Politički performans Mehe Omerovića

Meho Omerović poslanik je u Skupštini Srbije već treći mandat. Član je Socijaldemokratske partije, male stranke koja je članica aktuelne vladajuće koalicije, a poznata je najviše po tome što joj je lider ministar Rasim Ljajić. Omerović je pristojan čovjek koga su u političkoj sferi do sada najviše zanimale socijalne teme, a argumentovano se oglašavao i na teme antifašizma. Upravo je njegov antifašistički angažman bio presudan da napravi do sada neviđeni trik u parlamentarnom životu Srbije, kojim je do kraja razgolitio sav besmisao i štetnost partokratskog načina upravljanja.

Naime, početkom protekle nedjelje u parlamentarnoj se proceduri našao Zakon o rehabilitaciji, kojim se rehabilituju razne kvislinške formacije iz Drugog svjetskog rata. Naravno da je to iritiralo Omerovića i on je podnio 16 amandmana na taj zakon. Vlada Srbije je odbila petnaest amandmana i prihvatila samo jedan, baš onaj koji je ovaj poslanik plasirao kao zamku i test vladajućoj većini. Riječ je o amandmanu kojim je tražio da se precizira kako se po sili zakona rehabilituju i ona lica koja su ne samo pisanjem, već i govorom prekršila Zakon o zabrani izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje i razdora, koji je usvojen 1946. godine. Kad je vidio rezultat, odnosno kad je napismeno dobio očitovanje Vlade, Omerović je povukao već prihvaćeni amandman, koji bi po proceduri postao sastavni dio zakona.

– Ovo je bio trik-amandman. On nema veze sa mozgom – rekao je Omerović u skupštinskoj raspravi, navodeći da je time samo htio da testira Vladu Srbije koja bi, kako smatra, usvojila sve što ide u prilog onima koje treba rehabilitovati.

– Da je amandman ostao, bio bi izmijenjen zakon iz 1946. godine, jer taj akt ne tretira krivično djelo učinjeno govorom, već samo pisanjem. Htio sam da testiram Vladu. Nasjeli su – kaže Omerović.

Zakon o rehabilitaciji predviđa značajne materijalne kompenzacije za rehabilitovane i njihove nasljednike. Usvojen je 5. decembra, bez Omerovićeva glasa.

Javni interes i javno dobro, pokazalo se, nisu ništa spram naredbe partijskog vrha da se, ako treba, podržavaju i odredbe da je zemlja ravna ploča, samo ako je to u interesu očuvanja vlasti.