaju svoje grobove te nakratko opet dolaze na Zemlju i posjećuju svoje domove. Zbog toga su se živi, prestrašeni mogućnošću susreta s mrtvima, prekrivali zastrašujućim maskama i stvarali veliku buku.

Bundeva je tek u 16. stoljeću postala popularna za izdubljivanje i pravljenje maski za Noć vještica, prvo u Americi, a potom i u ostatku svijeta. J. Nedić

Stogodnjak (84)

11. 11. – 18. 11. 1911: zagrebački “Srbobran” objavljuje neobičnu statistiku – broj učitelja i profesora, te đaka – Srba – u nekim državnim školama u Hrvatskoj. I pritom primjećuje da se, što se tiče nastavnog kadra, nacionalni ključ u odnosu na Srbe uopće ne poštuje. Pa spominje nekoliko primjera: “U Mitrovici su gotovo dve trećine Srba đaka, ali od šesnaest profesora samo je šest Srba. U Krapini, gdje gotovo nema Srba đaka, direktor je Srbin, a pored njega još i dva profesora. Sad zar nije besmisao metati ovdje tri Srbina, a u Gospiću su samo dvojica…” List zatim navodi podatke o broju učenika Srba u pojedinim školama, kao i broj Srba odlikaša. U Pomorskoj školi u Bakru đaka je 149, od toga samo dva pravoslavne vjere. U Realnoj gimnaziji u Bjelovaru profesora je 25, od toga četiri Srbina. Đaka je 340, od čega 56 Srba. Od 82 odlikaša 12 je Srba. Realna gimnazija u Varaždinu: profesora 19, niti jedan Srbin. Đaka 299, od čega samo šest Srba. Realna gimnazija u Vukovaru: profesora 19, od toga tri Srbina. Učenika 240, od čega 46 Srba. Od 48 odlikaša 15 je Srba. Gimnazija u Gospiću: profesora 14, od toga samo dva Srbina. Đaka 170, od čega 76 Srba. Odlikaša 32, od čega 18 Srba. Realna gimnazija u Zemunu: profesora 25, od čega 10 Srba. Đaka 361, od čega 189 Srba. Odlikaša 57, od čega 31 Srbin. Trgovačka škola u Zemunu: đaka 107, od toga 41 Srbin. Odlikaša je 11, od čega pet Srba. Realna gimnazija u Zagrebu: profesora 60, od čega šest Srba. Đaka je 935, od čega 60 Srba. Odlikaša je 148 – Srba 14. Ženski licej u Zagrebu: profesora 21, Srbin samo jedan. Broj učenica – 375, Srpkinja 61. Odlikašica – 97, Srpkinja 17. Trgovačka akademija u Zagrebu: profesora 16, samo jedan Srbin; đaka 240, od toga 24 Srba. Odlikaša 16 – Srbin samo jedan. Muška preparandija u Zagrebu: 10 profesora, ni jedan Srbin. Đaka 114, Srba 10. Odlikaša 13, Srbin jedan.

* “Udovac, gostioničar u čisto srpskom mjestu u Sremu na Dunavu, bez djece traži sebi Srpkinju u dobi od 35 do 40 godina kao gazdaricu, lijepe spoljašnosti, s kojom bi se poslije oženio. Novac sporedan…”, kaže se u jednom novinskom oglasu. A u drugom jedna “Srpkinja najboljeg doba iz bolje porodice traži mjesto za gazdaricu. Uslovi pismeno…”

Đorđe Ličina