Pokrajine

Pustoš i tuga na Kordunu, samo tridesetak kilometara od Karlovca

Tri Sjeničaka u zoni sumraka

Ovdje kao da je vrijeme stalo 1995. godine. Ništa nije obnovljeno, sve je zaraslo u visoku travu i šikaru, voćnjaci su podivljali. Dim iz dimnjaka tek iz poneke kuće pored ceste…

Tridesetak kilometara od Karlovca, na Kordunu, nalaze se tri Sjeničaka. Lasinjski Sjeničak dio je Općine Lasinja, dok su Gornji i Donji Sjeničak dijelovi Grada Karlovca, odnosno mjesnog odbora Sjeničak-Utinja.

Dok na Lemić i Popović brdu te u Skakavcu, koji je u potpunosti obnovljen, ima života, što se više približavamo Sjeničacima pustoš postaje sve veća, a cesta sve lošija. Tu kao da je još 1995. godina, neposredno nakon “Oluje”. Ništa nije obnovljeno, sve je zaraslo u visoku travu i šikaru, voćnjaci su podivljali. Dim iz dimnjaka tek iz poneke kuće pored ceste.

Sablasna sela

Na ponekoj pokošenoj livadi pase po nekoliko ovaca ili koza. Cijela okolina djeluje sablasno. Da se tu čovjek zadesi u nekoj nevolji, recimo da mu se pokvari auto, ne bi se imao kome obratiti za pomoć.

Na tom dijelu Kordun je brdovit, a dosta je kuća razbacano po okolnim brežuljcima. Iz daljine se ponegdje čuju motorna pila ili traktor. Pretpostavljamo da struje ima, ali to na licu mjesta nismo uspjeli provjeriti pošto u kućama uz glavnu cestu nitko ne živi.

Centar Lasinjskog Sjeničaka također je sablastan. Na zgradi nekadašnje ambulante stoji spomen-ploča kao znak sjećanja na doprinos ljudi tog mjesta pobjedi nad fašizmom. Natpis kaže: “Slava borcima Sjeničaka i Banskih Moravaca palim za revoluciju i oslobođenje domovine 1938-1945”. Uklesana su imena 158 boraca i podatak o 795 žrtava fašističkog terora. Na ambulanti je i jedan telefon na kartice. Trgovine nema, a na oglasnoj ploči stoje osmrtnice. Škola je također razrušena.

U Gornjem Sjeničaku ista slika. Tek prije nekoliko godina, dok je u mjesnom odboru Sjeničak-Utinja bio na vlasti HDZ, obnovljen je, ali ne u potpunosti, spomen-dom 13. proleterske brigade “Rade Končar” – stavljena je vanjska stolarija i okrečen je. Tu je sada sala za sastanke, ali nema namještaja ni sanitarnog čvora.

Starica živi u školi

Na proljetnim izborima za gradske četvrti i mjesne odbore ovdje je pobijedila koalicija SDP-HNS. Prostorije u kojima nema grijanja otvorio nam je Miloš Carević. Koliko se ljudi vratilo i koliko ih sada živi u Sjeničacima nitko ne zna. I tu je bila osnovna škola, što znači da je u sva tri Sjeničaka do devedesetih bilo dosta ljudi.

Na školi je spomen-ploča narodnom učitelju Hasanu Kikiću (1905-1942), koji je tu radio. U razrušenoj školi, bez ijedne cijele prostorije, zatičemo 85-godišnju Zorku Jurić koja tu živi. Kako, to samo ona zna. Čujemo da je imala kućicu koja je izgorjela u požaru.

Budućnost ovog kraja potpuno je neizvjesna.

Milan Cimeša

Četvrti vandalizam ove godine

Napad na tenjsko groblje

Vandali su bili aktivni na groblju i izvan njega: oskrnavljeni su grobovi na početku glavne staze i jedna porodična kapela, a u starom delu sela na jednoj su kući razbijeni prozori

Vandali su ponovo, po četvrti put ove godine, divljali po pravoslavnom groblju u Tenji. Desilo se to u noći sa petka na subotu (2/3. decembar). Oskrnavljeno je nekoliko grobova odmah na početku glavne staze, kao i jedna porodična kapela. Razbijeno je i staklo na vratima novoobnovljenog grobljanskog objekta na samoj kapiji groblja. Ovaj put vandali su bili aktivni i izvan groblja – razbijeni su prozori na jednoj kući u starom delu sela.

Napad na mrtve i žive stanovnike desio se dan pre izbora i dve sedmice nakon objavljivanja peticije kojom se traži izgradnja nove mrtvačnice na tom istom groblju. Dakle, izborna poruka, odgovor na peticiju ili…

Novosti su u broju 623 pisale o peticiji koju je potpisalo 560 meštana kojom se traži izgradnja nove mrtvačnice na pravoslavnom groblju u Tenji. Peticija je usledila nakon što je započela sanacija ostave za alat na ulazu u groblje. Đurđica Đukelić, predsednica Veća srpske nacionalne manjine Grada Osijeka, koje stoji iza peticije, kaže da je sanacija tog objekta ustvari mazanje očiju stanovnicima, jer se radi o neadekvatnom objektu.

– Ne znam da li se radi o nekoj predizbornoj poruci da bi se zastrašili Srbi kako bi ih što manje izašlo na izbore i glasalo za našu manjinsku listu ili je to odgovor na našu peticiju kojom tražimo izgradnju mrtvačnice – kaže Đurđica Đukelić.

Za sve prethodne napade kao vinovnici su označene “delinkventske maloletničke grupe”.

– Postavlja se pitanje ko stoji iza tih maloletničkih grupa. Iz iskustva znam, jer radim sa mladima i to mi je posao, da mladi ne bi sami od sebe nešto ovako loše radili, ali ako ih nagovoriš, onda će ići u vatru i vodu. Zato pretpostavljam da se radi o manipulaciji mladim ljudima – kaže predsednica VSNM-a i naglašava da se ovakvi incidenti ne bi dešavali da je groblje bolje zaštićeno (ograda, osvetlenje, češći obilazak patrola policije).

Pitanje zaštite groblja i izgradnja mrtvačnice su teme koje su pred gradske i mesne organe postavljene još pre četiri godine, kada je trebala da počne i izgradnja već pomenute kapele. S tom kapelom došla bi i struja, a sa strujom i neko osvetlenje. Međutim, sve je ostalo na obećanjima. Kako tvrde tenjski Srbi, 800.000 kuna izdvojenih za tu namenu je potrošeno, pa se prišlo sanaciji postojećeg neadekvatnog objekta.

Odgovor nadležnih na pitanja postavljena u peticiji nije stigao do današnjeg dana, ali je zato stigao odgovor koji niko nije želeo.

Upada u oči poprište vandalizma, koje je različito u odnosu na dosadašnja. Različito je utoliko što su ranije rušitelji ulazili dublje u groblje i rušili stare spomenike koji nemaju armature. Ovaj put sve je rađeno na samom ulazu, kao da je neko želeo da se sve što bolje vidi.

Paroh tenjski, otac Miljen, obaveštavajući vernike o nemilom događaju, reče im na propovedi u nedelju da sačuvaju mir, da ne kunu, već da se Bogu mole i praštaju. Izrazio je nadu da će policija konačno na pravi način odgovoriti vinovnicima ovog najnovijeg i onih ranijih vandalskih divljanja po pravoslavnom groblju u Tenji.

Milan Trbojević

Zajedničko veće opština pomoglo najmlađima u dve slavonske županije

Donacije dečijim vrtićima

Donaciju vrednu oko 168.000 kuna čine nameštaj, didaktički materijal, igračke i dečija literatura za vrtiće u Vukovaru, Borovu, Trpinji, Belom Manastiru i Dalju

S ciljem unapređenja kvaliteta rada i boravka dece, Zajedničko veće opština uručilo je vrednu donaciju dečijim vrtićima i predškolskim grupama na srpskom jeziku i pismu na području Vukovarsko-sremske i Osječko-baranjske županije. Donacija vredna oko 168.000 kuna, obezbeđenih iz budžeta Ministarstva obrazovanja i sporta, sadrži nameštaj, didaktički materijal, igračke i dečiju literaturu za vrtiće u Vukovaru, Borovu, Trpinji, Belom Manastiru i Dalju te predškolske grupe koje deluju u okviru osnovnih škola u Negoslavcima, Markušici, Jagodnjaku i Bolmanu. Direktorima ovih ustanova darovne ugovore na prigodnoj svečanosti uručio je predsednik ZVO-a Dragan Crnogorac.

– Ovo je drugi put da na ovakav način pomažemo našim vrtićima. To ćemo raditi i ubuduće. Jedan deo ove donacije, nameštaj koji je specifičan i prilagođen deci, već je uručen, dok smo didaktički materijal i literaturu uvezli iz Srbije – kazao je Crnogorac.

– Ova donacija nam je dobro došla, pogotovo što je to ovoga puta oprema za sportsku dvoranu koja je bila gotovo prazna. Imamo i neke ideje o novom načinu organizovanja aktivnosti u periodu radnog vremena, u koje bismo uključili i roditelje – najavila je Radoslava Patković, vaspitačica u vrtiću Vukovar 2, koja je u ime zaposlenih i 180 dece zahvalila Zajedničkom veću opština.

Poklonom su zadovoljni i u Dečijem vrtiću “Zlatokosa” u Borovu, koji svakodnevno pohađa 80 mališana.

– Budući da naš vrtić u 12 godina otkako deluje još nije imao ni jednu donaciju, za nas je ovo izuzetno značajno, tim više što smo sami odabrali ono što nam je najpotrebnije. Sav didaktički materijal je izuzetno kvalitetan, deca su se veoma obradovala, a i mi odrasli jer će nam sve to pomoći u daljnjem radu – kaže direktorica Radmila Latas.

Nameštaj, didaktička oprema i literatura otpremljeni su i u Opštinu Trpinja gde deluje Dečiji vrtić “Liliput” sa sedištem u Boboti i područnim vrtićima u Bršadinu i Trpinji.

– Naša Opština se trudi koliko god može da nam pomogne, ali ta sredstva su dovoljna za najnužnije potrebe, ishranu dece i plate zaposlenih, tako da ne ostane puno novca za kupovinu didaktičkog materijala, posebno ne nameštaja koji je, zaista, velika investicija. Zato nam ove donacije iz Zajedničkog veća opština jako puno znače. Ovaj put smo odlučili da opremimo kutiće slikovnica i lutaka i likovni kutić – kazala je Vesna Pavić, direktorica “Liliputa”. D. Bošnjak

Niska ekološka svijest u Belom Manastiru

Ne pomažu ni volonterske akcije

Prije dva mjeseca, organizovana je volonterska akcija uređivanja šetnice “Crni put” između Belog Manastira i Šumarine. Akcija se sastojala od nekoliko aktivnosti, koje su bile opisane i u “Novostima”. Prvo je pokupljeno smeće cijelom trasom šetnice, od belomanastirskog Tunela i nekadašnjeg zatvora, do cestovnog prijelaza preko željezničke pruge na ulazu u Šumarinu. Nakupljene su, bogami, dvije dupke pune vreće papira i drugih otpadaka. Uz šetnicu se nalaze dvije klupe, uz koje je bilo i najviše smeća. Smeće je pokupljeno, a klupe išmirglane i ofarbane.

A u kakvom je stanju ta šetnica danas? Klupe su još uvijek tu. Čak nisu nestale ni boje, njih ionako mogu “skinuti” samo vremenske (ne)prilike. Ali je i smeće tu, kao da i nije pokupljeno. Smeće ne bacaju svi stanovnici Belog Manastira i ne bacaju ga samo na šetnicu “Crni put”, nego posvuda, ali sudeći po količini smeća, tih “bacača” i nije baš tako malo i nema ih samo u Belom Manastiru i u Baranji. Ima ih u cijeloj Hrvatskoj, a i šire. Kakvi su to ljudi? J. Nedić

Proizvodi iz Srbije na Božićnom sajmu

Prve nedjelje u decembru održan je već tradicionalni Božićni sajam koji organizira Međunarodni klub žena i na kome predstavnici ambasada, među njima i ambasade Srbije, prodaju tradicionalne proizvode. Prikupljeni prihod darovan je Centru za zapošljavanje osoba s invaliditetom Grada Vukovara. Izborni dan, lijepo vrijeme i dostupna lokacija na Zagrebačkom velesajmu ohrabrili su brojne građane da dođu.

– Ove godine imali smo ponudu vina iz Čoke, piva iz tri pivare, začina, ajvara, džemova i grickalica, izložili smo i omote za uskršnja jaja – rekla je savjetnica za ekonomiju Ivana Ivković.

I ona i ambasador Stanimir Vukićević istaknuli su velik interes građana, zbog čega je najveći dio stvari rasprodan, a “planuli” su i materijali Turističke organizacije Srbije, među kojima i vinske karte.

– Svake godinu nastojimo naći druga poduzeća koja bi donirala svoje proizvode, tako da je ponuda drugačija – kaže Ivana Ivković i dodaje da su neki proizvođači uvijek spremni da im iziđu u susret. N. J.

Drugi Međunarodni festival kazališnog stvaralaštva u Belom Manastiru

Osam predstava, 1.500 posetilaca

Za apsolutne pobednike proglašeni su glumci Kazališta “Mika Živković”, koji su se zbog maestralno odigrane komedije “Čarlijeva tetka” kući vratili s dva kipića

Drugi Međunarodni festival kazališnog stvaralaštva, koji je u organizaciji Gradskog kazališta iz Belog Manastira nedavno završen, ostat će zapamćen po rekordnoj poseti i drugim važnim trenucima koji daju jedan poseban pečat pozorišnoj tradiciji dugoj preko osam desetljeća.

Ovogodišnji festival, na kojem su nastupili pozorišni amateri iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine, trajao je neuobičajeno dugo, više od dvadesetak dana, a na festivalu je odigrano osam predstava. Neposredno pre službenog otvorenja, glumce iz Srbije i BiH primio je belomanastirski gradonačelnik Ivan Doboš, a taj je prijem iskorišten i za potpisivanje povelja o prekograničnoj saradnji, što će pozorišnim kućama iz tri susedne zemlje omogućiti početak međunarodne saradnje kroz projekte Evropske unije.

U jednodnevnu manifestaciju “Noć kazališta”, posvećenu scenskim i izvedbenim umetnostima u koju su uključena sva relevantna hrvatska kazališta i grupe, a koja se istovremeno održavala u sedam evropskih zemalja (Hrvatska, Slovenija, Srbija, Crna Gora, BiH, Austrija i Slovačka), uključilo se 27 hrvatskih gradova, a među njima je prvi put ove godine bio i Beli Manastir. Dakako, sve to ne bi moglo biti realizovano da nije bilo glumaca Gradskog kazališta i entuzijasta, pa je red da spomenemo one najzaslužnije.

Za četrdeset godina delovanja u kazalištu i pet godina u novijoj istoriji, Hrvatski sabor kulture dodelio je zlatnu diplomu Davorinu Taslidžiću. Povodom petog kazališnog rođendana, Sabor amaterskih kazališta Slavonije i Baranje “kipiće” je dodelio Danieli Taslidžić Herman za pokretanje kazališta i pet godina rada, Zoranu Hermanu, Branku Kataliniću i Nebojši Šimiću.

Nagradu za najbolju sporednu žensku ulogu u predstavi “Meko okidanje” dobila je Ivana Stari (Bjelovarsko kazalište), najbolja sporedna muška uloga otišla je u Gradsko kazalište mladih Vitez Mirni Mišković za ulogu Sanča Panse u “Don Kihotu”, najboljim muškim glumcem proglašen je Dragan Tešić (Draft teatar Tuzla), a najboljom glumicom Ksenija Vukorep (Kulturni centar Kula). Najbolja režija je ona vrhunskog profesionalca Himze Nuhanovića za “Predstavu Hamleta u selu Rastovci Donji” u izvedbi Gradsko kazališta Županja.

Za apsolutne pobednike i miljenike publike i žirija proglašeni su glumci Kazališta “Mika Živković” Retkovci, koji su se zbog maestralno odigrane urnebesne komedije “Čarlijeva tetka” kući vratili s dva kipića.

Međunarodni festival pozorišnog stvaralaštva pokazao je da Grad Beli Manastir i Baranja zaslužuju festival koji je u samo devet večeri pratilo više od 1.500 posetilaca. Z. Popović

Šta je grad Beli Manastir hteo s izdanjem o sebi?

Monografija koja to nije

Ne radi se o sveobuhvatnoj gradskoj monografiji, već o dobro smišljenom turističkom katalogu, lijepog vizualnog izgleda, smatra Davorin Taslidžić

Iako Beli Manastir ima status grada još od polovine osamdesetih godina, svoju je prvu publikaciju dobio tek nedavno, u povodu obeležavanja Dana grada. Publikacija, jednostavno nazvana “Grad Beli Manastir”, autorsko je delo renomiranog tekstopisca Damira Jurića i fotografa Stjepana Veršanskog, a ugledala je svetlost dana zahvaljujući sredstvima Evropske unije, Grada Belog Manastira i Agencije za društvene delatnosti Osječko-baranjske županije.

I pored dugogodišnjeg iskustva u izradi raznih publikacija i monografija te neosporne želje autorskog dvojca da jedno svoje delo posvete Belom Manastiru, ovaj put kvalitet, nažalost, nije pratio želje. Naime, već na samom predstavljanju knjige u Velikoj gradskoj većnici, koje je privuklo brojne znatiželjnike, nije se znalo da li se radi o publikaciji ili monografiji. Belomanastirski gradonačelnik Ivan Doboš knjigu je nazivao monografijom, a uvodničar Davorin Taslidžić publikacijom. Taslidžić je već u prvoj rečenici dao naslutiti da se njegovo viđenje knjige bitno razlikuje od viđenja gradonačelnika.

– Ne radi se o sveobuhvatnoj gradskoj monografiji, već o dobro smišljenom turističkom katalogu, grafički uspješno oblikovanom, lijepog vizualnog izgleda – ocenio je Taslidžić.

Pojašnjavajući pojam monografije, Taslidžić je rekao da je u ovoj knjizi izostavljeno jedno bitno razdoblje, a to je “okupacija Baranje od zlih duhova s Istoka u razdoblju od 1991. do 1997. godine, koje je izazvalo bolne odjeke s puno krvi i prognanih”.

Slagali se ili ne s uvodničarom, već letimično prelistavanje publikacije pokazuje da je u dobrom delu svog osvrta bio u pravu, jer je zaista neobjašnjivo kako je izostavljen niz važnih podataka koji čine identitet grada. U njoj se tako ne spominju predškolske i zdravstvene ustanove, Centar za kulturu, Gradska knjižnica koja sadrži središnju knjižnicu Mađara u Republici Hrvatskoj, te sportski klubovi, među kojima se svojom tradicijom još od 1924. godine posebno ističe fudbalski klub.

– Cilj ovakvog uratka je predstaviti duh Belog Manastira, dovesti u njega namerne i nenamerne posetioce te one koji ovom gradu imaju nešto dati. Poruka publikacije je: “Dođite u Beli Manastir, to je grad koji vas neće odbiti, to je grad koji vas poziva” – rekao je Damir Jurić.

Zoran Popović

Desanka Đorđević (1927 – 2011)

Odlazak ikone srpskog folklora

“Deco, ako želite da se bavite narodnom igrom, morate je voleti. Ja sam igri posvetila ceo svoj život. Ona me je održala i hvala joj”, govorila je ova velika koreografkinja

U petak, 2. decembra umrla je Desanka Đorđević, istaknuta koreografkinja srpskog folklora, u kome je ostavila neprocenjiv trag. Zahvaljujući njenom višedecenijskom radu na prezentaciji srpskih narodnih igara, Moravac, Čačak, Srbijanku, Bojerku, Užičko i Moravsko kolo i druge bisere izvodili su i Grci, Švajcarci, Holanđani, Nemci, Norvežani i drugi evropski narodi.

Desanka Đorđević rođena je 1927. godine u Gomirju u porodici železničkog službenika. Zbog prirode očevog posla porodica se često selila, pa se konačno 1941. iz Banjaluke doselila u Beograd, gde je živela do smrti. Apsolvirala je na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu engleski, nemački i francuski jezik. Ceo radni vek provela je baveći se narodnom igrom. Počela je 1946. godine kao amater u KUD-u “Branko Cvetković” kod Branka Markovića, čuvenog koreografa.

Prvi radni odnos zasnovala je u Umetničkom ansamblu JNA 1948. godine. Dekretom Ministarstva prosvete Srbije premeštena je u Ansambl “Kolo” i tu ostala do penzionisanja, početkom 1980. U toku rada u Ansamblu “Kolo” bila je istaknuti igrač, solista, pevač, asistent za igru i pomoćnik direktora.

Uporedo sa radom u Kolu odvijao se njen pedagoški i istraživački rad. Odlaskom u penziju njena veza sa narodnim igrama nije se prekinula, već je nastavila da drži seminare i kongrese narodnih igara u mnogim zemljama sveta. Bila je predavačica narodnih igara u jugoslovenskoj školi folklora od njenog osnivanja 1963. do 1990. godine, predavačica na seminarima narodnih igara širom sveta. Autorica je nekoliko knjiga narodnih igara Srbije i tridesetak koreografija koje izvodi više od 140 ansambala u Srbiji i svetu.

Zbog celokupnog doprinosa u oblasti tradicionalne umetnosti, dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, među kojima se izdvajaju nacionalna penzija u oblasti scenske umetnosti i nagrada za životno delo Ansambla “Kolo”. Poslednje veliko priznanje, međunarodnu nagradu za istaknutog koreografa, dobila je sredinom novembra u Jekaterinburgu u Rusiji.

Desanka Đorđević ostavila je neprocenjiv doprinos sakupljanju, razvoju i prezentaciji srpskih narodnih igara i s pravom se može reći da je nastavljač rada sestara Ljubice i Danice Janković, kao i Olge Skovran.

Nesebičan doprinos u razvoju amaterizma dala je i na području Republike Hrvatske. Bila je dugogodišnja članica stručnog saveta Međunarodnog festivala folklora u Zagrebu, saradnica Instituta za folkloristiku u Zagrebu, HAZU i Prosvjetnog sabora Hrvatske. Saradnju sa Desom Đorđević svojevremeno su imala kulturno-umetnička društva iz Splita, Karlovca, Dugog Rata, Zagreba, Osijeka, Vinkovaca, Vukovara…, a u skorije vreme saradnju su uspostavili KUD “Mladost” iz Trpinje i KUD “Vaso Đurđević” iz Bršadina. Najveću saradnju sa Desom Đorđević ostvario je Ansambl narodnih igara SKD-a “Prosvjeta”, koji na svom programu ima četiri njene koreografije.

Prema rečima direktora Ansambla narodnih igara Srđana Tatića, odlaskom – za one koji su je poznavali – besmrtne Dese Đorđević, srpski folklor ostao je bez ikone i svog sinonima.

– Verujem da će njen vedri duh, iskren osmeh i pozitivna energija ostati večno među onima koji su je voleli i poštivali. Bila je uzor mnogima, osoba velikog srca koja je nesebično delila svoje znanje i iskustvo svima koji su to hteli. Njena topla reč otvarala je sva srca i u njima se nastanjivala i kao takva bila je voljena i poštovana – istakao je Tatić, podsetivši na poznate reči koje je Desanka Đorđević govorila svakom ko se želio baviti narodnom igrom u bilo kom obliku.

– Deco, ako želite da se bavite narodnom igrom, morate je voleti. Ja sam igri posvetila ceo svoj život. Ona me je održala i hvala joj.

R. I.

Stogodnjak (88)

9. 12. – 16. 12. 1911: jedni su munkačići, drugi rizvanage, treći račundžije, četvrti lajava paščad, peti prodane duše, šesti kukavelji, sedmi glupave gluperde… Tako se, uz ostalo, uoči predstojećih izbora, međusobno nazivaju politički protivnici na uzavreloj hrvatsko-srpskoj izbornoj sceni. Iz različitih dijelova kraljevine odapinju se različite otrovne strijele i stižu različite vijesti. Najdramatičnije je u Lici. U Otočcu su uhapšeni kandidati Srđan Budisavljević i Jovo Polovina, jer se sumnja da su njihove pristalice kamenovale zgradu u kojoj se održavao izborni skup pristalica bana Tomašića. S Markova trga u međuvremenu je stigla naredba da vojska izađe na ulice Ogulina kako bi se zastrašili protuvladini kandidati. Viđeniji odbornici hrvatsko-srpske koalicije ili su u zatvoru ili su se posakrivali. U jednom mjestu proglasili su izvanredno stanje zbog navodne epidemije kolere, u drugom oružnici odjednom vode istragu o nekakvim nepostojećim paljevinama, u trećem nastupaju plaćeni batinaši, u četvrtom ljude na silu dovlače u birtije gdje se održavaju izborni skupovi i tu ih obrađuju prijetnjama i potkupljuje alkoholom…

Zanimljiva vijest stiže i iz Topuskog. Tamošnja kotarska oblast objavila je odluku da se izborni kandidat koalicije Dmitar Miljević odmah “stavi pod redarstveni nadzor pošto se je isti pokazao pogibeljnim po javni mir i poredak. Dotični se bez dozvole ne smije udaljiti s područja svoga prebivališta (Topusko), od mraka do zore. Ima se zadržavati kod kuće, a na poziv sigurnosnih organa ili kraljevskih oružnika mora se u svako doba noći odazvati…” U Korenici su pak, odlukom kotarske oblasti, zatvorene sve gostionice i krčme od šest sati nadalje, sve osim onih koje služe kao konačišta, koje smiju raditi do devet. Istom odlukom strogo je zabranjeno održavanje prela, sijela, drugih vrsta druženja, a o noćnim šetnjama da se i ne govori.

 

* Policija je upala u redakciju zagrebačkog “Srbobrana” pod sumnjom da se tamo prodaju primjerci dan ranije zaplijenjenog lista. Nisu našli ništa što bi potvrdilo njihovu sumnju. Ništa nisu našli ni u Srpskoj štampariji u kojoj je, pod istom sumnjom, policija također obavila premetačinu.

* Priprema se promjena u vojnom zapovjedništvu 13. zbora. Umjesto generala Rade Grbe, koji odlazi u penziju, na čelo zbora dolazi mađarski feldmaršallajtnant Terstjanski.

Đorđe Ličina