Sjećanja jedne dive

Mnogi ljudi dođu i odu s ovoga svijeta a da ne ostave nikakav trag iza sebe, a počesto tako u zaborav padnu i oni koji su svojim djelima zadužili čovječanstvo. Glumica Marija Crnobori ostavila je neizbrisiv trag u kulturi južnoslavenskih naroda, zapisujući kakve je sve muke i napore prolazila tijekom nesigurne kazališne karijere, a sada su te njezine bilješke, studije i eseji našli mjesto u četiristotinjak stranica debeloj knjizi skromna naslova “Životić”. Izdanje koje je uredila Jelena Lužina objavilo je Istarsko narodno kazalište iz Pule, u čijoj je okolici, Banjolama, glumica rođena, a predstavljeno je u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu, gdje je provela gotovo čitav profesionalni vijek.

Marija Crnobori danas ima 93 godine i u autobiografiji opisuje svoj životni i profesionalni put od Istre i Zagreba, preko Rijeke do Beograda.

Samoprijegorni rad

Kada je potkraj 1940-ih godina Bojan Stupica stvarao Jugoslovensko dramsko pozorište, doveo je najbolje glumce tadašnje države. Uz Milivoja Živanovića, Jozu Laurenčića, Branka Plešu, Rahelu Ferari, Karla Bulića, Branku Veselinović, Berta Sotlara i druge, u ansamblu je bila i Marija Crnobori.

Njezina knjiga sjećanja uzbudljivo je štivo koje pažnju plijeni iz više razloga. Ponajprije, posebna su dragocjenost iskustva zabilježena perom profesije okrenute trenutku i nesklone naknadnim pisanim refleksijama. Drugo, Marija Crnobori na vlastitoj koži potvrđuje koliko je gluma zahtjevan posao, u kojem svaka riječ i pokret imaju posebnu težinu. Analizirajući potanko monologe koje je izgovarala tijekom 52 godine karijere, glumica svjedoči o važnosti samoprijegornog istraživanja, koje su brojni današnji glumci, raspeti u raznim medijsko-komercijalnim formama, gotovo posvema zanemarili. Neprestance se nosila s tisućama nijansi u svojim ulogama, a tim je trudom zavrijedila titulu najbolje tragičarke koju smo ikada imali.

– Marija Crnobori jedina je glumica s ovih prostora koja je umjela odigrati Antigonu, Ifigeniju ili Klitemnestru na razini evropskog standarda. Velika studija Francuske akademije nauka posvećena Racineovoj “Fedri” ilustrirana je fotografijama naše Marije Crnobori u ovoj velikoj ulozi – kaže teatrolog Jovan Ćirilov.

Marija Crnobori radila je s najvećim redateljima svog vremena – Brankom Gavellom, Bojanom Stupicom, Tomislavom Tanhoferom, Titom Strozzijem… Od njih je stalno učila, ali je željela biti svoja. Dugogodišnji upravnik JDP-a Branko Cvejić kaže da Marija Crnobori nije bila laka na probama; mlađi su glumci prema njoj osjećali i divljenje i strah, a i redatelje je, kaže, često izluđivala.

– Željela sam da pobijedi umjetnost, a ne pravilo – mirno odgovara glumica.

“Zalit ću vas vodom”

Na probama “Ifigenije”, na Dubrovačkim ljetnim igrama, redatelj je bio Branko Gavella, strah i trepet za sve tadašnje glumce. Nezadovoljan, neprestano je zahtijevao da nositeljica glavne uloge ponovi svoj monolog.

– Profesore, ako me još jednom vratite, zalit ću vas ovom čašom vode – izgovorila je Marija, uz potpuni muk prisutnih.

– Bi li me zaista zalila vodom? – pitao je nježno Gavella, nakon ovacija na premijeri.

– Bih, sigurno – uzvratila mu je glumica.

Opisi desetina duboko i predano odigranih uloga dokaz su da je jedna srčana, a u biti jednostavna žena uspjela i život i profesionalni poziv proživjeti upravo onako kako je željela: “Volim dostojanstven govor s pozornice. I danas mislim da je to jedno čudo”, zapisala je u svom “Životiću”.

– Marija Crnobori nosila je svoju Istru i svoju Hrvatsku neprestano u srcu i takvu ju je Beograd prihvatio i zavolio. Ona je bila naša kraljica – rekao je Marijin dugogodišnji suputnik Jovan Ćirilov.

A na kraju beogradske promocije, 93-godišnja diva odrecitirala je, bez drhtaja i s autentičnim naglaskom istarskih težaka, pjesmu “Koza” Mate Balote, dokazavši prisutnima da je i dalje prava kraljica scene.