Travestija pravde

Dvije godine nakon početka reforme pravosuđa u Srbiji i nakon relativno naklonog izvještaja o njenim dometima, ali i upozorenjima na greške koje je neophodno ispraviti, pojavio se i izvod iz najnovijeg, bitno negativnijeg izvještaja. Naime, na internetskoj stranici EUobserver našao se izvještaj skupine pravnika delegacije Evropske unije, koji su ljetos pratili preispitivanje reizbora sudaca, koji konstatira: “Čitav proces revizije odluka proveden je samo da bi se zadovoljila forma i predstavlja školski primjer travestije pravde.”

S lošeg na gore

Izvještaj se, sudeći prema toj internetskoj stranici, bavio radom Visokog savjeta sudstva i Državnog vijeća tužilaca, koji su krajem 2009. više od 800 sudaca i tužilaca ostavili bez kruha, a nakon silnih pritisaka struke i same Evropske unije još uvijek preispituju svoje odluke. Zaključuje se da isti ljudi odlučuju o žalbama nereizabranih sudaca, da se u žalbeni proces uključuju naknadno prikupljene činjenice i dokazi, uz zaključak da je “opći dojam promatrača da je izvršna vlast utjecala na čitav proces revizije”, pa se nadležne u EU-u poziva da izvrše pritisak na “relevantne činioce” da promatračima omoguće da čuju konačno obrazloženje odluka kojima se sucima odbija ponovni izbor, jer se te odluke donose iza zatvorenih vrata.

Objašnjenje o razlikama između usvojenog izvještaja i ovog upravo objavljenog u Evropskom je parlamentu zatražila zastupnica stranke nizozemskih zelenih Marije Cornelissen, koja se nada da je ipak posrijedi neka greška, ali da za nju treba imati “dobro objašnjenje”. Prema njoj, taj problem neće nestati. “Ovaj izvještaj o monitoringu je iz kolovoza. Priča se da postoji još jedan iz studenoga, koji je još gori”, kaže zastupnica.

Nije riječ, međutim, samo o nereizabranim sucima, koji već dvije godine primaju naknade, sve dok se njihov status ne riješi. Najprije je problem njihovih žalbi prebačen s Ustavnog suda Srbije nazad na Visoki savjet sudstva, s time da su se članovi po funkciji – ministrica pravosuđa, predsjednik skupštinskog Odbora za pravosuđe, predstavnik odvjetništva i predstavnik pravnih fakulteta, te predsjednica VSS-a i Vrhovnog kasacionog suda – obvezali da neće glasati u postupku preispitivanja prvih odluka. Ostalo je šestero sudaca, članova VSS-a da o tome odlučuju, ali je u međuvremenu jedan sudac uhapšen i optužen za navodno kazneno djelo otprije 14 godina, da bi nedavno još jedan sudac dao ostavku na funkciju u tom tijelu, upravo zbog pritisaka kojima su bili izloženi u postupku revizije. Pritom, predstavnik pravnih fakulteta je – prema odluci Komisije za borbu protiv korupcije – u sukobu interesa (jer je zadržao funkciju dekana niškog Pravnog fakulteta), o čemu Skupština Srbije raspravlja upravo na dan pisanja ovoga teksta, punih godinu dana nakon što je Komisija donijela rješenje o tome.

Pile u kučinama

U međuvremenu, nadležni su se bavili i štancanjem zakona: o kaznenom postupku, parničnom postupku, izvršenju i osiguranju…, temeljnih zakona koji su novim rješenjima, po ocjeni stručne javnosti, umanjili pristup građana sudovima. Također, Srbija je među zemljama koje su najviše zatrpale tužbama Međunarodni sud za ljudska prava u Strasbourgu (gdje država poslovično gubi sporove), pri čemu se kao usko grlo pokazao i Ustavni sud Srbije kao posljednja instanca koju treba proći prije nego što se krene po međunarodnu pravdu. Tako je upravo usvojen i novi Zakon o Ustavnom sudu, kojim je izmijenjen način odlučivanja (u malom i velikom vijeću) i kojim se pokušalo progurati brojne privilegije za suce tog suda; jedna je pod pritiskom javnosti otpala – da u mirovinu idu s osnovicom na temelju posljednje plaće ostvarene na tom sudu, umjesto kao i ostali građani, na temelju prosjeka plaća u čitavom radnom vijeku.

Domete reforme pokazuje i stvaranje Koalicije za pristup pravdi (stručnih i nevladinih organizacija), koja traži izmjene određenih rješenja u novim zakonima i koja konstatira da je “ograničavanje dostignutog nivoa ljudskih prava i sloboda novim zakonima očito i postaje nepodnošljivo kad je u pitanju pravo na pristup pravdi”, te da ta rješenja “prijete represijom slobodnom mišljenju, kritičkoj riječi i slobodnom djelovanju”.

Narodski bi se reklo da su se “reformatori” upetljali kao pile u kučine, sve pozivajući se na evropske standarde.