Sebstvo i um

Tisućama godina filozofi su propitivali postojanje sebstva. Nikako im nije bilo jasno je li ono isključivo povezano uz um ili tijelo, a nije im bila strana ni pretpostavka o neraskidivoj povezanosti sva tri faktora. Najnovije vijesti o istraživanjima švedskih neuroznanstvenika mogla bi dodatno zakomplicirati poimanje onoga što nazivamo sebstvom i inicirati sasvim novo shvaćanje ljudske egzistencije. Prema njihovim spoznajama, ljudski um je u stanju svojem fizičkom osjećaju sebstva dodati izvanjske objekte, pa čak i mentalno projicirati svoje sebstvo izvan svog tijela na nekog drugog. Ukoliko se ove pretpostavke pokažu točnima, švedski znanstvenici će potaknuti ubrzani razvoj virtualne stvarnosti, robotike i proteza.

Eksperimenti su izvedeni na štokholmskom Medicinskom institutu, gdje su znanstvenici dobrovoljcima montirali dodatnu protezu kao treću ruku. Nakon nekog vremena, mozgovi tih ljudi umjetnu su ruku u potpunosti prihvatili i integrirali u svoje djelovanje. Čak štoviše, u određenom se trenutku izgubilo razlikovanje pravih ruku od one dodatne. Sudionici eksperimenta u potpunosti su se doživjeli kao bića s tri ruke i nakon skidanja proteze neko vrijeme nisu bili u stanju funkcionirati sa svoje dvije ruke. Još veće iznenađenje znanstvenici su doživjeli kada su ustanovili da ljudi posjeduju mogućnost projiciranja svog sebstva na izvanjska umjetna tijela, pa čak i ona virtualna.

U nizu eksperimenata ljudi su uspjeli projicirati svoje sebstvo na različite nežive predmete i pritom vrlo emotivno reagirati na sve što se dešavalo s tim predmetima, s tim da uspješnost identifikacije nije ovisila o veličini, starosti ili materijalu tih predmeta. U nastavku eksperimenata švedski se znanstvenici nadaju da će uspjeti postići potpuno poistovjećivanje ispitanika s lutkama Barbie. Kad ovako nešto pročita, čovjek se uistinu može zapitati gdje su granice cinizma moderne znanosti.

Osim projiciranja sebstva na nežive i virtualne predmete, švedski znanstvenici su ustanovili da je takvo što moguće i među samim ljudskim bićima. Naime, učesnici brojnih eksperimenata uspjeli su svoj identitet prenijeti na druga ljudska bića, neovisno o starosti, rasi i spolu. Poistovjećivanje je premašilo sva očekivanja i pokazalo da suvremena znanost, unatoč svoj modernoj tehnologiji, još nije načisto koja je osnovna priroda ljudskih bića. Vratimo li se u prošlost i pročitamo li mitove na kojima su zasnovana različita šamanska učenja, ne možemo ne uočiti njihovu usklađenost s onime što otkrivaju švedski znanstvenici. Po njima, svaki se čovjek sastoji od tri entiteta, od kojih se dva nalaze u tijelu, a jedan izvan njega. Ovisno o našem nivou svjesnosti, mi možemo biti svjesni te činjenice ili ne. Pritom se svaki od tih entiteta može projicirati na sve što nas okružuje. Pripadnicima drevnih civilizacija nije bilo nimalo čudno ukoliko bi netko svoju svjesnost povezao s drvetom, rijekom ili nekom životinjom. Isto tako, bilo je moguće svoju svjesnost povezati s nekim drugim ljudskim bićem.

U prošlosti se smatralo da svjesnost nakon smrti napušta ljudsko tijelo i odlazi u neke druge, nematerijalne svjetove. Boraveći u tim svjetovima, ta ista svjesnost ima mogućnost projicirati se natrag u ovaj fizički svijet. Zbog toga se uvijek inzistiralo na odavanju počasti dušama umrlih predaka, koji su igrali ulogu čuvara svojih potomaka. Osim toga, postojalo je i vjerovanje da neke duše koje su vezane uz fizičku stvarnost ne odlaze u više svjetove, nego ostaju egzistirati među ljudima. Budući da im je za to bila potrebna dodatna energija koju same nisu mogle stvoriti, one bi se projicirale na tijela svojih žrtava i uzimale im vitalnu snagu. Iz takvih su vjerovanja nastale priče o demonima i opsjednutosti, a kasnije o vampirima. Švedski znanstvenici koji planiraju projicirati ljudsko sebstvo na Barbie samo su korak od otvaranja svojevrsne Pandorine kutije, koja će u mnogočemu promijeniti stvarnost u kojoj živimo.