Mađarski milenijski san

Prvi siječnja za većinu građana Europske unije bio je tek prvi dan nove godine, no za građane Mađarske i datum stupanja na snagu novog ustava, prvog nakon 1989. Iako tvrdnja premijera Viktora Orbana da je novim ustavom “dovršen proces tranzicije iz komunizma” sugerira da se radi o pozitivnom događaju, građani Budimpešte dan nakon njegovog stupanja na snagu masovno su izašli na ulice u znak protesta protiv donošenja toga dokumenta, ali i brojnih drugih zakona kojima Mađarska postaje prva članica EU-a koja je ozakonila mjere karakteristične za autoritarne režime. O tim je mjerama skupina mađarskih komunističkih disidenata nedavno napisala otvoreno pismo rekavši da “vlada Viktora Orbana namjerava uništiti demokratsku vladavinu prava, uklanja ograničenja svojoj vlasti i vodi sistematsku politiku gušenja autonomnih institucija s potencijalom za kritiziranje njezine svemoći. Od smjene režima 1989., kada je skršena komunistička diktatura, nije u regiji bilo tako intenzivne koncentracije moći kao u današnjoj Mađarskoj”.

Već i površan pogled na novi ustav ilustrira zašto su deseci tisuća Budimpeštanaca protestirali pred velebnom zgradom Opere u kojoj se održavala gala svečanost povodom stupanja ustava na snagu; tamo, među ostalim, stoji da puno ime te zemlje više nije Republika Mađarska, već samo Mađarska, izražava se ponos što je “kralj Stjepan izgradio mađarsku državu na čvrstom tlu i učinio je dijelom kršćanske Europe prije tisuću godina”, dok se ustavom štuje “Sveta kruna koja utjelovljuje ustavno jedinstvo mađarske državnosti i nacije”.

Kršenje trodiobe vlasti

Ustavom se garantiraju prava nerođene djece, brak se definira kao zajednica muškarca i žene, a Mađarima u dijaspori, njih oko milijun, daje se državljanstvo. Službeno se priznaje samo 14 od oko 300 postojećih religijskih denominacija u zemlji.

No taj je ustav samo vrhunac sveobuhvatne zakonske reforme koju vladajuća stranka Fidesz provodi u koaliciji s Kršćanskom demokratskom narodnom strankom, zahvaljujući dvotrećinskoj “supervećini” u parlamentu, uz protivljenje ili nesudjelovanje opozicije. Naime, otkad je prije 18 mjeseci došla na vlast, vladajuća koalicija donijela je 359 novih zakona koji služe za učvršćivanje moći vladajućih i kojima se krši trodioba vlasti. Stoga ni prosvjedi nisu bili usmjereni isključivo na patetičnu srednjovjekovnu retoriku novog ustava, već i reakcija na zakone kojima se guše osobne i medijske slobode, neovisnost pravosuđa i monetarnih institucija, izborni sustav mijenja na način da pogoduje vladajućoj stranci, a javne institucije premrežuju Fideszovim kadrovima.

Zakonom o medijima iz prosinca 2010. svi su mediji, javni i privatni, elektronski i tiskani, stavljeni pod kontrolu Vijeća za medije, sastavljenog isključivo od predstavnika vladajuće stranke, a predsjednicu Vijeća direktno je postavila vlada na mandat od devet godina. Vijeće ima ovlasti kontrolirati izvještavaju li mediji “uravnoteženo” i “jačaju li nacionalni identitet”, a medijima koji te propise prekrše mogu odrezati novčane kazne od 36.000 eura za tjednike do 700.000 eura za televizije i radija.

Sankcionirani mediji pravo na žalbu imaju tek nakon plaćanja globe, čime se ustanovljava presumpcija krivnje, umjesto uobičajene nevinosti. Zbog ovog pravila još je lani intervenirao povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava Thomas Hammaberg, ustvrdivši da “odsustvo djelotvornog domaćeg lijeka protiv odluka Vijeća za medije krši članke 6. i 13. Europske konvencije o ljudskim pravima”. Vijeće ima pravo dodjeljivati i oduzimati licence za rad, što je iskoristilo nedavnim oduzimanjem frekvencije Klub Radiju, jedinom preostalom opozicijskom radiju, a zakonom se propisuje i da novinar mora otkriti svoj izvor ukoliko taj “ugrožava nacionalnu sigurnost” ili “javni red i mir”.

“Reforma” za “reformom”

U trenutku prosvjeda u Budimpešti je glađu štrajkalo petero novinara “javne” Mađarske televizije, i to nakon što je 32-godišnji Daniel Papp postavljen za šefa agencije MTVA koja upravlja svim javnim televizijama i radijima. Papp, jedan od osnivača ekstremno desne stranke Jobbik, koja je na prošlim izborima dobila 17 posto glasova i postala treća najjača stranka u parlamentu, pod sobom ima oko 400 urednika, od kojih je trećinu već otpustio, a prema riječima Attile Mesterházyja, šefa opozicijskih socijalista, “vlada otpušta sve koji ne rade po njezinim direktivama”.

Osim Thomasa Hammaberga, na medijski zakon reagirao je i OESS, a nakon pozamašne medijske halabuke diljem Europe i Europska komisija, no nju je zanimalo samo kažnjavanje medija u stranom vlasništvu, pa je to izbačeno iz zakona.

Orban je “reformirao” i Ustavni sud, koji je sada povećan i nakrcan politički podobnim sucima, a ukinuta mu je nadležnost u pitanjima koja se tiču poreza i proračuna. Ustavni je sud, inače, ranije bio proglasio neustavnima brojne dijelove novih zakona i ustava, primjerice, ukidanje prava nacionalnih i vjerskih manjina, dijelove zakona o medijima i odredbu prema kojoj će državni odvjetnik smjeti birati suce koji će suditi u pojedinim postupcima, no Orbanova je vlada ta mišljenja ignorirala.

Kada je u pitanju mađarska Narodna banka, vlada je donijela zakon prema kojemu se broj zamjenika guvernera povećava na tri, od kojih jednoga imenuje premijer direktno, dok je odbor koji donosi odluke vezane uz monetarnu politiku također proširen na način da nove članove imenuje vlada. Osim toga, središnja banka spojit će se s agencijom za financijski nadzor, čijega šefa također imenuje vlada, što znači da će mu guverner Narodne banke biti podređen.

Zbog ovog napada na autonomiju Narodne banke MMF i EU obustavili su pregovore o 20 milijardi eura stand-by aranžmana s Mađarskom, što je rezultiralo rastom prinosa na mađarske državne obveznice na visokih deset posto i najnižim tečajem forinte ikad. Bonitetne agencije Standard&Poor’s i Moody’s snizile su, pak, kreditni rejting Mađarske na status smeća.

Nitko nije siguran

Žrtve Orbanovog mahnitanja postala su i sva trojica bivših socijalističkih premijera, Péter Medgyessy, Ferenc Gyurcsány i Gordon Bajnai, koje po svemu sudeći čekaju suđenja nakon što državno odvjetništvo ispita može li se povećanje javnog duga tretirati kao kazneno djelo.

Ništa bolje ne prolaze ni Romi, koji su od dolaska Fidesza na vlast stalne mete agresije raznoraznih militantnih desničarskih skupina, a čije divljanje represivni organi uglavnom ignoriraju. Te su skupine formirane po uzoru na Mađarsku gardu koju je 2007. godine osnovala stranka Jobbik i koja je zabranjena dvije godine kasnije nakon podmetanja požara i razmjene oružane vatre u jednom selu na jugu Budimpešte, prilikom čega je poginulo šestero Roma. Jobbik je na posljednjih izborima u nekim mjestima na istoku zemlje osvojio 30 posto, a u selu Tiszavasvári čak 53 posto, pa ga je vođa Jobbika Gábor Vona proglasio “prijestolnicom našeg pokreta”, po uzoru na München u vrijeme Trećeg Reicha.

U desničarskom maršu koji se dogodio prošlog proljeća u selu Gyöngyöspata policija je evakuirala 450 Roma i smjestila ih na nekoliko dana u rekreacijski centar blizu Budimpešte, a vlada je izvijestila da se radilo o “vikend ekskurziji”. Romski aktivist Aladár Horváth medijima je tada rekao da su događaji u tom selu “pokazatelj da se vlada potpuno povukla iz nekih dijelova zemlje i prepustila ih desničarima”.

Obračun s “degeneriranim liberalima”

Orbanov se režim obrušio i na kulturu, a posljednjih mjeseci na redu su kazališta. Kako je izvijestio njemački magazin “Der Spiegel”, Fideszov gradonačelnik Budimpešte smijenio je Istvána Mártu, ravnatelja Novog teatra, i na njegovo mjesto postavio glumca, dramatičara i osvjedočenog antisemita Györgyja Dörnera. Iako je Márta poslao 200 stranica dugačak suvisao program rada kazališta, dok nitko od članova komisije nije odobrio 20 stranica nedorečenih natuknica njegovog protivnika, Dörner je ipak imenovan. Plan mu je Novi teatar preimenovati u Teatar narodnog fronta i obračunati se s “degeneriranom liberalnom hegemonijom”. Smijenjeni su i direktor Nacionalne opere i (gej) ravnatelj Nacionalnog kazališta, dok je 82-godišnja filozofkinja Agnes Heller, zajedno s nekolicinom kolega, pod istragom zbog navodne pronevjere donacije. Od mrtvih, na tapetu je čuveni mađarski “proleterski pjesnik” Attila József, čiji će spomenici biti uklonjeni.