Građani pod udarom ovrha

Smrknutog pogleda, jedna se žena obraća službenici Financijske agencije:

– Ovdje sam jer ste mi “sjeli” na plaću, ali se niste konzultirali u vezi sa sudskom presudom koja je izvršena u moju korist…

– Trenutno nemam pedeset kuna da vam platim za potvrdu na kojoj bi pisalo koliko sam i kome dužan, jer sam, pokušavši podići novac s bankomata, shvatio da mi je račun blokiran – buni se drugi klijent.

– Dakle, zašto moj dug prema operateru mobilne telefonije nije otišao u zastaru? – treća će klijentica nešto kasnije.

– Zato što je niste pokrenuli – odgovara hladno lice birokrata.

– Dakle, ja moram pokrenuti zastaru. Otkad to? – protupitanjem će stranka.

Nervozne reakcije

Ovako zbunjujuće i nervozne reakcije građana u Fini izazvao je novi Ovršni zakon, izglasan u Saboru u studenome 2010., čija puna provedba, uz također novi Zakon o javnim ovršiteljima, stupa na snagu početkom sljedeće godine.

Sa spornim i nehumanim zakonima bitku vodi Udruga Franak, kojoj se javljaju na tisuće građana koji imaju problem s ovrhama ili ih tek očekuju.

– Jednoj je osobi stigla ovrha na 50.000 kuna. Fina joj je blokirala račun samo zato što spis, sudsko rješenje u kojem je ovršni spor završen u njenu korist, sud nije dostavio banci – samo neke probleme građana opisuje Petra Rodik iz Franka.

Spomenuti slučaj pobliže pojašnjava i prvi primjer s početka teksta, dok u drugom navedenom slučaju građanin očigledno nije ni znao da je pod ovrhom, pa mu je račun blokiran i zato ne može podići novac. Građanin – koje li idiotarije od zakona! – mora platiti 50 kuna da bi uopće saznao tko mu je račun blokirao.

Građanki iz trećeg primjera mobilni operater VIP blokirao je račun zbog ovrhe koja joj je na naplatu stigla nakon gotovo deset godina. No ona ipak nije ta koja bi trebala pokrenuti zastaru, jer bi tražbina po telefoniji u roku godine dana ionako otišla u zastaru da lukavi VIP u tom periodu nije pokrenuo ovršni prijedlog.

Ovršni zakon je u praksi teško provediv, kaže za “Novosti” odvjetnica Nicole Kwiatkowski, dodajući da je on pisan za uređeno društvo, što ovo naše nikako nije.

Dodajmo da je zakon nehuman i sporan, jer je na korist jednima (državi) i na štetu drugima (običnim građanima) koji postaju sredstvo za bogaćenje banaka, korporacija i državnih institucija. Neposredno prije izbora, kritizirala ga je pobjednička koalicija, najavljujući njegovu promjenu budući da su troškovi ovrhe i način njezina izvršenja neprihvatljivi, a ovlasti ovršitelja prevelike. Zoran Milanović tada je kazao da je riječ o “zakonu koji ruši državu” i da “Hrvatska nije Teksas”. Pa ipak, Milanović se obrušio samo na Zakon o javnim ovršiteljima, zgrožen da će tamo neki tipovi moći upadati ljudima u stanove i plijeniti im imovinu u ime naplate duga. No, Ovršni zakon o kojem je riječ u ovom tekstu i za koji su glasali i SDP-ovci, nije spominjao. Da ne bude zabune, upravo je taj zakon najdiskutabilniji i trebalo bi ga rušiti, mijenjati ili barem humanizirati, jer iz njega proizlazi i Zakon o javnim ovršiteljima.

219.421 građanin u blokadi

Prema informacijama Fine, početkom ovog mjeseca u zemlji je bio 219.421 građanin s blokiranim transakcijskim računom zbog ovrha na koje im sjedaju banke po nalogu Fine. Do donošenja novog zakona mogla su biti zaplijenjena samo određena sredstva: oročene štednje, štedne knjižice i štedni ulozi. No, momentalna zapljena računa na koje građani primaju plaću uvod je u teror druge vrste.

Nije namjera opravdati kulturu neplaćanja ustaljenu u ovoj zemlji, no valja opet naglasiti da su građani u ropskom položaju u odnosu spram poduzetnika koji duguju milijune, a za koje država ima puno više oprosta. Dužna je na koncu i država, kojoj se ne mogu ovršiti sredstva iz poreza i proračuna. Ona je i stvorila ovakvo stanje, kaže odvjetnica Nicole Kwiatkowski, kojoj se svakodnevno javlja po nekoliko građana kojima je zbog ovrha blokiran račun.

– Država je prvo generirala potrošnju i kreditiranje, svi smo kupovali kao ludi, prikazivana je određena stopa gospodarskog rasta, a nije se pazilo da se ljude odgoji, obrazuje i upozori da se ide polako, da se radom stvara. Važno je bilo samo trošiti, dizati kredite, država se nije brinula za gospodarstvo, nelikvidnost je godinama rasla i na koncu se sve urušilo – govori odvjetnica. Pojedine odredbe zakona pobijaju same sebe, dodaje ona.

– U zakonu piše da ako se postupak vodi pred javnim ovršiteljem, novac ide prvo na njegov račun, a ako sud provodi ovršni postupak, novac odmah ide na račun ovrhovoditelja. Pred kraj zakona, u dijelu naslovljenom “Ovrha na novčanoj tražbini ovršenika”, piše pak da novac u ovrsi uvijek ide prvo na račun javnog ovršitelja ili suda – upozorava odvjetnica.

Osobni bankrot

Sporan je i privid dvostepenosti odlučivanja, pri čemu je ovršeniku ukinuta mogućnost zaštite nakon odluke javnog ovršitelja na koju se piše žalba. Nakon što o njoj odluči prvostupanjski sud, drugostupanjsko pravo žalbe više ne postoji. Zbog svega toga odvjetnica Nicole Kwiatkowski predlaže donošenje Zakona o osobnom bankrotu, čiji je nacrt prijedloga početkom ove godine počeo pripremati Odjel za trgovačko pravo i pravo društava. No, od toga zasad ništa.

– On bi, prije svega, donio psihički mir građanima. Dobijete stečajnog upravitelja koji vam popiše svu imovinu, sve vaše dugove i odredi minimum od kojeg možete živjeti, dok sve ostalo ide na otplatu dugova. I te dugove otplaćujete kroz nekih deset do 15 godina, nakon čega se ide na otpis dugova – objašnjava odvjetnica.

Iz Udruge Franak dodaju da bi Zakon o osobnom bankrotu bio dobar jer bi i banke bile natjerane da budu popustljivije u smislu da bi im pozicija bila slabija nego sada. Dok se to ne dogodi, socijalno najosjetljiviji sloj građana i dalje će se pitati kako preživjeti s blokiranim računima na koje su im zbog nekoliko stotina kuna duga, uz blagoslov države, sjeli razni HT-ovi, VIP-ovi, HEP-ovi, Vodovod i njima slični.

VIP rekorder po ovršnim prijedlozima

Prema informacijama Općinskog suda u Zagrebu, u ovršne upisnike za 2011. upisano je 33.627 ovršnih predmeta. Zanimljivosti radi, mobilni operater VIP vodi ovrhu u 2.776 predmeta, Hrvatske telekomunikacije u 1.125, a Hrvatska elektroprivreda u 2.181. predmeta. “Podatke o bankama kao ovrhovoditeljima nemamo”, navodi Općinski sud Zagreb, što govori o povlaštenom položaju banaka u odnosu na ostale poslovne subjekt. Sud također nema podatke o tome koliko su “teški” navedeni slučajevi ovrha, jer “prema sudskom poslovniku nemaju obavezu voditi takve podatke”.