Intrigator

Katran & perje

Silazak HDZ-a u katakombe

Prademokršćani

Na 22. rođendanu buduće splitske podzemne ćelije HDZ-a istaknuo se lokalni šef Dujomir Marasović, jedan od originalnih političkih neandertalaca ovih prostora. Navedeni je eksplicitno najavio odlazak (ili povratak, kako se uzme) čitave sljedbe u podzemlje. Povod ovoj odlučnoj akciji bilo je pisanje lokalnih novina, navodno nesklonih novopečenim prademokršćanima.

“Di bi oni s nami? Da idemo u šumu sa kalašnjikovima? Mi ćemo kao kršćani izaći iz katakombi i srušiti Rimsko Carstvo”, obrecnuo se prostodušni dr. Duje na kritičare.

S obzirom na to da arheolozi iz Instituta za uglavnom nevažne iskopine “Mirjana Sanader” iz Popović Brda tvrde da postojeće katakombe ne zadovoljavaju potrebe ove stranke, rješenje je ipak nađeno. Pošto je poznato da HDZ broji oko 220.000 članova, vlasti hrvatskih gradova su izrazile spremnost otvoriti kanalizacijske otvore za javnost.

Nakon obvezatnog kolonoskopskog intermezza posvećenog predsjednici stranke Jadranski Kosor, Marasović je također govorio o nemjerljivom doprinosu HDZ-a opstanku nacije, te iznio dalekosežno značajnu misao: “Ako i ne bude Hrvata, bit će Hrvatske.” Doduše, analitičari još naporno zdvajaju što je dr. Duje želio priopćiti, pa najavljuju da bi se analiza ovako sofisticirane izjave mogla odužiti na nekoliko godina znanstvenog rada.

No tu nije bio kraj Marasovićevom antologijskom izlaganju jer je suspendiranog urednika HTV-a Zorana Šprajca neobično duhovito nazvao – špricerom.

Jedan vremešni član stranke srušio se u nesvijest jer mu se pod stare dane baš ne ide u katakombe. Tijek skupa suvereno je s fotografije na zidu nazirao dr. Franjo Tuđman, glavom i bradom.

Petar Glodić

Kotromanović najavio zamjenu vojnika zaštitarima

Javno-privatna vojska

Potpuno je neprihvatljivo svuda furati američki model. Ukoliko Hrvatska vojska sama ne može čuvati svoje objekte, onda dolazimo do suštinskog pitanja o tome koliko je uspjela profesionalizacija vojske, smatra vojni analitičar Fran Višnar

Velik je teret što čak 600 profesionalnih hrvatskih vojnika obavlja stražarske poslove, kazao je medijima novi ministar obrane Ante Kontromanović, navodeći da su vojnici za te svrhe preskupi i prevrijedni, te bi ubuduće profesionalni vojnici trebali čuvati tek najvažnija skladišta oružja i Ministarstvo obrane, a ostale objekte i domove Hrvatske vojske čuvale bi zaštitarske tvrtke.

Ministar je naveo da u članicama NATO-a većinu takvih poslova obavljaju zaštitarske tvrtke, no vojni analitičar Fran Višnar kaže za “Novosti” kako je u svijetu praksa da vojne objekte čuvaju upravo pripadnici oružanih snaga, bez obzira na to kojem rodu pripadaju.

– Situacija je drukčija jedino na područjima koja su privremeno zauzele američke snage, u Iraku gdje desetak privatnih tvrtki pokriva takozvanu Zelenu zonu, odnosno štiti korporativni kapitalizam, u pravom smislu te riječi. Takva praksa pokušava zaživjeti i u Afganistanu, no vlasti se opiru jer smatraju da su dovoljno sposobne da same čuvaju objekte – kaže Višnar, koji je začuđen Kotromanovićevom idejom i ne misli da će se njome uštedjeti.

Komentirajući činjenicu da je cilj te zamisli da se profesionalci HV-a rasterete suvišnih dužnosti kako bi mogli pojačati obuku i podići svoje sposobnosti djelovanja prema NATO standardima, Višnar naglašava kako je vojniku jedna od glavnih zadaća da čuva, pa mu takvo što ne bi smjelo biti opterećenje.

– Potpuno je neprihvatljivo svuda furati američki model. Ukoliko Hrvatska vojska sama ne može čuvati svoje objekte, onda dolazimo do suštinskog pitanja o tome koliko je uspjela profesionalizacija vojske. Uvijek je moguće i da dođe do izvlačenja novca od države radi punjenja računa zaštitarskih firmi, pa se postavljaju i pitanja o tome tko će sve to nadzirati, koliko će vojni objekti na taj način ostati hermetički zatvoreni i hoće li iz njih “curiti” oprema. Sve su to mogući scenariji jer smo se u takvim poslovima miješanja privatnog biznisa i nacionalne sigurnosti dosad pokazali jako snalažljivima, što je slučaj i u susjednim zemljama, upozorava Višnar, koji smatra da će nova Vlada, koja je dočekana s velikom nadom, takvim odlukama razočarati građane.

– Mislim da će takvih odluka u budućnosti biti još više, poput one o ukidanju nekih vidova oružanih snaga, o čemu se već duže priča. Po najavama, ne piše se dobro ratnom zrakoplovstvu i ratnoj mornarici. Te promjene bi mogle u potpunosti izmijeniti vojne uporabe hrvatskih oružanih snaga – kaže Višnar.

Mirna Jasić

Policija u Dvoru privela sedmero državljana BiH koji su došli pomoći rodbini

Deportirani zbog svinjokolje

Prekršajna sutkinja protjerala ih je iz Hrvatske jer su zatečeni kako u radnim odjelima kolju četiri svinje bez radne dozvole. “Pokupili su ih iz mog dvorišta kao da su teroristi i okorjeli kriminalci, a ne moja bliža rodbina koja mi je došla pomoći”, kaže domaćin

Policijski službenici u pograničnoj općini Dvor brzi su, efikasni i na visini zadatka kada trebaju vježbati strogoću nad običnim ljudima koji nisu državljani Republike Hrvatske i koji svrate na nekoliko sati preko “grane” da pomognu rodbini. Hrvatska policija i sudovi to smatraju radom na crno, koji je po Zakonu o strancima prekršaj, a članove porodice može neugodno i skupo koštati. Kazna je deportacija i privremena zabrana ulaska u Hrvatsku, a mogu biti sretni ako zemlju napuste oslobođeni plaćanja sudskih troškova.

Navedene policijske akcije i sudske deportacije česta su pojava u Dvoru, jer su obiteljske veze sa susjednim Novim Gradom (Bosanskim Novim) u Bosni i Hercegovini čvrste i decenijske. Dosada je tako zabilježeno da je policija deportirala čak i državljanina Bosne i Hercegovine koji je cijepao drva u dvorištu svoje nevjenčane supruge Dvorčanke, kao i muškarca koji nije imao hrvatsko državljanstvo jer nije upisan u knjigu rođenih u Hrvatskoj, a došao je popravljati prozore na kući svoga oca.

Posljednji slučaj, u kojem je dvorska policija ostvarila krupan ulov, dogodio se prije mjesec dana, kada je u njenoj mreži u samo jednoj minuti završilo čak sedmero državljana Bosne i Hercegovine. Policajci su ih pokupili iz dvorišta Dragana Ljubišića iz Zrina, koji je na svinokolju pozvao svoju rodbinu iz Novog Grada, a kojoj je policija već na graničnom prijelazu postavila pitanje kuda idu i zašto. Samo sat vremena nakon što su ti ljudi prešli granicu, policija je došla za njima i privela sve koji su bili državljani Bosne i Hercegovine.

– Pokupili su ih iz mog dvorišta kao zadnje smeće, kao da su teroristi i okorjeli kriminalci, a ne moja bliža rodbina koja mi je došla pomoći, kao što se radi jednom godišnje na nekoliko sati, bez ikakve materijalne dobiti. Tradicija je da ih pozovemo, oni pomognu meni, ja njima, popričamo, družimo se. Svinje koljem za svoje kućne potrebe, nije mi to nikakav biznis. Džabe je moj zet govorio da je odatle oženjen, odveli su ga isto kao i njegovog sina, mog sestrića koji je kod nas kao kod svoje kuće. Samo je moja sestra, njihova supruga i majka, kao državljanka Hrvatske, ostala u dvorištu, a odveli su mi i braću od ujaka i tetke – prepričava domaćin Dragan Ljubišić akciju policije.

Ljudi su zadržani u pritvoru od jutra do mraka, kada su od prekršajne sutkinje Bojane Zagorac Gršić dobili odluku u kojoj se kaže da su krivi što su prilikom inspekcijskog nadzora prijave boravka stranaca zatečeni kako u radnim odijelima vrše klanje četiri svinje bez prethodno ishodovane radne ili poslovne dozvole, pa se kao opomena primjenjuje zaštitna mjera protjerivanja iz Hrvatske u trajanju od tri mjeseca.

Da je u ovom slučaju policija napravila propust, smatraju u pravnoj službi Srpskog narodnog vijeća.

– Ako su zatečene osobe stranci u krvnom srodstvu s vlasnicima, jasno je da se ne radi o nikakvom naplatnom poslu za koji je potrebna radna ili poslovna dozvola, niti se radi o volonterskom radu, već o obiteljskoj pomoći bez naknade – ističe pravnik Boris Milošević.

Na policijsko postupanje i nemilost administracije ovih sedmero građana Bosne i Hercegovine nije se ni žalilo, jer su nakon pritvora jedva dočekali da se dokopaju desne obale Une, a za tri mjeseca zabrane ulaska u Hrvatsku ne brinu, jer će još mnogo proći dok ne prijeđu granicu iza koje vlasti ne razlikuju rad na crno od obiteljske solidarnosti.

Paulina Arbutina

Holding već preskup, a sindikati hoće veće plaće

Asocijalna osjetljivost

Dok se dug Zagrebačkog holdinga neumitno povećava, za što će se rješenje tražiti u osjetnom poskupljenju cijena usluga, sindikati Holdinga traže povećanje plaća u tom komunalnom mastodontu za šest posto i u tom smislu bi 17. januara trebali razgovarati s upravom.

Povećanje osnovice, koja sada iznosi 2.887 kuna bez dodataka i koeficijenata, sindikati traže jer su lani pristali na smanjenje božićnice i regresa na 2.500 kuna, ali i zato što osnovica nije mijenjana od 2008. godine. Međutim, uz sve dodatke i koeficijente prosječna plaća u Holdingu penje se na 6.200 kuna, dok one šefovske, od poslovođe do člana uprave, iznose od 8.500 do 18.000 kuna.

“Radnici se namuče da dobiju svoju plaću i ne dobivaju je bez razloga”, tvrde u sindikatima. To da je broj zaposlenih i broj šefova rastao i u krizi, pa je u 18 podružnica dostigao 12.000, pri čemu su mnogi na bolovanju, kao u podružnici Zrinjevac, gdje je dnevno na bolovanju petina radnika, sindikati ne spominju, pretpostavljajući da žive u zemlji dembeliji, u kojoj svi planduju i imaju novca napretek.

Činjenica da je 6.200 kuna za mnoge u Zagrebu nedosanjan san, da primjerice prosječna plaća u osnovnim školama iznosi 4.850 kuna, da regrese i božićnice mnogi godinama nisu vidjeli, sindikalistima ne smeta. Ne smeta ih ni to što će mnogi od tih slabije plaćenih radnika i penzionera morati dublje posegnuti u džep kako bi plaćali nove cijene Holdingovih usluga, primjerice poskupljenje tramvaja za 20 posto.

N. Jovanović

Kratko & jasno

Saša Drezgić, profesor ekonomije

Banke vode igru

Kako komentirate najavu prodaje državnih tvrtki HPB-a i Croatia osiguranja?

– Imamo loše iskustvo s privatizacijom, a sad pogotovo nije vrijeme za to, jer je cijena za te firme niska. Osim toga, trebalo bi povesti računa o potencijalnoj društvenoj šteti koja može nastati privatizacijom osiguravatelja koji faktički drži monopol na tržištu, pa bi osiguranje moglo postati znatno skuplje. Banke smo već privatizirali i danas cijene na bankovnom tržištu diktira oligopol, zbog čega one i u najgorim vremenima imaju visok profit.

A čuli ste za nedavna nagađanja kako bi država mogla ojačati u bankarskom sektoru, kupnjom dijela Hypo banke u Hrvatskoj?

– Nisam, ali to je u kontradikciji s prodajom HPB-a. To je inače jako složen posao, a država bi tako mogla konkurirati ostalim bankama, npr. smanjivanjem kamatnih stopa. Ako se pak nema namjeru tako upravljati bankom, onda je bolje da se privatizira. Puno se ovdje govori o slobodnom tržištu, ali mi ga ni u tome sektoru, nažalost, uopće nemamo, jer bismo onda imali i društveno korisniju konkurenciju. Ovako banke vode igru, a država im je to omogućila, stvorivši privatizacijom od državnog monopola puno opasniji privatni monopol.

No, Vladi hitno treba novac za krpanje budžetskih rupa?

– CO je i dosad ostvarivao priljev za proračun. Mi svakako na raspolaganju imamo dvije mogućnosti: jaku državu s jakim kadrom u državnim firmama, ili državu s političkim kadrom koji firme ne vodi u javnom, nego stranačkom interesu. Kad je privatiziran HT, kupio ga je Deutsche Telekom u većinskom vlasništvu njemačke države. To i nije bila privatizacija, već njemačka država jednostavno bolje posluje od naše. Država itekako može dobro poslovati, ako se radi u javnom interesu. Pa, i kad se nešto privatizira, trebalo bi to napraviti tako da ojača fiskalna snaga firme i da ona postane korisna državi. A ne da sve ispadne kao u slučaju Ine.

AUTOR: Igor Lasić