Linićev porezni riziko

Nakon što su potpredsjednik vlade Branko Grčić i ministar financija Slavko Linić prošlog tjedna na skupu Kluba izvoznika izložili obrise porezne reforme, o njima se proteklih dana u medijima izjasnio veliki broj ekonomskih stručnjaka, a reakcije su prilično podijeljene.

Na jednoj strani su oni poput Željka Lovrinčevića s Ekonomskog instituta u Zagrebu, inače savjetnika bivše premijerke Jadranke Kosor, ili analitičara Velimira Šonje, koji se protive povećanju stope PDV-a, dok s druge strane stoje analitičari poput Guste Santinija, Damira Novotnyja ili šefice Ekonomskog instituta Sandre Švaljek, također savjetnice bivše premijerke, koji načelno ne smatraju da je povećanje PDV-a nedopustivo, iako drže da mora biti praćeno istovremenom primjenom drugih mjera.

Prema Linićevoj najavi, vlada će tijekom siječnja odlučiti koliko će porasti stopa PDV-a, a očekuje se da bi mogla biti podignuta sa sadašnjih 23 na 25 posto, što bi se počelo primjenjivati u vrijeme donošenja državnog proračuna u ožujku. Vlada će odmah uvesti i porez na dividendu te smanjiti parafiskalne namete, dok bi se do 1. srpnja, za kada je predviđen i rebalans proračuna, smanjio doprinos za zdravstvo i uveo porez na imovinu.

Rasterećenje poduzeća

Grubo rečeno, smisao najavljene porezne reforme, u kojoj bi ukupno porezno opterećenje ostalo isto, ali bi se drukčije rasporedilo, jest da se na osnovu povećanja PDV-a, koje će pogoditi potrošače, stvori prostor za smanjenje nameta privredi, što bi povećalo konkurentnost poduzeća. Kako će viši PDV dovesti do porasta cijena, ministri su u reformu ugradili i nekoliko amortizera za najosjetljivije skupine, ali nema nikakve sumnje da će u njihovom poreznom modelu cijenu konkurentnosti privrede platiti najširi slojevi građana.

Kada je riječ o paketu mjera u korist poduzeća, tu bi značajnu ulogu trebalo imati smanjenje doprinosa za zdravstvo, koji se obračunava na bruto plaću, pa ta mjera tvrtkama direktno smanjuje troškove rada. Iz nove vlade moglo se ranije čuti da je dugoročni cilj prepoloviti izdatke za zdravstveni doprinos, no još se ne zna koliko bi ga se smanjivalo u ovoj fazi, najvjerojatnije za nekoliko postotaka. Druga mjera za rasterećenje poduzeća je rezanje parafiskalnih nameta, poput naknada za vode, šume, spomeničku rentu i HGK, koje vlada želi prepoloviti, a što će s druge strane zahtijevati racionalizaciju u javnim tvrtkama i institucijama koje se iz njih financiraju.

Treća mjera odnosi se na oslobođenje od plaćanja poreza na reinvestiranu dobit, što bi trebalo motivirati vlasnike tvrtki da smanjuju zaduženost, ulažu u nove projekte i doprinose zaposlenosti širenjem poslovanja, a razmišlja se i o smanjenju stope poreza na dobit, koja sada iznosi 20 posto. Taj paket mjera smanjio bi ulazne troškove poslovanja, a na njega bi se trebale nasloniti i mjere za jeftinije zapošljavanje koje je Kukuriku koalicija iznijela u svom programu, poput dodatnog oslobađanja od plaćanja doprinosa za novozaposlene.

Uz porezne mjere Grčić je najavio i dodatne koncesije za investitore, ali nije bio konkretan, dok je Linić obećao dokapitalizaciju HBOR-a s 500 milijuna kuna radi plasiranja povoljnijih kredita izvoznicima. Ministri su kazali i kako će se plaćanje države privredi skratiti na 30 dana, a poduzetnika međusobno na 45, odnosno maksimalno 60 dana, što je još restriktivnije od zakona bivše vlade koji je netom stupio na snagu, a da će se poduzetnicima olakšati i pomicanjem roka plaćanja PDV-a s 30 na 45 dana.

Što se tiče PDV-a, od novog bi modela trebao profitirati turistički sektor, jer bi uz smještaj, koji ima stopu od deset posto, međustopu dobile i ostale turističke usluge. Generalno gledano, veći PDV mogao bi doprinijeti i većoj konkurentnosti naše robe na domaćem tržištu, jer će porez jednako pogoditi i uvoznu robu, ali ona neće profitirati od paketa mjera za pojeftinjenje poslovanja koje će biti financirane iz tog poreza.

Međutim, domaća roba postala bi konkurentnija i kada bi se to pojeftinjenje poslovanja financiralo bez povećanja PDV-a, odnosno iz većih proračunskih ušteda. Kritičari promjene poreznog sustava upozoravaju da je, uza sva navedena smanjenja izdataka na drugoj strani, povećanje PDV-a rizično i za sam oporavak poslovnih aktivnosti. Veći PDV mogao bi prestrašiti građane i odvraćati ih od potrošnje zbog rasta cijena, pa bi time utjecao na manju potražnju, pri čemu se, kako je istakao Lovrinčević, može očekivati i da veći PDV dio ekonomske aktivnosti dodatno otjera u sivu zonu. Postoji opasnost da država izgubi prihod od doprinosa, a da pritom kompenzacijski prihod od PDV-a djelomično izostane.

Izmicanje ekstraprofitera

Mnogi stručnjaci napominju da uvođenje više međustopa komplicira i poskupljuje prikupljanje poreza i tvrtkama i državi, pa naglašavaju da se socijalna politika ne bi trebala voditi porezima nego socijalnim transferima. Također, neke tvrtke bi radi održavanja potražnje za svojom robom mogle na sebe preuzeti dio novog poreznog tereta, čime bi se za njih istopili pozitivni efekti novouvedenih olakšica, a Šonje upozorava i da je efekt nižih izdataka za zdravstveni doprinos to manji što je riječ o modernijim industrijama, koje imaju manji udio rada u ukupnim troškovima, pa on može nešto značiti samo za industrije u kojima plaće čine veći dio rashoda.

Osim toga, vlada je odlučila donijeti i jednu od mjera “protiv” tvrtki, odnosno uvesti oporezivanje dividendi, što je porez prihvaćen u Europi, ali je upitno treba li ga nametati usred krize, kada su investicije prioritet. Lovrinčević je istakao i kako bi se moglo dogoditi da zbog više od 60 potpisanih međunarodnih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja taj porez neće plaćati većina stranih dioničara, iako bi njegove najpoželjnije mete bili telekomi i banke, koje godišnje izvlače milijarde kuna ekstraprofita iz zemlje. Ako bi porez pogodio uglavnom domaće dioničare, procjenjuje se da bi proračunu donio tek oko 200 milijuna kuna, a Šonje upozorava da takav porez penalizira mobilnost kapitala, koja je važna radi njegova preseljenja iz postojećih tvrtki u industrije u kojima će se otvarati održiva radna mjesta u budućnosti.

Iako nitko ne spori da je potrebno porezno rasteretiti privredu, postoji, dakle, spor oko toga tko bi to trebao platiti, a ekonomisti poput Lovrinčevića smatraju da bi to prvenstveno trebao platiti javni sektor, i to racionalizacijom, prije negoli potrošači, većim PDV-om. Opći je stav da se Hrvatska više ne može zaduživati kao protekle tri godine i da je obrana kreditnog rejtinga prioritetna, no izgleda da nova vlada ipak ne pronalazi dovoljno prostora za racionalizaciju u javnom sektoru, pa i da nema dovoljno odlučnosti za rezanje rashodovne strane proračuna da bi na taj način uštedjela sredstva za olakšice tvrtkama. Iz vlade su jasno poručili da se neće, primjerice, dirati u povlaštene braniteljske mirovine, plaće u javnom sektoru ili transfere crkvi, što su sve politički limiti fiskalne konsolidacije.

Stoga će se veću konkurentnost privrede kroz povećani PDV platiti građani općenito, a iako je Grčić kazao da će se socijalni teret preraspodijeliti na one koji imaju više, zasad je jedino izvjesno da će ga bogatiji i srednja klasa podnijeti, ali iz najavljenih mjera nije uopće jasno da će se zaobići najsiromašnije.

Umirovljenicima će porezni udarac biti amortiziran ponovnim usklađivanjem mirovina, a Linić je ovom prilikom od drugih “amortizacijskih” mjera najavio tek ukidanje poreza na plaće do 3000 kuna bruto, koje ima oko 60.000 građana. No kako je porez na te plaće ionako mali, a radnici s djecom ga uopće ne plaćaju, broj onih koji će od te mjere imati koristi relativno je malen. Linić je još najavio da će PDV na kruh, mlijeko i lijekove ostati na nultoj stopi do ulaska u EU, a da će se uvesti još nekoliko međustopa za dječje potrepštine i edukaciju, što je za sada jedina najavljena porezna kompenzacija za ostatak građana.

Analiza učinaka

Iz tog “amortizacijskog” paketa za sad se ne vidi neka stupnjevitost u plaćanju danka krizi, već postoji mali dio kojem će se pomoći, i velika većina onih koji će biti pogođeni, osim ako vlada ne razmišlja o dodatnim olakšicama u porezu na dohodak, što će, s druge strane, pogoditi lokalne proračune, koji se iz njega financiraju. Na tu priču nadovezuje se novi oblik poreza na imovinu, koji bi od 1. srpnja trebao najvećim dijelom zamijeniti komunalnu naknadu, koja ide u lokalne proračune, pa bi vlada povećanjem prihoda po toj osnovi, čiji bi najveći dio išao lokalnoj upravi, povećala njen prihod i uz to joj u sklopu veće decentralizacije prenijela više ovlasti.

Linić je za sada najavio tek da će se plaćati veći porez na neupotrjebljenu imovinu, a manji na upotrijebljenu, ali se još ne zna kakav je model u pitanju. Većina ekonomista slaže se da je takav porez potreban, ali dvoje je li Hrvatska administrativno zrela za njegovu pravednu primjenu, a i iz vlade se može čuti da će on u većoj mjeri biti primijenjen tek sljedeće godine. Na taj oblik poreza postoji čitav niz prigovora, počevši od onoga da bi mogao prisiljavati građane s malim dohotkom da prodaju imovinu u krizi, kada su cijene niske, dok bi bogatiji mogli otrpjeti porez i čekati povoljniji trenutak prodaje. Stoga je potrebno da se on pomno pripremi, uzimajući u obzir niz utjecaja na građane i poduzeća.

Ekonomisti koji se načelno ne protive podizanju stope PDV-a ipak naglašavaju kako bi se sve mjere morale primijeniti odjednom, a ne u dvije faze, kako su najavili ministri, jer se pribojavaju da bi viši PDV bez istovremenih kompenzacija mogao dovesti do smanjene potrošnje. Ističu da se standard građana može povećati kroz neoporezivi dio dohotka, a Damir Novotny sugerirao je i uvođenje međustope na prehrambene proizvode, pri čemu i ekonomist Splitske banke Zdeslav Šantić naglašava da je u tom segmentu cjenovna elastičnost niska i da se upravo kod hrane može očekivati najveće poskupljenje.

Što se tiče smanjivanja rashodovne strane proračuna, Grčić je najavio da će ono ići najmanje za jedan posto BDP-a, što je oko 3,5 milijardi kuna, a kada se uzme u obzir da će kamate na javni dug ove godine porasti za još oko 1,5 milijardi kuna, izlazi da rezovi moraju ići barem do pet milijardi. Iako to nisu drastični rezovi, u vladi su svjesni da oni ne donose rast BPD-a i da manje zaduživanje države mora pratiti rast investicija, izvoza i zapošljavanja, zbog čega sve najavljene mjere moraju biti dobro usklađene i pripremljene kroz analizu učinaka.

Ministri su na skupu Kluba izvoznika pustili u javnost probni balon s okvirnim mjerama, a dobili su široku raspravu među ekonomistima, od kojih neki, poput Šonje, drže da je upravo to dobar put da se dođe do optimalnih rješenja.