Živi i krivi

– Vjerujem Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku da će dovršiti istrage i podignuti optužnice protiv Vladimira Milankovića i svih odgovornih za ratne zločine u Sisku 1991. Bila sam na svjedočenju u Osijeku, i to na dan smrti čovjeka koji je najodgovorniji za sve što se tada u gradu događalo – za “Novosti” je izjavila Vjera Solar, čija je kći Ljubica jedna od žrtava etničkog čišćenja građana srpske nacionalnosti u Sisku.

Kao što je poznato, dvadeset godina nakon brojnih zločina i tek pošto je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić istragu o zločinima u Sisku prebacio u Osijek, ratni šef sisačke policije Đuro Brodarac, njegov tadašnji zamjenik Vladimir Milanković i pripadnik rezervnih jedinica MUP-a Drago Bošnjak uhapšeni su 20. lipnja ove godine. Do istrage ne bi ni došlo da nije bilo pritiska tužiteljstva Suda u Den Haagu, koje je zahtijevalo otvaranje istrage. Tek tada se pokrenuo i Mladen Bajić, kojem su članovi obitelji pobijenih Siščana kroz ured defilirali čitavo desetljeće. Koliko je DORH bio nespreman sisačke istrage pomaknuti s mrtve točke, dokazuje i činjenica da je čovjek koji je otvoreno opstruirao istragu dvadeset godina, županijski državni odvjetnik iz Siska Stjepan Vrdoljak, i danas na istom radnom mjestu.

Osijek ozbiljniji, ali…

Za razliku od Vrdoljaka, osječki istražitelji posla su se uhvatili puno ozbiljnije i u kratkom vremenu ispitali stotine svjedoka i obitelji sisačkih žrtava. Međutim, smrt Đure Brodarca u pritvoru, a pogotovo farsa koju su od te smrti napravili oni kojima odgovara da se istrage ne nastave, znatno su im otežali posao. Brodarčeva smrt postala je prvorazredan medijski događaj, Sisak je osvanuo pun plakata s njegovim likom, a osumnjičenik za najgore ratne zločine za mnoge je postao heroj. Od tada do danas, tema sisačkih ratnih zločina polako je nestala s novinskih stranica, kao i vijesti o Milankoviću i Bošnjaku, o kojima se pisalo samo u kontekstu navodnog štrajka glađu u pritvoru.

Od istražitelja smo zatražili odgovor na pitanje jesu li istrage pri kraju i što je s podizanjem optužnice, ali do zaključenja ovog broja nismo dobili odgovor. S druge strane, nerad Stjepana Vrdoljaka, istrazi i DORH-u u cjelini stvorio je brojne poteškoće. Naime, većina od stotinu ispitanih svjedoka u Osijeku, došla je iz Siska i okolice. Njihove putne troškove podmiruje DORH, ali svjedoci nisu zadovoljni. S nekima od njih razgovarala je Vjera Solar.

– Problem je u tome što su mnogi svjedoci u poznim godinama, netko ih mora voziti u Osijek, a 400 kuna, koliko im je dao DORH, nije dovoljno za cestarinu i benzin. Ljudi moraju nešto i pojesti. Bilo bi bolje da su istražitelji došli u Sisak da im ljudi daju iskaz – tumači.

Ovih se dana Vjera Solar, prema vlastitim riječima, bavi matematičkim operacijama.

– Moja mirovina je 2.400 kuna. Kako živim sama u podstanarskom stanu, koji s režijama plaćam 1.800 kuna, svaki mjesec pokušavam preživjeti s ostatkom od 600 kuna, a sada prijeti opasnost da mi država otme sve… – govori o prvostupanjskoj presudi Općinskog suda u Zagrebu, koji je odbio njen zahtjev za naplatom duševnih boli.

Bez važnih iskaza

Za razliku od brojnih HDZ-ovaca i optuženih za ratne zločine poput Tomislava Merčepa, čije su duševne boli suci redovno uvažavali, tužba Vjere Solar protiv Vladimira Milankovića je odbačena, a sud je naložio da tužiteljica mora podmiriti sudske troškove više d 30 tisuća kuna.

Solar je Milankovića tužila zbog intervjua koji je “Nedjeljnoj Dalmaciji” najbliži suradnik Đure Brodarca dao 1995., u kojem je o ubojstvu Vjerine kćeri Ljubice izjavio sljedeće: “Meni je žao te mlade djevojke, ali ne znam zašto Feral Tribune prešućuje činjenicu da je ona bila djevojka Duška Malovića, oficira KOS-a i čovjeka koji je sada na drugoj strani i za koga imamo podatke da je počinio ratne zločine….Mi ga teretimo za to ubojstvo. Osim toga, imamo izvještaje i svjedočanstva da je Malović u više navrata istukao svoju djevojku Ljubicu, koju je na kraju i ubio.”

Na sudu je osumnjičenik za ratne zločine Milanković tvrdio da nikada nije dao intervju “Nedjeljnoj”, iako su iskaz dali i novinari koji su s njim razgovarali.

– Iz toga što je on izjavio ispada da sam ja bila loša majka, koja je dopustila da njena jedva punoljetna jedinica živi sa zlostavljačem, a ispada kriva i moja kćer, koja je ostajala s njim nakon zlostavljanja. Uostalom, gdje su dokazi o kojima govori Milanković, gdje su ti dokazi kada cijeli Sisak zna da je ubojica moje kćeri netko drugi? – pita se Vjera Solar.

Riječ je o Silviju Benčini, koji danas navodno živi u Kanadi; njegovo joj je je ime spomenuo Ivan Božurić, koji ju je zvao 2003. iz zatvora u Gospiću, gdje je odsluživao kaznu. Rekao joj je da je Benčina ubio njenu Ljubicu.

Potencijalni svjedoci

Prema informacijama kojima raspolažu “Novosti”, Božurić je odbio razgovarati s osječkim istražiteljima, kao i jedan pripadnik zloglasne tzv. handžar divizije, jedinice koja je sijala smrt po Sisku 1991. Isto tako, nije ispitan ni Mirko Marjanović zvani Grančica, koji je navodno počinio brojne zločine. On je u zatvoru, gdje odslužuje kaznu za dva ubojstva nakon rata. I on je odbio istražitelje. Ne treba biti veliki stručnjak da bi se zaključilo da se netko u tužiteljstvu oko njihovih iskaza nije previše potrudio, a kakve će to posljedice imati po istragu, u ovom je trenutku teško reći.

Prošla su četiri i pol mjeseca od hapšenja Milankovića i Bošnjaka i otvaranja istrage. Iako je ubijeno puno više ljudi, osumnjičenici se terete za 31 ubojstvo i 38 protuzakonito zatvorenih i zlostavljanih civila. Istražitelji uskoro moraju pokazati rezultate, iako im je smrt osobe oko koje se koncentrirala istraga zasigurno otežala posao. Međutim, netko mora odgovarati za barem dio od stotina ubijenih sisačkih Srba. Ako već ne može Brodarac, kojega se, to treba posebno naglasiti, sumnjičilo po zapovjednoj, ali i po izravnoj odgovornosti, jer je navodno osobno tukao neke od uhapšenih i naređivao koga treba smaknuti, onda to mora netko drugi.