Prvorazredni predator

Predstojeći izbori među ostalim su prilika da se oprostimo i s jednim od posljednjih preostalih dinosaura iz ranijih dana HDZ-ova mezozoika. Naravno, nije riječ o Vladimiru Šeksu – taj će zacijelo preživjeti i udar meteora.

Nego, kao što se vidi na priloženoj snimci djelomično već fosiliziranog subjekta, to prepoznatljivo lice vlasništvo je Ivana Jarnjaka, potpredsjednika spomenute stranke. Kao i njezina manje važnog organa, Hrvatskog sabora.

U nekom je trenutku već negdje rečeno, međutim, da nije uobičajeni ciklus rotacije nebeskih tijela u hrvatskim političkim visinama, isključivi kontekst uslijed kojeg se danas zbiva kataklizmičko osipanje HDZ-ova isluženog kadra. Već je tomu razlog naglo pojačana aktivnost pravosuđa, s neviđenim podrhtavanjem tla pod nogama brojnih dosad neprikosnovenih veličina. I još poneke interne, kako ćemo vidjeti, biološke datosti.

Na konkretan finalni udes Jarnjakov, vratit ćemo se pri kraju ovog ispraćaja, a dotad mu prigodno evocirajmo put slave koji slučajno započinje u neposrednoj blizini najpoznatijeg hrvatskog prethistorijskog nalazišta. Još 1991. godine, naime, naš junak je naoko bezazleno prežvakavao časnu dužnost predsjednika Skupštine općine Krapina.

Iz MUP-a u UNS

Iako bi se prema blagom njegovu osmijehu inače moglo pretpostaviti da gledamo u tipičnog biljojeda, pardon, vegetarijanca, Jarnjak će se ubrzo razotkriti kao prvorazredni predator. Ljeta te godine, partija ga povlači na drugu stranu Medvednice, te on s prvim danima rata preuzima rolu zamjenika Ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

Nekih osam mjeseci potom, njegov zemljak Franjo Tuđman unapređuje ga u ministra policije, pa ćemo mu stoga tepati kao Prvom Pendreku sve negdje do 1996. godine. A to je svakako bila funkcija koja u ono vrijeme sama, što bi se reklo, piše romane.

Najmaštovitija pripovijest iz toga doba, međutim, tiče se kraja Jarnjakova mandata na položaju ministra; ona se ponegdje vrti do dana današnjeg, pod naslovom “Prosvjed na Trgu za Radio 101”. Priča kaže da je Tuđman, koji se u tome momentu nalazio na putu, dojavio kako želi da se demonstrantima u Zagrebu odgovori brutalnom silom. Ali, toj se bezumnoj nakani hrabro ispriječio sam – Jarnjak.

Dalje se navodi kako je vanserijski rasrđeni Tuđman upravo zbog toga ubrzo potjerao Jarnjaka iz Ministarstva unutarnjih poslova. I tu se obično veli ono čiča-miča, bez nastavka. A nastavak bi glasio kako je nepoćudni ministar tako žestoko kažnjen, naime, da je odmah zatim namješten za predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost.

Popularni UNS imao je pritom, dakako, iznimnu važnost u nastupajućim godinama poraća, te ne može ne biti jasno kako je Jarnjak ustvari čitavo vrijeme bio u najužem krugu Tuđmano-vih suradnika. Bit će ta činjenica naročito potkrijepljena nakon smrti potonjeg, i pada HDZ-a na izborima 2000. godine, kada javnosti postane dostupnim određeni dio nagomilanih stenograma iz Ureda Predsjednika RH.

Veteran transkripata

Ivan Jarnjak je bio, uz Ivića Pašalića i Miroslava Tuđmana, rekorder po broju zabilježenih razgovora s Franjom Tuđmanom na Pantovčaku. Ujedno, međutim, najveći broj otuđenih transkripata, uoči samog dolaska Stipe Mesića u Predsjedničke dvore, odnosi se također na Jarnjaka. I usto je krajnje čudnovato da su isti bili kategorizirani pod “privatni susret”. A to je sjajan pokazatelj naravi uzurpirane vlasti.

Nadalje, to je smjerokaz koji nas upućuje na glavnu Jarnjakovu poslijeratnu zanimaciju – eskiviranje Haškog suda. Ne tek generalne suradnje s njim, nego vlastitog skončavanja na tamošnjoj optuženičkoj klupi. Razloga je za takav epilog moglo biti više, a među njima se posebno izdvaja slučaj pokolja tridesetak srpskih civila u Medačkom džepu 1993. godine, kojeg je Jarnjak dugo zataškavao.

Isti je ministar bio po funkciji odgovoran i za još puno veći broj pobijenih Srba – opet civila, u pravilu staraca – za vrijeme akcija Bljesak i Oluja 1995. godine i nakon njih; o uništenim kućama da ne govorimo. No, haška tužiteljica Carla del Ponte, sjetimo se, među našim je domaćim grabežljivcima nakon toga figurirala kao sam vražji tiranosaur.

A što da rade mali kad ih žele progutati veći, je li, nego da im žrtvuju još manje, u broju koji bi se mogao činiti zadovoljavajućim. Jarnjak se tako, nekad i uz krokodilske suze, odrekao više svojih suboraca, no osobito je zdušno uvaljivao generala Rahima Ademija, toga dežurnog Pedra krivokletničke HDZ-ove menažerije.

Ademi je ipak oslobođen krivnje, a neki drugi nisu i teško da će biti, dok se Ivan Jarnjak spretno provukao kroz sva međunarodno-pravosudna iskušenja, blagodareći iščeznuću onih stenograma i, prije svega, pozicijama koje je nastavio zaposjedati u prošlom desetljeću. Kao, recimo, pored već navedenog, glavni tajnik HDZ-a i predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

Otpisan i žrtvovan

O tome svjedoči i jedna izjava bivšeg premijera Ive Sanadera, iz doba vijanja generala Ante Gotovine po zemlji i svijetu, kad je na unutarstranačko pitanje dokle misle tako rasprodavati svoje ljude na burzi Međunarodnog suda za ratne zločine, Sanader odgovorio: “Do Jarnjaka”. Danas ni za koga nema spora kako tadašnji šef HDZ-a time nije povlačio pos-ljednju crtu obrane imaginarnog nacionalnog ponosa, nego tek vlastitog im, privatnog lopovluka.

I, da zaokružimo ovaj svečarski hod, konstatirajmo kako je nakon Sanadera, evo, kucnuo čas i za Jarnjaka. Čovjek od najvišeg povjerenja sviju HDZ-ovih predsjednika, pa tako i Jadranke Kosor, barem sve dosad, konačno biva otpisan – unekoliko i žrtvovan – s kandidacijskih lista stranke.

Ne zbog ratnih zločina, nego zbog onog čemu je krvoproliće bilo idealan paravan, dakle, zbog pljačke. Ivan Jarnjak dospio je posljednjih dana pod istragu afere Fimi Media; na stvari je već hiperčuvena otimačina javnog novca za crne fondove HDZ-a. I zato ga nećemo vidjeti u još jednom sazivu Hrvatskog sabora – to bi mu, inače, bio šesti.

Njemu će, kao i mnogim njegovim stranačkim kolegama ili visokorangiranim ratnim drugovima prije njega, a valjda i pokojem zatim, ako već ne čitavom vrhu HDZ-a, glave tako doći ono što je ionako česta pojava među bićima iz ovdje opisane skupine. Kanibalizam, a nego šta bi drugo.