Tajna (muška) društva
Aktualno suđenje Ivi Sanaderu izazvalo je pozornost i zbog spominjanja imena Eugena Laxe, hrvatskog masona koji je živio u Brazilu. U propitivanju uloge ovog dosad javnosti malo poznatog čovjeka mediji su se, igrajući na prvu loptu, uhvatili njegove pripadnosti masonskom pokretu i na taj način pokušali privući pažnju onih koji konzumiraju vijesti. U želji da se na brzinu skupi što više relevantnih informacija o masoneriji, novinari su se obratili za pomoć onima koji su za to kompetentniji. Na HTV-u je tako u Dnevniku gostovao povjesničar Tvrtko Jakovina koji je u kratkom razgovoru s voditeljem na sve načine pokušao relativizirati značenje masonske organizacije i svesti je u okvire običnih udruga građana. Oko masonskog pokreta neopravdano se diže velika buka i iz želje za stvaranjem senzacija dodjeljuje mu se moć koju on zapravo nema.
Način na koji je Jakovina obrazlagao ulogu masona u svjetskoj povijesti uklapa se u uobičajeni model koji slijedi većina uglednih javnih osoba i znanstvenika prilikom razgovora o tajnim društvima. Kada bi mogli, oni bi najradije negirali i samo postojanje tajnih organizacija moći i sve proglasili pukom izmišljotinom zlonamjernih teoretičara zavjere. No, nakon takvih njihovih izjava uvijek ostaje nedoumica jesu li uistinu govorili ono što misle ili su možda bili u sukobu interesa.
Ukoliko pogledamo povijest tajnih društava, lako je zamijetiti da ona seže u daleku prošlost. Na samom početku, ona su bila povezana uz različite misterijske kultove i ratnička udruženja. Kasnijim razvojem trgovine pojavila su se tajna bratstva vezana uz određene zanatske cehove. Ideja o kreiranju tajnih društava koja će imati veliku moć i vladati svijetom očigledno je nastala u muškim umovima. Već od najranijih vremena u te organizacije mogli su se uključiti samo muškarci, dok je ženama pristup bio strogo zabranjen. U novije vrijeme neka su društva otvorila vrata i ženama, za koje su predviđene samo periferne uloge unutar piramide moći. Oni koji donose glavne odluke i odlučuju o strategijama djelovanja i dalje su muškarci.
U posljednjih dvadesetak godina javnost je imala priliku doznati štošta o funkcioniranju tajnih društava. Objavljene su stotine knjiga o uspostavljanju novog svjetskog poretka i potpune kontrole nad životima ljudi. Iako su one izvršile snažan utjecaj na javno mnijenje, i dalje prevladava dojam da glavne tajne još uvijek nisu otkrivene.
Jedno od ključnih pitanja je zašto članovi tajnih društava tisućama godina pokorno služe idejama koje im se prezentiraju, podređujući tome svoju individualnost i zdrav razum. Velik dio njih regrutira se među najobrazovanijim i najinteligentnijim slojevima društva, što znači da ih se vjerojatno ne može zaluditi nekakvim nesuvislim oblikom kvaziduhovnosti. Odgovor na spomenuto pitanje možda se krije u činjenici što velika većina tajnih društava uključuje određene oblike rituala i inicijacija. Tom prilikom ljudi najvjerojatnije doživljavaju promjene stanja svijesti, što ih dovodi u kontakt s višim dimenzijama postojanja. Takva iskustva toliko su snažna da ih transformiraju u vjerne sljedbenike ideja koje im se čine uzvišenima.
Članovi tajnih društava uvjereni su kako služe višim ciljevima koji su u interesu čitavog čovječanstva. U pravilu su to vrlo moralni ljudi koji su ponosni zbog toga što su imali priliku uči u krug odabranih. Istovremeno, sva tajna društva imaju hijerarhijsku strukturu gdje svaki viši nivo zna ono što ne zna onaj niži. Na taj je način prava istina o svrsi postojanja i djelovanja pojedinog društva dostupna samo nekolicini koja se nalazi na vrhu piramide moći.
Pri uvođenju jedinstvenog svjetskog poretka oni koji upravljaju tajnim društvima većini svojih članova prezentiraju makijavelističku pretpostavku da cilj opravdava sredstvo. Nije nikakav problem ukoliko za ostvarivanje raja na zemlji svojim životom trebaju platiti na stotine tisuća ljudi. Duša je ionako besmrtna.