Manja mjesta željna kulture

Premda se puno toga događalo početkom prvog zimskog mjeseca, ništa nije utjecalo na posjećenost programa održanog od 1. do 5. decembra u sklopu šestih Dana srpske kulture, što ih je u Zagrebu, Rijeci i Sisku organiziralo Srpsko kulturno društvo “Prosvjeta”.

Jaka književna ekipa, predvođena Draganom Velikićem, Vladimirom Arsenijevićem i piscima okupljenima oko online časopisa “Beton”, predstavila je svoja ostvarenja u sva tri spomenuta grada. U Zagrebu je prikazano i šest filmova recentne srpske produkcije: osim nagrađivane “Tilve Roš” Nikole Ležaića, ostali su ovom prigodom imali hrvatsku premijeru. Dane su obogatili i zagrebački nastup grupe Svi na pod i dramska predstava “Odabrani se bude” ansambla Mimart. Izuzev koncerta, svi su sadržaji bili besplatni, pa je publika u velikom broju mogla upoznati rad uglavnom mladih umjetnika, što je i bila želja organizatora.

Od kulture do politike

Dani su otvoreni Velikićevim gostovanjem u riječkom “RiBooku” i Arsenijevićevim u zagrebačkoj “Booksi”, da bi se dan kasnije prvi predstavio književnim sladokuscima u Zagrebu, a drugi onima u Sisku. Zagrepčani su, uz Velikića, u subotu uvečer imali priliku upoznati i urednika “Betona” Sašu Ćirića te književnike Miloša Živanovića, autora “Razbijanja”, i Sašu Ilića, tvorca “Pada Kolumbije”. Rasprava je iz kulturne prešla u političku, baveći se recepcijom srpskog otpora Slobodanu Miloševiću devedesetih, a u njoj je sudjelovao i novinar Denis Kuljiš.

Književni dio Dana srpske kulture ocijenjen je iznimno uspješnim, kako od publike, tako i od njegova organizatora i moderatora Krune Lokotara.

– Beskonačno sam uživao na Velikićevom predstavljanju, kao što sam uvijek uživao u dimenzijama njegova duha. Uživala je i publika, njih tridesetak, jer on doista puno toga može reći i ponuditi iz svoje spisateljske i životne biografije, prelaska svih granica i rubnih područja koja dotiče – kaže Lokotar.

Priznajući da je odziv publike u Kinu “Europa” mogao biti veći, Lokotar kaže:

– Ne možemo biti zadovoljni ukupnom posjetom književnim tribinama, to je žanr koji pomalo odumire, posebice u velim gradovima, gdje se i do tisuću programa odvija istovremeno. U Sisku je Arsenijević nastupio u prekrcanom prostoru, što pokazuje da provincije jedva čekaju da im se nešto dogodi, a zasićeni i pomalo razmaženi veliki gradovi s nehajem prihvaćaju dio veličanstvenih stvari koje im se nude.

Komunikacija s publikom

– U “Prosvjeti” je bio spontan i dobar susret, meni nije potrebna moderacija ako ostvarim komunikaciju sa publikom. A niko i ne dolazi na književno veče da bi slušao puno o knjizi, bitno je da ličnost autora i njegov svetonazor, kako se ovde kaže, budu prisutni – rekao nam je Dragan Velikić, napomenuvši kako se u Beogradu i Austriji, gdje je dugo živio, književne tribine održavaju radnim danom.

– Petkom ili subotom niko ne pravi književno veče, bila mi je upitna sama činjenica što je to za vreme vikenda. Da smo u Evropi i da je neki drugi dan, bilo bi više publike, ali ovde je sada predizborno vreme – dodaje Velikić.

I on pravi distinkciju između Rijeke i Zagreba te manjih mjesta.

– U velikim je gradovima ponuda velika i nikad ne možete unapred planirati šta ćete videti. U provinciji je neuporedivo manja, prosto se zna da, primerice u Virovitici, ne možete da imate dva događaja u isto vreme – kaže, zaključivši kako je tijekom boravka u Zagrebu imao brojne susrete, pa će uskoro ponovno ovamo.

Književnik Saša Ilić bio je oduševljen diskusijama na tribini.

– Na svakoj našoj tribini imamo krivulju koja ide gore-dole: počinjemo iz rakursa kulture, dolazimo do politike, gledamo kakav je odnos kulture i politike u jednom periodu, kakvo je njeno prožimanje i paktiranje s politikom, i onda se vraćamo samoj kulturi. Osim toga, sad se moglo videti kako se iz Hrvatske gleda na Srbiju devedesetih, pri čemu ima mnogo iskrivljenja – misli Ilić, koji je zadovoljan što su privukli više od 30 ljudi, od ljubitelja književnosti do filozofa i kritičara.

– Za razliku od ovdašnjih, s tribinama u Srbiji nemamo dobro iskustvo. Ako dođe petero ljudi, mi smo srećni, a ovde ih je bilo dosta. Šta je još važnije, učestvovali su u razgovoru i pokazali interes za naše knjige. Kod nas su mali tiraži, a knjige se prodaju u malom broju knjižara koje ne plaćaju izdavačima za prodane primerke – istaknuo je Ilić.

Revolucija i kanibalizam

Zadovoljstvo brojem publike i zagrebačkim prijemom iskazala je i ekipa omnibusa “Oktobar”, čije se priče događaju deset godina nakon svrgavanja Miloševića. Točeći rakiju, koju je kao dobar gost ponio za gledatelje iz zavičajne Bajine Bašte, Ivan Pecikoza, redatelj priče “Revolucija jede svoju decu”, kaže da je film u Zagrebu primljen slično kao u Srbiji.

– Jedna polovina iziđe namrgođena, a druga je nasmejana i želi da čestita – kaže Pecikoza, dodavši da je najteže što se u filmu sedam puta ulazi i izlazi iz priče. Njegova je inspirirana istinitim događajem.

– Bilo je raznih kritika, od sjaja do očaja. Čovek je pred kamerama isekao sebi prst zbog štrajka, pretio je da će da ga pojede i da će svakog dana seći po jedan prst, ali ne znamo šta se desilo jer ga kasnije nije bilo u vestima – kaže Pecikoza. Od početka pisanja scenarija do premijere filma, na kojem je radilo više stotina ljudi, prošlo je manje od dvije godine.

– To je bio diplomski film i radili smo bez honorara, čak i stariji i poznati glumci, koji su više nego korektni: ili pristanu odmah ili traže da prvo pročitaju scenario, pa ako im je smislen, rade i nema problema. Dešavalo se da ljudi zbog ovakvih projekata odbiju poslove za pare – priča Pecikoza.

Scenaristica Pecikozine priče Iva Brdar izuzetno je zadovoljna izborom filmova.

– Dani su lepo organizovani i to je prilika da se u Hrvatskoj vide filmovi koje čak ni mi u Srbiji nemamo prilike često da vidimo – ocijenila je Iva Brdar.