Intrigator

Katran & perje

Karanje i pripjevavanje

Splitski festival Željka Keruma

Baš je briga za izborni debakl – Jadranka Kosor ovih se dana zabavlja k’o nikad u životu. Jadna ne bila, nije se ni oporavila od fešte u Šibeniku, gdje je zamalo dobila upalu uha od smijeha dok je lokalni fašistoid Ante Kulušić proganjao “pederčine” po Poljani, a već ju je u Splitu iz zasjede dočekao kovrčavi trubadur Željko Kerum, pa joj, uz aklamaciju tisuća okupljenih, zapjevao poluhit Gorana Karana “Lipa si, lipa”.

Po Splitu se priča da je Kerum prije nastupa, poput “pevača šlager pesama” iz filma “Ko to tamo peva”, progutao sirovo jaje za dobar glas, ali da je isto, uzeto s polica njegova trgovačkog lanca, bilo mućak, pa je zafalšao više nego inače. No zato je briljirao u recitativnom dijelu nastupa, obraćajući se “dragim svojim rođacima, kumovima, braći i prijateljima”, uz vapaj: “Moramo dobiti izbore da se ne vraćamo u neka stara vremena, moramo se uključiti u vlak HDZ-a da ne pobijedi antihrvatska opcija! Moramo utjecati na našu desnu populaciju!” Nije, naravno, izostalo ni divljenje vlastitom ostvarenju hrvatskog sna, pa se Kerum obratio nikom drugom nego samom Kerumu: “A vidi mene, mali Vlaj doša sa sela u grad i posta gradonačelnik!”

Računicu o željenom broju mandata za svoju koaliciju potkrijepio je zaista vrlo hrabrom obznanom: “Ja znam računati, Bog mi je dao pamet i genetiku.”

Kerum je repertoar nadopunio evergrinom “Kome bi šumilo more moje sinje”, brkatog zabavnjaka Mile Hrnića, proslavljenog po izjavi iz devedesetih da će prvog Srbina koji dođe u Dubrovnik na more – šutnuti nogom u stražnjicu. Splitski Joker također je objavio da je izgladio nesuglasice s hadezeovcem Dujomirom Marasovićem: “Ma nema veze šta smo Duje i ja se karali…”

Petar Glodić

Udruge osudile diktaturu u Bjelorusiji i progon Alesa Bialiatskog

Hrvatska podrška bjeloruskom aktivistu

Građanski odbor za ljudska prava i Kuća ljudskih prava pridružili su se prošlog petka protestima koji su se održali širom svijeta zbog kazne od četiri i pol godine strogog zatvora na koju je osuđen bjeloruski aktivist Ales Bialiatski, uz konfiskaciju cijele imovine njegove udruge i porodice.

Bialiatski, predsjednik Centra za ljudska prava “Viasna” i potpredsjednik Međunarodne federacije za ljudska prava, uhapšen je 4. augusta jer je “Viasna”, koja je dobila međunarodni projekt za zaštitu ljudskih prava, otvorila račun u Poljskoj. Osuđen je zbog izbjegavanja poreza.

Hrvatske udruge organizirale su konferenciju za novinare u Zagrebu, gdje su im podršku dali i pučki pravobranitelj Jurica Malčić te savjetnik bivšeg predsjednika Stjepana Mesića Tomislav Jakić, koji je kazao kako je riječ o zastrašujućem slučaju, u kojem je uveden i nedemokratski institut suodgovornosti Bialiatskijeve porodice, pa zaključio da će se Bjelorusiji to što ide takvim putem vratiti poput bumeranga.

– Trpanje u zatvor borca za ljudska prava sindrom je diktatorskih režima. Da bi buduće generacije živjele u boljem svijetu, potrebno je da osudimo takvu praksu. Ovo je očit pokušaj, i zasad uspješan, da se obeshrabre ljudi koji se zalažu za razvoj demokracije u Bjelorusiji – rekao je Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora, koji je pisao i predsjedniku Ivi Josipoviću, zamolivši ga za podršku.

Pusić smatra da je i potpora kolegama u inozemstvu oblik odrastanja naše zemlje, te je istaknuo koliko je njegovoj udruzi ne tako davno značila potpora iz inozemstva.

Mirna Jasić

Višak birača u Hrvatskoj, gužva u dijaspori

Prekobrojni birači

Prema zaključenim popisima birača predanim Državnom izbornom povjerenstvu (DIP), u središnjoj evidenciji Ministarstva uprave registriran je 4.504.081 birač, što znači da je broj birača dodatno porastao s obzirom na to da ih je 2007. bilo 4.478.386. Prebivalište u “dijaspori” ima 411.758 , a u Hrvatskoj 4.092.323 birača.

S druge strane, ovogodišnji popis registrirao je 4.290.612 stanovnika u Hrvatskoj, po čemu ispada da birača ima samo oko 200.000 manje nego stanovnika, što se nikako ne poklapa s brojkama o maloljetnom dijelu populacije bez prava glasa, odnosno o 125.000 djece u vrtićima, oko 350.000 u osnovnim i 150.000 u srednjim školama. Po tim podacima, razlika između broja birača i stanovnika u Hrvatskoj zasigurno bi trebala biti veća od pola milijuna, što dovoljno govori o “sređenosti” biračkih popisa.

Što se tiče “dijaspore”, tamo će na izbornim mjestima biti poprilično tijesno, jer u Srbiji 34.388 registriranih birača može izaći samo na šest biračkih mjesta u Beogradu i Subotici, a pridružit će im se i 584 građana iz Hrvatske koji su se prijavili za glasanje u tamošnjoj ambasadi, odnosno konzulatu. Slična gužva bit će i u BiH, gdje će 263.435 birača glasati na 30 mjesta, dok su na prošlim izborima bila otvorena 124 biračka mjesta. N. Jovanović

Savez antifašističkih boraca nesklon Boljkovcu zbog njegove uloge u stvaranju HDZ-a?

Slučaj Boljkovac podijelio antifašiste

Nekoliko dana prije Boljkovčeva puštanja na slobodu odlukom Ustavnog suda, Ninoslav Kopač otvorenim je pismom optužio čelnike SABA-e da nisu stali u Boljkovčevu zaštitu kao što HVIDR-a brani svoje ljude

Slučaj Josipa Boljkovca, prvog antifašiste u Evropi koji je uhapšen zbog navodnih ratnih zločina, u pravosudnom smislu naglo je okončan u utorak odlukom Ustavnog suda koji je poništio rješenje o pritvoru i provođenju istrage protiv Boljkovca, uvaživši argumente njegovog odvjetnika Ante Nobila da se postupak nije smio voditi po odredbama starog kaznenog zakona.

Boljkovčevo hapšenje mnogi su već u startu osudili kao predizborni potez ministra policije Tomislava Karamarka, a potvrdom Ustavnog suda da je Boljkovac praktički mjesec dana bio nezakonito lišen slobode sada se i u pravosudnom smislu razgolitilo do koje mjere su akteri predizborne utrke bili spremni manipulirati represivnim sustavom.

No neki su smatrali da su reakcije na Boljkovčevo hapšenje bile suviše mlake, pa se u danima prije ovog naglog obrata i Boljkovčevog puštanja na slobodu u javnosti pojavilo otvoreno pismo Ninoslava Kopača, novinara iz antifašističkih krugova, koji je napisao da je revoltiran sramotnim ponašanjem Saveza antifašističkih boraca i antifašista (SABA) prilikom hapšenja Boljkovca te je kao degutantnu ocijenio izjavu predsjednika SABA Ratka Maričića da vodstvo smatra da svi zločinci trebaju odgovarati za svoje zločine.

“Nakon što se predsjedništvo otrijeznilo izdalo je nekakvo ‘priopćenje’ kojim su htjeli ublažiti prethodne sramotne istupe čelnika SABA. I to je bilo sve do danas”, napisao je Kopač, pitajući Savez je li organizacija koja brani slavne tekovine i učesnike NOB-a ili po Tuđmanovoj i Luburićevoj ideji želi miriti sve Hrvate, te ga pozivajući da počne učiti od HVIDR-e kako se bori za svoje članove, pa i za dokazane ratne zločince.

Na društvenim mrežama razvila se o tome diskusija u kojoj su neki antifašisti na pismo reagirali pitajući se zašto bi se bunili zbog hapšenja Boljkovca, koji je i sam kao osnivač i rukovodilac HDZ-a doprinio stvaranju atmosfere za demontiranje tekovina antifašizma.

Maričić za “Novosti” kaže da je SABA jednoglasno donio zaključke o slučaju, a da svako ima pravo na svoje mišljenje o tome, dok nam je Adam Dupalo, istaknuti član SABA-e, rekao kako se kod Boljkovca radilo o sudskoj odluci, pa SABA nije mogao dizati buku.

Mario Šimunković, tajnik Mladih antifašista Zagreba, kaže da se iz same predstave, u kojoj su do zuba naoružani specijalci uhitili osobu na štakama, vidi da se ovdje nije radilo o napadu na Boljkovca, već o sustavnom napadu na antifašizam.

– Upravo zbog toga je SABA pravilno ocijenio da treba braniti antifašizam, a ne osobu, u ovom slučaju Boljkovca. Uloga nekadašnjih partizana Tuđmana, Bobetka, Manolića, Boljkovca, Juzbašića i drugih u HDZ-ovom projektu pomirbe i povijesnog revizionizma dovela je do toga da se bez dokaza mogu progoniti antifašistički borci, što je samo očekivani nastavak politike koju su oni kreirali. No vjerujemo da to nije razlog kritika koje neki upućuju na reakciju SABA-e. Ona je došla sa zakašnjenjem, pa su je rijetki objavili, što je stvorilo dojam da SABA ne pridaje velike važnosti ovim napadima na antifašizam, iako je to pogrešno – tvrdi Šimunković.

Nenad Jovanović

Uoči izbora ponovno se kopa ispred agencije koja obrađuje podatke s birališta

Podzemni radovi na izbornim rezultatima

Kada su radnici zagrebačkog komunalnog poduzeća Zrinjevac u studenom 2007. godine, 18 dana prije tadašnjih parlamentarnih izbora, bušeći rupe za sadnju drveća presjekli optički kabel informatičke agencije APIS koja obrađuje rezultate izbora, rođena je teorija zavjere po kojoj je kompromitiran integritet informatičkog sustava za obradu podataka, a time i sam rezultat izbora na kojima je HDZ Ive Sanadera odnio tijesnu pobjedu.

Sada je ta teorija reaktualizirana zbog činjenice da se pred sjedištem APIS-a u zagrebačkoj Ulici Vlahe Paljetka opet kopa, s tim da ovaj put radove izvodi jedno drugo komunalno poduzeće, Zagrebačke ceste. Kako stoji na web-stranicama Zagrebačkih cesta, Paljetkova ulica zatvorena je za promet 23. studenog zbog izvođenja radova na uređenju i asfaltiranju kolnika, koji će završiti 3. prosinca, odnosno samo dan prije parlamentarnih izbora.

Osim ovih koincidirajućih datuma, priču dodatno raspiruje i činjenica da je direktorica APIS-a Dunja Jurica supruga Nevena Jurice, bivšeg Sanaderovog ambasadora koji je završio u zatvoru zbog pronevjere, a koji ni nakon toga nije izbačen iz HDZ-a. Dunja Jurica na čelu APIS-a bila je i tijekom izbora 2007. godine, a ove se godine njena kći Darija Jurica, inače međunarodna tajnica Mladeži HDZ-a, našla na plakatu uz predsjednicu stranke Jadranku Kosor.

Jedan informatički stručnjak dobro upućen u APIS-ov sustav kazao je “Novostima” kako je proboj kabela u svrhu namještanja izbornih rezultata tehnički moguć u teoriji, ali je dodao da će tu prije biti riječ o teoriji urote, koju nema puno smisla dalje razvijati, jer su rezultati izbora ipak provjerljivi u papirnatom obliku.

No ako HDZ, unatoč svim mogućim anketama, i ove godine pobijedi na izborima, valja provjeriti što se dogodilo s kablovima.

Nikola Bajto

Kratko & jasno

Aleksandra Starčević

Vrijeme je za zelene

Kako je došlo do ideje da se osnuje stranka Zeleni zajedno koja sudjeluje na izborima?

– Htjeli smo stvoriti jedinstvenu platformu smatrajući potrebnim da prvi zeleni političari konačno uđu u Sabor. Po nekim istraživanjima, potencijalnih birača zelenih u Hrvatskoj ima pet do 15 posto – obično su to aktivisti u raznim udrugama – koji dosad nisu imali ozbiljnu ekološku stranku za koju bi glasali. Mada smo osnovani tek prije pola godine, okupili smo kandidate koji odskaču po dokazanoj vjerodostojnosti u širem kontekstu. To su, u prvom redu, Vera Šimek-Petrinjak, prva zelena zastupnica u zagrebačkoj skupštini, poznati ekološki aktivist Toni Vidan, ugledni intelektualac i aktivist Srđan Dvornik, čuvena “zviždačica” Marija Perušić iz karlovačkog Doma zdravlja itd.

No, pored ekologije, istaknuli ste još neke prioritete…

– Ekologija nam je primarni aspekt, jer nama ekonomija i jest ekologija: održivi izvore energije, proizvodnja organske hrane i drugi strateški prioriteti za ukupnu zajednicu. Ali, socijalno pravedno društvo i ljudska prava su nam podjednako važni, i u temeljima su našeg statuta. Uostalom, nema ni ekologije bez demokratičnijeg društva i većeg sudjelovanja građana u odlučivanju kroz participativnu demokraciju i decentralizaciju ovlasti, pa bismo tako npr. željeli da se o svim najvažnijim pitanjima u državi odlučuje referendumski.

Zašto ste se kandidirali u samo četiri izborne jedinice?

– Htjeli smo pošteno staviti na liste prvenstveno ljude koji doista žive u jedinicama gdje smo se za početak organizirali – prvoj, drugoj, šestoj i sedmoj – baš stoga što želimo afirmirati lokalnu politiku i demokratičnije društvo s više ovlasti u bazi. No, apsolutno nam je namjera u narednim godinama razvijati širu platformu, onako kako budemo integrirali ekološke aktiviste u čitavoj zemlji.

Igor Lasić