Novac podiže zid

Kapitalisti pod zaštitom policije grade zid i izbacuju umjetnike na ulicu ne bi li se dokopali vrijedne zgrade koja je već 21 godinu simbol kulture. Mjesto radnje – Berlin. Nije riječ o lošem vicu, nego trgovački proračunatoj stvarnosti donedavno najalternativnijega grada u Europi. U imidžu njemačke metropole kao kontrakulturne Meke važnu ulogu igra Kunsthaus Tacheles, ogromni javni umjetnički centar u ulici Oranienburger, u središtu Berlina. Golema peterokatnica podignuta 1908. proživjela je bogatu karijeru: bila je jedna od prvih europskih luksuznih robnih kuća, izlagački prostor tehnološke tvrtke, jedna od centrala Himmlerovog SS-a, kasarna, skladište građevnog materijala za Berlinski zid, kino i škola tijekom DDR-a, da bi se 13. veljače 1990. u građevinu uselila grupa umjetnika, spasivši je time od rušenja za koje su već izbušene rupe za dinamit.

Zgradu su nazvali Tacheles, što na jidišu znači “izravno govorenje”; sada treba vidjeti hoće li preživjeti HSH Nordbank, kojoj je zgrada pripala nakon što je bankrotirao prijašnji vlasnik. Kako stotinjak umjetnika ni nakon dvije i pol godine natezanja nije pokazalo razumijevanje za namjeru banke da ih izbaci ili im barem opali oveću najamninu, kapital je posegnuo za okušanim sredstvom da oteža život stanarima i prisili ih na odlazak: 12. travnja ove godine preko dvorišnog ulaza monumentalne zgrade podignut je trometarski zid.

Velika sramota

– Banka je postavila zid kojim je metalska radionica odvojena od ostalih. Organizirali smo dva protesta, a potom sve proglasili umjetničkim komadom, jer je u kolovozu bila 50. obljetnica izgradnje Berlinskog zida, pa smo našli zgodne načine da o tome govorimo. Važno je da i nove generacije vide kako zidove ne grade samo zli komunisti, da se oni grade i zbog novca. A bude li potrebno, pucat će u ljude – priča Martin Reiter, umjetnik koji je u Tachelesu gotovo od osnutka i nešto poput organizatora. Bio je to, dodaje, priličan skandal.

Berlinčani su izgradnju prepreke koja razdvaja ljude doživjeli kao veliku sramotu.

– Mnogi koji nemaju nikakve veze s Tachelesom pružili su nam potporu. Velika je komedija nastala kad su naši skulptori izgradili veliko stubište preko zida: uslijedila je rasprava tko je vlasnik zraka nad zidom, koji su na kraju bančini zaštitari agresivno uništili – kaže glasnogovornica Tachelesa Linda Cerna.

Važnost zgrade je, ističu, u tome što je to potpuno javni, međunarodno otvoreni umjetnički prostor, kojim ne upravlja nikakav kulturni, državni ili koji drugi menadžment.

– Treba nam slobodan prostor za rad, bez obzira na to hoće li to što radimo biti promašaj ili neće, inače ne možemo ništa naučiti. Ovdje je od 1990. do danas prošlo na tisuće umjetnika, od Nicka Cavea nadalje – kaže Martin.

Trenutačno je u zgradi oko stotinjak umjetnika iz više od 30 zemalja: kipara, glazbenika, performera, plesača, slikara, medijskih umjetnika… Tu je i polifunkcionalna dvorana za koncerte, diskusije i kazališne predstave. Riječ je o 9.000 četvornih metara, što je samo šestina originalnog prostora – većinu građevine srušile su vlasti DDR-a. Berlinski zid bio je svega stotinjak metara od Tachelesa.

– Radimo mnogo programa kulturne razmjene, npr. već deset godina surađujemo s umjetnicima iz Bjelorusije, koji dolaze ovamo. U svakom slučaju, nastavljamo legalnu bitku, imamo svoje odvjetnike; protivnička strana mora točno ustvrditi tko koristi prostore, što nije lako – kažu naši sugovornici.

Bitka se nastavlja

Što o svemu kažu političari, posebno gradonačelnik Klaus Wowereit, koji se voli dičiti kulturnom ponudom grada i poznat je po izjavi da je “Berlin siromašan, ali seksi”?

– Formalno nas podržavaju, no osim načelnika gradskog distrikta Mitte, koji pruža praktičnu potporu, ostali su glumci, nitko ništa nije napravio, ne mogu protiv privatnog kapitala – kaže Linda Cerna.

Martin je odlučniji:

– Umjetnost se neće deložirati zbog financijskih tržišta, ne mislimo izići samo zato jer banka tu želi graditi prodajni centar. Pokušao nas je izbaciti i prijašnji vlasnik, no na kraju je odustao i dao nam ugovor na deset godina. U Njemačkoj je velika razlika između elite, investitora, i običnih ljudi. Ako Tacheles padne, to bi bilo loše za cijeli grad, za slobodnu kulturu. Samo do studenoga ove godine, Tacheles je posjetilo 600.000 ljudi, jednako kao i Otok muzeja. Zgrada je sama po sebi brend, mnogi i tu vide priliku za zaradu.

Mogući način spasa zgrade je da gradska uprava plaća najamninu, no time bi, kažu Martin i Linda, privatni interes profitirao od javnog dobra. Zanimljivo je da je svaki dosadašnji korisnik zgrade propao – od prve robne kuće, preko Trećeg Reicha do istočnonjemačke diktature. Uz malo prigodne zlobe, za novi se berlinski zid može reći: kapitalizam, sa svega pola stoljeća zakašnjenja, ponavlja metode svoga propalog protivnika.

Dobrodošli na slobodni zapad!

Na petom katu Tachelesa postavljena je stalna izložba “Global Warming” svjetski poznatoga bjeloruskoga neoavangardnog slikara Aleksandra Rodina, s kojim smo razgovarali sredinom studenoga.

– U Tachelesu imam sve mogućnosti za rad, izlažem stotinjak radova na više od tisuću kvadrata. Tu sam godinama, moju je izložbu vidjelo možda i više od milijun ljudi. Od 1985. izlažem po čitavoj Europi, u Bjelorusiji je vrlo teško. Dosta mojih kolega je po zatvorima, često za njih organiziramo peticije podrške. Moji se radovi bave događajima na Zemlji, malo su teški za razumijevanje, kombiniram egzistencijalnu analizu, psihodeliju, znanost. Volim velike kompozicije, sada radim na platnu većem od dvadesetak metara. U Bjelorusiji većina ljudi ima velikih ekonomskih teškoća i svega uzak krug ljudi može razumjeti moj rad – rekao nam je Rodin.

Početkom prosinca zaštitari HSH Nordbanka nasilno su ispraznili čitav peti kat, odnijeli sve njegove radove i zapečatili prostor, što je Martin Reiter kratko prokomentirao:

– To je ilegalan potez, bez sudske odluke. Digla se velika buka i vjerujem da će Rodin dobiti svoje radove. Ipak je ovo sramota za cijelu Njemačku. Ovo nije država zakona nego privatnih zaštitarskih kuća.