Na čekanju do proljeća
Srbija je ostvarila značajan napredak i učinila krupne korake da najtraženije ratne zločince preda međunarodnoj pravdi. Dijalog Beograda i Prištine dao je prve rezultate i dogovore te se Srbiju ohrabruje da ga nastavi i unaprijedi odnose s Prištinom, zaključak je lidera Evropske unije koji je iznio predsjednik Evropskog vijeća Herman Van Rompuy, obrazlažući odluku da će se o eventualnoj kandidaturi Srbije ponovno raspravljati u veljači i ožujku iduće godine.
Napredak u dijalogu s Prištinom podrazumijeva i implementaciju sporazuma o integriranom upravljanju prijelazima/granicama, postizanje dogovora o sudjelovanju svih strana u regionalnoj suradnji i aktivnu suradnju u osiguravanju izvršavanja mandata Euleksa i KFOR-a, zaključci su EU-a.
Politika na Kvazimestanu
Službeni Beograd reagirao je uvrijeđeno (“mrze nas profesori” stil). Predsjednik Boris Tadić u dva je navrata izjavio da Srbija od Evrope odustati neće.
– Srbija i danas može da pogleda u oči EU-u, jer smo ispunili ono što se od nas tražilo, sve zaključke Evropske komisije. Pitao bih ja njih da li su oni ispunili ono što su obećali, ali o tome neću javno da govorim, jer je to u domenu ličnih odnosa – izjavio je Tadić, navodeći da, osim od Evrope, ne odustaje ni od Rezolucije 1244 (donesene nakon bombardiranja Srbije 1999, po kojoj je Kosovo pod međunarodnim protektoratom), niti od Kosova.
Potpredsjednik Vlade Božidar Đelić, zadužen za evropske integracije, podnio je ostavku (ali je ostao ministar znanosti). I on misli da je Srbiji načinjena nepravda “imajući u vidu šta je ova vlast dobila u nasleđe nakon promena 5. oktobra 2000”, ali i ekonomsku krizu u Evropi, zbog čega velik broj zemalja ne želi nikakve dodatne probleme i tenzije. Po njemu, neizvjesna je i kandidatura u proljeće iduće godine, jer ako se nastavi insistirati na odstupanju od Rezolucije 1244, teško će se postići dogovor oko predstavljanja Kosova. Ipak, Srbija nema drugog izlaza nego nastaviti dijalog s EU-om i Kosovom, jer je jedina alternativa tome zamrzavanje kosovskoga konflikta i samoizolacija.
Dio oporbe se raduje ishodu, prvenstveno radikali i Vojislav Koštunica. Radikali i naprednjaci Tomislava Nikolića prizivaju izbore (redovni bi trebali biti najkasnije do svibnja iduće godine), jednako kao i Liberalno-demokratska partija Čedomira Jovanovića, ali iz sasvim različitih razloga: radikali i naprednjaci ne bi li se od evropskog puta odustalo (iako ga Nikolić formalno podržava), a LDP ne bi li se napokon stvari pomaknule nabolje.
Prema lideru LDP-a Jovanoviću, za odgodu kandidature odgovorna je politika kalkuliranja i zloupotrebe zabluda o Kosovu, ambicija vlasti da se kocka sa strpljenjem Evrope, tvrdoglavo ignoriranje vrlo jasnog stava koji je u kolovozu iznijela njemačka kancelarka Angela Merkel, kratkovidna računica da se vječno može parazitirati na paroli kosovsko-evropske politike.
– Ne možemo mi Srbiju 21. veka graditi s glavom na Gazimestanu i rezolucijama koje su izraz kapitulacije ove zemlje – kaže Jovanović.
Kako ne priznati Kosovo
Još prije odluke o kandidaturi, Vesna Pešić pozvala je predsjednika Tadića da raspiše izbore na svim razinama, označivši ga kao najodgovornijega za ono što se na Kosovu i sa Srbijom događa. “On je svoje završio, s kandidaturom ili bez nje”, napisala je Vesna Pešić prije dva tjedna. Ovih dana u intervjuu kaže da očekuje da vlast bez laganja kaže kakva je situacija na Kosovu, gdje su napravljene greške i kako ih popraviti i to odmah.
– Vlast mora izaći s jasnim planom za budućnost i, konkretno, za rešavanje pitanja severa Kosova. Dosta je bilo laganja, neodgovornosti i sveukupnog našeg propadanja. Ne verujem da će to ova Vlada biti u stanju učiniti – kaže ona.
Možda se ipak nešto mijenja: Sonja Licht, predsjednica Vanjskopolitičkog odbora Ministarstva vanjskih poslova, bliska predsjedniku Tadiću, dopustila je mogućnost odmaka od prakse da Srbija ne sudjeluje na regionalnim i međunarodnim skupovima zajedno s Kosovom, tako da se Kosovo ne predstavlja kao država, nego da se nađe neka druga forma. A nje ima: prema analizi Istraživačkog foruma Evropskog pokreta u Srbiji autorice Tatjane Papić, docentice međunarodnog javnog prava na Univerzitetu Union, odbijanje sudjelovanja Srbije na međunarodnim skupovima na kojima je predstavljeno Kosovo štetno je za interese Srbije, ali i nepotrebno, jer Srbija sudjelovanjem na takvim skupovima neće priznati Kosovo ni eksplicitno ni prešutno. Dovoljno je jasno naznačiti svoj stav, na primjer izjavom: “Republika Srbija ne priznaje Kosovo kao državu. Zajedničko prisustvo na ovoj konferenciji ne implicira priznanje Kosova kao države”.