Kapitalizam je pojeo sam sebe

Crnogorski muzičar Antonije Pušić, poznatiji kao Rambo Amadeus, nedavno je objavio novi album “Rambo Amadeus & Mutant Dance Sextet u Domu sindikata”. Rambo je poznat i kao ekološki aktivist te netko čiji se stavovi o politici, društvu i globalizaciji često citiraju.

Vaš novi album “Rambo Amadeus & Mutant Dance Sextet u Domu sindikata” predstavlja zanimljivu ušteda novca s obzirom na to da ste na tom koncertu predstavili nove pjesme koje nećete ponovno snimati u studijskim uvjetima. Je li do toga došlo slučajno ili ste doista na ovakav način odlučili uštedjeti novac?

– Vrijeme je novac. A ja imam puno vremena. A imam i studio, pa je sve moguće. Mada, nove ideje imaju prednost pred već realizovanima.

Resursi su pri kraju

Na albumu se pojavljuju brojni citati, među kojima sami ističete pjesmu “Bukni, rikni, moj šarine” u izvedbi Miluna Jelića iz sela Erčega u okolici Ivanjice, na čemu se posebno zahvaljujete muzikolozima i arhivu Radio Beograda. Kada ste počeli kopati po muzičkom arhivu Radio Beograda? Je li to neka nova strast?

– Ovo je drugi put da sam zaronio tamo, prvi put je bilo kad sam pripremao album “M-91”, davne 1990 godine.

Iza vas je već 15-tak albuma u tridesetak godina aktivnog muzičkog rada. Je li vrijeme na početku vaše karijere bilo jednostavnije po pitanju probitka na sceni ili je jednostavnije danas, uz svu dostupnu tehnologiju?

– Danas je mnogo bolje. Danas imate YouTube, ne zavisite od naklonosti urednika na monopolizovanim medijima. Danas svi znamo za Ekrema Jevrića, prije 20 godina njegov CD ne bi izašao nikad iz fioke nekog urednika.

Nakon vašeg nedavnog gostovanja u Zagrebu, mnogi su mediji spomenuli vaše stavove protiv kapitalizma, o kojem ste često tijekom nastupa govorili. Mislite li da je napokon odzvonilo kapitalizmu ili je on samo malo prehlađen, pa će se ponovno pridići i nesmiljeno jurnuti u nove pobjede?

– Mislim da je kapitalizam pojeo sam sebe, profit je bio oslonjen na crpljenje resursa, a resursi su pri kraju.

Što je alternativa kapitalizmu? Svojevremeno ste proklamirali ekološku diktaturu kao novo društveno uređenje i jedini mogući razvoj društva u 21. stoljeću. Je li to bio trenutak inspiracije ili ste u međuvremenu razradili ideju ekološke diktature?

– Citiraću čuvenog filosofa, lakanovca, sa obraćanja američkom narodu koji protestvuje na Wall Streetu: “Demokratija je dobra, ali kapitalizam nije dobar.” Ja ne znam sve i ne znam šta će biti, ali znam šta neće. Neće biti ništa kao što je bilo, jer se sve mijenja.

Na svojim službenim web-stranicama imate rubriku u kojoj skupljate zanimljive informacije i linkove u cilju širenja svijesti iz oblasti ekologije, energetske efikasnosti i astronomskih fenomena koji utiču na život na planetu. Raste li rubrika? Ima li kakvih zanimljivih javljanja s terena od strane vaših poklonika?

– Ekologija je vrlo širok spektar tema, ja sam u posljednje vrijeme suzio svoje djelovanje samo na fenomen energetske efikasnosti. Tu nauka radi punom parom i trenutno je najveći problem upoznati ljude sa tehnologijom koja je pristupačna, ali ne postoji svijest o njoj. Nevjerovatno je da u Dalmaciji, na primjer, svaka kuća nema solarni bojler, pored toliko sunčanih dana. Investicija se isplati za tri sezone, pa je zaista teško povjerovati u racionalne razloge zašto ljudi koji izdaju sobe to još nemaju.

Supersile još odolijevaju

Mediji u Hrvatskoj često su se u proteklih desetak godina bavili fenomenom turbofolka – što je vaša kovanica – koji je u tom periodu opet doživio procvat i zarazio nove generacije mladih, koji u njemu uživaju iznad svih očekivanja. Zašto je, po vašem mišljenju, turbofolk u Hrvatskoj pronašao tako plodno tlo?

– Zato što je i u Hrvatskoj krupni kapital kupio medije i mediji su počeli da se ponašaju tržišno, zaboravivši na prvobitnu, edukativnu i informativnu funkciju – počeli su da zadovoljavaju najbanalniji potrošački ukus i mentalitet.

Otac ste trojice sinova. U kakvom ih duhu odgajate? Smiju li oni kod kuće slušati turbofolk?

– Naravno da niti smiju, niti žele, niti hoće. Djeca slušaju isto što i roditelji. Roditelji su odgovorni za svoju djecu, oni im formiraju stavove, mišljenje, ukus. Kriminalac se nije rodio kao kriminalac, nego je imao loš odgoj.

Nedavno ste putem YouTubea pokrenuli zanimljivu inicijativu: pozvali ste ljude širom svijeta da pjevaju “Rambo, majstore, glasamo za tebe, Rambo, majstore, budi nam predsjednik države”. Reakcije su iz dana u dan sve zanimljivije. Tko se sve do sada odazvao vašem pozivu?

– Odazvali su se skoro svi osim Rusa i Amerikanaca. Supersile još odolijevaju.

Kako bi izgledala država u kojoj biste vi bili predsjednik?

– U toj državi ne bi bilo bitno ko je predsjednik, jer bi građani bili dovoljno sposobni da brinu o sebi, bez mitološke potrebe za vođom.