Pesimistično iščekivanje

Za koji dan će se znati da li je Srbija pripuštena u evropsku obitelj, barem sa statusom zemlje kandidatkinje, pa makar i bez datuma početka pregovora. Odgovor je krajnje neizvjestan s obzirom na to da je više zemalja protiv te ideje, prvenstveno Njemačka, Francuska i Velika Britanija.

Jasnu poruku Beogradu i predsjedniku Srbije Borisu Tadiću donijela je još prije mjesec dana njemačka kancelarka Angela Merkel, da bi isto ponovila i prije nekoliko dana: Srbija ne može računati na kandidaturu sve dok ne normalizira odnose s Kosovom.

Kosovsko pitanje

Tek uoči konačne odluke o kandidaturi, sklanjaju se barikade koje su kosovski Srbi postavili na granične prijelaze Srbije i Kosova. Dosad je u nemirima na granici povrijeđeno više od 700 ljudi, što kosovskih Srba koji imaju “radnu obvezu” čuvanja barikada, što vojnika KFOR-a koji pokušavaju normalizirati situaciju i sačuvati mir.

Problem koji postavljaju zemlje EU-a upravo je taj: kako je u utorak izjavio potpredsjednik Vlade Srbije Božidar Đelić, “zemlje čiji su vojnici ranjeni (na sjeveru Kosova) zauzele su izuzetno tvrd stav prema Srbiji i očekuju korak više”. Tako je na nedavnom sastanku šefova diplomacije zemalja EU-a (“Sedam su se sati 24 zemlje borile za Srbiju i tri zemlje bile istrajne u određenim zahtjevima”, kaže Đelić) odlučeno da “jedan broj uvjeta koji je postojao na početku pregovora za EU bude premješten i na dobivanje statusa kandidata”. Očekuje se, precizira Đelić, daljnja politika pritisaka, u prvom redu po pitanju regionalne suradnje i rješavanja problema kosovske predstavljenosti u međunarodnim organizacijama i na međunarodnim i regionalnim skupovima koje srpski zvaničnici – svaki put kad je Kosovo predstavljeno – bojkotiraju. Kad je, pak, o regionalnoj suradnji riječ, Đelić ponavlja političku mantru aktualne vlasti da se taj uvjet ne može ispuniti “po cijenu državne politike prema Kosovu i Metohiji”. I jasno kaže: “Mislim da je svima jasno da je Srbija zaslužila status kandidata. Da li će nama biti postavljeni uvjeti koji nisu postavljeni nijednoj drugoj zemlji, to je drugo pitanje. Mi na te uvjete jednostavno nismo spremni.”

Nije previše optimističan ni predsjednik Tadić, koji je poručio da valja pričekati konačnu ocjenu 9. prosinca, iako je uvjeren da je Srbija ispunila sve postavljene uvjete. On navodi da je Srbija u izvještaju Evropske komisije pozitivno ocijenjena kao “država koja provodi duboke reforme, ključni je faktor stabilnosti i pomirenja u regiji, završila je suradnju s Haškim tribunalom i postiže konkretna rešenja u dijalogu Beograda i Prištine vodeći računa o legitimnim interesima srpskog naroda i države na Kosovu i Metohiji”.

Na lošem putu

Međutim, problem je u tome što je Tadić tek prije prošlotjednog odlaska u Njemačku pozvao Srbe sa sjevera Kosova da uklone barikade. Sve dotle, oni su imali jasnu podršku vlasti u Beogradu. Također, tek je posljednjih dana postignut napredak u razgovorima Beograda i Prištine, kao i nekakav dogovor oko budućeg uređenja srpsko-kosovske granice, pa je jasno da se ide na iznuđene poteze kako bi se “smandrljalo” nešto i ipak dobila kandidatura. Već viđeno!

Mnogi su se na srpskoj političkoj sceni obradovali mogućnosti zaustavljanja evropskog puta Srbije: i radikali i Demokratska stranka Srbije i Vojislav Koštunica, vjerojatno zadovoljan što se nastavlja njegova tvrda politika, koju je zabetonirao i u Ustav Srbije, da je Kosovo neodvojivi dio Srbije.

Kako god, treba sačekati još koji dan, ali je sasvim jasno da dosadašnja politika “i Kosovo i Evropa” nema nikakvu perspektivu ako se zaista teži k EU-u, kao što se sasvim slobodno može konstatirati da je Kosovo i dalje – kako je to davno rekao Matija Bećković – “najskuplja srpska riječ”, ma koliko vlast uvjeravala građane da neće biti smak svijeta ako Srbija ne dobije kandidaturu.