Raste medijski proletarijat

Povodom nezavidnog položaja novinara u Hrvatskoj razgovarali smo s Gordanom Vilović, profesoricom etike novinarstva na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti.

Kako ocjenjujete današnju medijsku situaciju u Hrvatskoj? Kakav je položaj novinara: po mnogima, nikad nije bio gori?

– Složila bih sa svima koji tvrde da je danas medijska situacija iznimno loša. Medijske slobode i prava novinara, potpisani kolektivni ugovori koji su se mukotrpno osvajali tijekom posljednjeg desetljeća, kao da se opozivaju, jedan po jedan, pod izgovorom teške gospodarske situacije. Ne mislim da novinari trebaju biti izdvojeni od ostalih građana koji jednako teško žive, ali bi trebali imati minimum jamstva da neće ostati bez posla ako, primjerice, iznose stavove suprotne mišljenjima svojih vlasnika ili, naprosto, rade profesionalno novinarstvo. Većina novinara i novinarki u ovom je trenutku ovisna o vlasniku medija i njegovim poslovnim planovima o rezanju troškova. Netko je nedavno cinično napisao da su novinari “trošak” koji je najlakše riješiti.

Slučaj “Novog lista”

Što mislite o prodaji 80,32 posto udjela “Novog lista” tvrtki Andre u vlasništvu Alberta Fađana za 86,012 milijuna kuna? Riječ je o vlasniku “Glasa Istre”, kojeg bije glas da posluje s gubicima i da je sklon koketiranju s HDZ-om i IDS-om. Kako će se prodaja reflektirati na novinare i uopće na stanje u “Novom listu”?

– Pročitala sam nekoliko intervjua koje je novi vlasnik “Novog lista” Albert Fađan davao posljednjih dana i iz njegovih istupa iščitavam da je, s jedne strane, svjestan da “Novi list” nije mali, beznačajni dnevni list, a s druge strane, jasno daje naslutiti da će u uređivačkoj politici novina pokazati tko je vlasnik. Barem će pokušati koristiti novine kao sredstvo za zaštitu interesa u svojim tvrtkama i nekretninama. Osim toga, spoznaje i slučajevi iz “Glasa Istre” pokazuju da Fađan, kao i većina vlasnika drugih medija, vrlo rastezljivo tumači kolektivni ugovor, novinarske slobode i/ili prava novinara na izražavanje vlastitih stavova. “Novi list” su novine s blistavom poviješću, na kojoj bi mu mogli pozavidjeti i neki svjetski listovi, pa želim vjerovati da ova epizoda neće rezultirati još težim danima za redakciju. Dopustite da ovom prigodom spomenem jedan komentar iz 2007. godine, kada je Rupert Mardok kupovao ozbiljan i ugledan “Vol strit žurnal” i kada su novinari i urednici bili konsternirani novim vlasnikom i njegovim mogućim utjecajem na zaokret u uređivačkoj politici. Jedan komentar o tom slučaju bio je vrlo sažet, po prilici ovakvog sadržaja: “Teško je zamisliti da će netko tko kupuje vrhunski automobil zajedno sa šoferom taj auto spremiti u garažu i ne koristiti ga; bit će prije da će ga koristiti za vožnju gdje god mu bude potrebno.”

Što o stanju u medijima govori proljetošnji štrajk novinara “Večernjeg lista”? Prije godinu dana štrajkali su i novinari “Glasa Istre”. Naime, novinari su postali jeftina radna snaga kojoj medijski tajkuni ne uplaćuju doprinose, vlada nesrazmjer između stalno zaposlenih i honoraraca, plaće rapidno opadaju, vlasništvo nad medijima nije transparentno, novac se isisava iz medija i troši u druge svrhe…?

– Vlasnici “Večernjeg lista” iskazali su prezir prema novinarima i urednicima u stilu: “Možete vi štrajkati koliko želite, ali i bez vas će novine svaki dan izlaziti. Niste nam potrebni, ima honorarnih suradnika koji će odraditi posao, a vi, borci za poštivanje kolektivnog ugovora, možete u konačnici dobiti otkaz.” Koliko znam, jednom dijelu novinara i urednika u “Večernjem listu” to se i dogodilo. Zanimljivo je da su drugi privatni mediji priču o štrajku u “Večernjem listu” vidljivo prigušili, pa se nakon nekoliko dana štrajk više nije spominjao. Pretpostavljam da su vlasnici i urednici u tim konkurentskim novinama računali da bi se i sami mogli naći u sličnoj situaciji, pa je pokazano daleko više razumijevanja za interese vlasnika, a manje ili nimalo za novinare i novinarke.

Nužna je solidarnost

Kolektivne ugovore raskinula je i Uprava EPH-a, pa se očekuje novi val otkaza. Je li uskoro moguć i štrajk novinara “Jutarnjeg lista”? Predsjednik Uprave Ninoslav Pavić, zbog drugih svojih poslova, doveo je EPH u dugove, a spominje se i njegova povezanost s aferom Kamensko. Kakvu sliku sve to daje?

– Nažalost, ne znam dovoljno o završetku pregovora o kolektivnim ugovorima u EPH-u, pa to ne mogu komentirati. Loše je ako će uslijediti novi val otkaza, jer to znači da će se nastaviti uočljiv trend da samo nekolicina istih novinara i novinarki ispisuje dvije-tri “plahte” teksta u svakom broju. To čitateljima govori kakvo je pravo stanje u redakciji. Problem medijskih vlasnika, ne samo u Hrvatskoj nego u cijeloj jugoistočnoj Europi, jest u tome da su žrtvovali novinare i novinarstvo za račun profita, svojih poslova i, dakako, nezaobilazne trgovine nekretninama, a tome treba pridodati koketiranje vlasnika s politikom i tijesnu vezu s oglašivačima. Ili, kako je to nedavno kazao Remzi Lani, ugledni analitičar, raste “medijski proletarijat”. Svakako, nije se to dogodilo sada i odjednom, to je proces koji je teška gospodarska situacija samo ubrzala i osnažila.

Sindikat novinara Hrvatske provodi anketu među članstvom o štrajku radi višegodišnjeg odbijanja predstavnika novinskih izdavača da sklope kolektivni ugovor. Mislite li da će se ostvariti sindikalna ideja o generalnom štrajku?

– Voljela bih da uspije sindikalna ideja o generalnom štrajku. Pritom je nužna solidarnost svih djelatnika u medijskim kućama. Katkad mi se čini da dosad nije bilo tog nužnog zajedništva. Suvišno je napominjati da je štrajk legitiman instrument pri zahtjevu za ispunjavanjem temeljnih prava na rad i onoga što bi trebalo proizlaziti iz rada. U ovom trenutku, novinari u Hrvatskoj, tzv. četvrta vlast, obespravljeni su, poniženi i ucijenjeni.