Jesam, dakle nisam
Premijera “Persone” Nataše Lušetić u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti
Novi kazališni projekt glumice i redateljice Nataše Lušetić “Persona”, premijerno izveden u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, zanimljiva je i aktualna predstava o suvremenim shvaćanjima čovjekova identiteta. Iako smo na Balkanu, nažalost, već s majčinim mlijekom posisali uvjerenje da se ljudi dijele na Srbe i Hrvate, na ustaše, četnike i partizane, na naše i njihove, život je u međuvremenu otišao dalje.
Nataša Lušetić, koja već godinama živi na relaciji London – Amsterdam, istražuje u ovoj predstavi relativno nov fenomen: danas ljudi kreiraju identitet kao što uređuju stan, kupuju cipele ili se oblače za zabavu. Čovjek više ne provodi čitav život u Babinom Lugu ili Crnoj Mlaki, već jurca svijetom na razne načine i zato njegov ili njezin identitet više nisu vezani samo uz Majku Domovinu i svetu grudu zemlje.
Facebook-mahnitanje
Dovoljno je pritisnuti tastaturu kompjutera i doznati sve o najrazličitijim ljudskim karakteristikama, kad vam stotine pripadnika Facebook-armije ponudi sijaset osobnih informacija. Zato glavno pomagalo Nataše Lušetić na sceni predstavlja ogroman ekran kojim defiliraju sve te “persone”, predstavljajući sebe, svoja uvjerenja, ukuse, brige i političke stavove. Sve te osobe glumi sama autorica: ono što je zanimljivo, hiljadu lica jedne te iste persone mijenja se pritiskom na tipkovnicu, dodavanjem ili oduzimanjem osobnih karakteristika. Pokraj ekrana opet stoji Nataša Lušetić i komentira te muškarce i žene, čime se zatvara misaoni krug predstave i njena politička poruka: svi smo mi zamorci i sami sebi i drugima.
Mijenjamo svoje karakteristike, način ponašanja i uvjerenja od jutra do večeri, slobodni da budemo ono što jučer nismo bili i što nećemo biti sutra. Možemo na Facebooku objaviti da smo po uvjerenju Indijanci, da prelazimo na strogi režim prehrane, da odustajemo od seksa ili da nam on postaje smisao života – i sve to u trenu možemo obrisati i početi ispočetka. To je nama ovdje možda teško razumjeti, jer smo naviknuti da je već stotinu godina naša identifikacijska crta “crvena” ili ona druga Hrvatska, ali fenomen shizofrenog identiteta o kojem govori Nataša Lušetić možda je i odgovor na tu prastaru ideološku bitku koja ovdje nikako da prestane.
Sloboda i frustracije
Razumijevanje ove predstave tako ide u dva smjera: u nacionalističkim društvima postkomunističke ere igra s identitetom predstavlja neku vrstu pobune mladih protiv starijih, koji ih neprestano tjeraju da se odluče za “pravu” stranu. U neoliberalnim evropskim društvima to mahnitanje s identitetom predstavlja jasan znak da su dosadašnje vrijednosti postale krajnje relativne i da neprestano isprobavanje “tko sam ja” zapravo znači glad za identitetom koji ljudima neprestano izmiče. Ljudi sebi oduzimaju i dodaju hormone, preko noći mijenjaju spol i temeljne navike, postaju ljubitelji i neprijatelji svega i svačega, čime se pokazuje da je današnja generacija, u društvenoj zoni ispražnjenoj od vrijednosti, zajedno sa slobodom usvojila i značajnu količinu frustracija i neuroze.
“Današnja generacija mladih ljudi ima ideju o sebi prije nego što je tu ideju uopće provjerila kroz osobno iskustvo”, kaže Nataša Lušetić. Ima nečeg oslobađajućeg, ali u isto vrijeme i zastrašujućeg u toj današnjoj mogućnosti da se tako lako igramo sa sobom, konstruirajući vlastito Ja. Predstava Nataše Lušetić “Persona” vrijedno je istraživanje na temu identiteta, koje baca svjetlo na moderne tipove ljudskog ponašanja kojih možda uopće nismo ni svjesni.