Kult ličnosti

Zoran Ferić, književnik, objavio je ovih dana novi roman pod nazivom “Kalendar Maja”. Ferić je šest godina pisao svoj novi, dosad najambiciozniji roman. Riječ je o obimnom štivu s više od 600 stranica koji je istodobno i društvena kronika zagrebačkog života u drugoj polovici 20. stoljeća. Kroz nostalgičnu priču o odrastanju i jednoj burnoj, neobičnoj ljubavi, Ferić slika zagrebački pejzaž, s izletima u Samobor i na Sljeme, s “lebdećim” kućama u Šestinama i slamovima u Staroj Vlaškoj. Ovaj roman ima i svoju morsku priču u kojoj Goli otok, Zrče i Vir dobivaju sasvim novo lice.

Srđa Stijović, vlasnik popularnog “Blues bara” u Podgorici, već 18 godina krajem decembra organizira u tom prostoru veliku godišnju izložbu pod nazivom “Uf Uf”. Na pitanje kako je koncipirana ova izložba 32 crnogorska autora, Stijović je odgovorio da radove izlažu ljudi koji stvaraju i žive ovdje, kao i prijatelji “Blues bara”.

Likovna kritičarka Nataša Nikčević rekla je da je “Blues bar” prvi nekonvencionalni gradski prostor koji je otvorio svoja vrata crnogorskim umjetnicima. “Za svaku kulturu, grad i građanin su odlučujuća komponenta”, rekla je Nikčević. Podgorička likovna publika tako ima priliku vidjeti radove Ratka Odalovića, Lea Đokaja, Draška Dragaša, Igora Rakčevića, Svetlane Dragojević i drugih.

Robert Perišić, književnik, dobitnik je austrijske književne nagrade Literaturpreis der Steiermaerkischen Sparkasse za roman “Naš čovjek na terenu”. Kroz priču o zagrebačkom novinaru i uredniku u tridesetim godinama života, Perišić prikazuje tipične karaktere iz svakodnevice jedne postkomunističke zemlje, koja je razorena gospodarskim problemima, političkim sukobima, konfuznim društvenim i etičkim pitanjima.

Uz glavnu radnju, tijekom koje rođak glavnog lika nestane izvještavajući iz ratnog Iraka, romanom se proteže ljubavna priča novinara s mladom glumicom u usponu. Roman “Naš čovjek na terenu” iz 2008. te je godine bio bestseller, a osvojio je i književnu nagradu Jutarnjeg lista.

Peđa Vranešević, nekadašnji član novosadske grupe Laboratorija zvuka, predstavio je polovinom decembra u Beogradu i Novom Sadu projekt “Nema zemlja”, suvremenu verziju rock opere “Fabrike radnicima” koju je još početkom 70-ih napisao sa redateljem Želimirom Žilnikom. Nova verzija predstavljena je kao umjetničko viđenje događaja iz devedesetih i petooktobarskih promjena u Srbiji. Sam naziv može se shvatiti dvojako jer gotovo da ne postoji razlika između “Neme zemlje” i nemanja zemlje.

Vranešević ima ulogu naratora, a uz njega glazbenu notu rock operi daje grupa PVC Pop & The Red Black Hang of Four. Scenografiju čini replika instalacije Slobodana Tišme “Kocka”. Ukratko, opera “Nema zemlja” je umjetničko viđenje onoga što nam se događalo devedesetih, događa se i danas uz naslućivanje što bi nam se moglo dogoditi sutra.

Borut Šeparović i njegov Montažstroj izveli su zadnjega dana 2011. godine performans “Uzorak” u prostoru zagrebačke Galerije Nova, a u okviru opsežnijeg projekta pod nazivom “Izvorno hrvatsko” u kojemu je ta kazališna skupina zatražila pravo na upotrebu istoimenog znaka u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Usporedno sa službenim postupkom koji pokreće HGK, Montažstroj je ovim performansom želio prikupiti svjedočanstva i iskaze o svojoj autentičnosti od vlastite publike.

Svi sudionici nekog od projekata nastalih tokom 22 godine rada Montažstroja, pozvani su da postanu članovi komisije koja će procijeniti da li Montažstroj zadovoljava uvjete da se predstavlja kao “izvorno hrvatski” proizvod. Sva prikupljena svjedočanstva bit će naknadno objavljena na web stranici http://montazstroj.com/izvornohrvatsko /.

Vladimir Veličković, beogradski slikar s prebivalištem u Parizu, nosilac francuskog Ordena viteza legije časti, postavio je ovih dana retrospektivnu izložbu svojih slika pod nazivom “Naličje tišine” u Muzeju savremene umetnosti u francuskom gradu Toulouseu. Prema prvim izvještajima, izložbu je samo u jednom danu vidjelo 2.600 posjetilaca. Bilo je to ugodno iznenađenje i za zaposlene u ovoj instituciji čiji je prostor nekada pripadao klaonici, a onda je vještom rukom arhitekata pretvoren u muzejsko zdanje.

Upitan što misli o položaju likovne umjetnosti danas, Veličković je odgovorio: “Sve su jači glasovi koji upozoravaju da će 2012. biti teška godina. Ipak, neke analize kažu da baš likovna umjetnost neće previše trpjeti, jer su ulaganja u slike sigurna investicija, kao ulaganje u nekretnine ili zlato.”

Adolf Hitler i njegov “Mein Kampf”, kao i rasni ideolog Alfred Rosenberg i njegov “Mit dvadesetog stoljeća“, bili su – očekivano – najprodavaniji autori u Njemačkoj za vrijeme nacizma, otkrivaju njemački historičari u nedavnoj i vrlo detaljnoj studiji o tamnim stranama svoje novije povijesti.

Jedno od iznenađenja je knjiga Hansa Surena “Mensch und Sonne” (Ljudi i sunce). Riječ je o kolekciji golišavih slika mladića i djevojaka, popraćena lirskim opisima muškog spolovila i savjetima za gimnastiku. Surenova knjiga slavi mlade muškarce nauljenih tijela i napetih mišića, koji se bave lakim sportovima na suncu, sve u cilju veličanja savršenstva arijevske rase. Popularnost u tom periodu imali su i nudistički časopisi “Sonnenzauber”, i “Schönheit des Leibes”, čiji je tiraž prelazio i službena stranačka glasila. Rezultati istraživanja mogu se svesti na dvije činjenice: u Njemačkoj za vrijeme Hitlera najčitaniji su bili službeni nacistički klasici i literatura gotovo pornografskog sadržaja.