Oštro tržište i zaštita od “ludih careva”

Hrvatska i njene nacionalne manjine u Evropsku uniju ulaze s teškim ratnim naslijeđem, dobrim zakonodavstvom o manjinama i njegovom lošom provedbom, s preuzetom obavezom povratka izbjeglica te s udrugama i vijećima nacionalnih manjina nepripremljenim za utrku na slobodnom evropskom tržištu.

Evropska unija nema mnogo obvezujućih akata koji reguliraju prava nacionalnih manjina, tek dvije direktive koje zabranjuju diskriminaciju, odnosno koje se posredno bave manjinama. Među državama članicama ne postoji ni suglasnost oko priznavanja manjinskih etničkih zajednica na područjima pod njihovom jurisdikcijom. Evropski parlament često rezolucijama upozorava na probleme nacionalnih manjina, osuđuje neprihvatljivo tretiranje pripadnika pojedinih manjina od strane vlasti, osvješćuje potrebu očuvanja manjinskih jezika i kultura. Ali, tradicionalna manjinska zaštita, doživljena kao tzv. kulturna autonomija, u nadležnosti je država članica, pa manjine prije svega trebaju insistirati na provedbi domaćih pravnih propisa, u Hrvatskoj ponajprije na provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina iz 2002.

Favoriziraju se udruge

Da primjena manjinske regulative ovisi o hrvatskim državnim institucijama, koje su u nekim segmentima provođenja zakona zakazale, posebno što se tiče zaštite prava srpske i romske nacionalne manjine, smatra znanstvena suradnica iz Instituta “Ivo Pilar” Ljiljana Dobrovšak. Međutim, mnogo toga ovisi i o samim pripadnicima manjinskih zajednica, koji vrlo često ne znaju što im Ustavni zakon omogućuje.

S njom se slaže i bivša zastupnica manjina u Saboru Zdenka Čuhnil, koja ističe da je pred Hrvatskom još težak zadatak, jer EU traži strogu primjenu potpisanih i ratificiranih ugovora, pa se zato u svakom izvještaju Evropske komisije spominju nacionalne manjine, čime se u javnosti stječe dojam da manjine uvijek nešto izvoljevaju i da Evropa zato nadzire Hrvatsku.

– Manjine samo traže ono što je propisano zakonima s kojima se uvelike hvalimo. Ali, probajte imati dvojezične natpise, odmah ćete otvoriti rat u jedinicama lokalne samouprave. Jer, tko je vidio da neki naziv grada bude napisan ćirilicom?! Mi se i dalje borimo za prava koja su već odavno ozakonjena i sadržana u međunarodnim poveljama o zaštiti nacionalnih manjina i u povelji zaštite manjinskih jezika, a onda dopuštamo da o njihovom provođenju odlučuju jedinice lokalne samouprave, koje koče i osporavaju provođenje većine zagarantiranih manjinskih prava. U primjeni dobre zakonske regulative zaostajemo za mnogim evropskim državama koje nemaju posebne zakone o zaštiti manjina, ali ih u praksi žive, ovisno o njihovoj snazi i organiziranosti – kaže Zdenka Čuhnil.

Dodaje da većina evropskih zemalja poznaje autohtone, tradicionalne manjine koje uživaju prava, za razliku od imigranata, odnosno novih manjina.

– Nismo imali hrabrosti razgovarati koje su to autohtone manjine u Hrvatskoj i reći koje manjine imaju kolika prava. Dobro se znaju kriteriji autohtonosti na razini Evrope, ali mi smo priču morali razvodniti na 22 nacionalne manjine, objašnjavajući ih kao kulturno bogatstvo Hrvatske – govori Zdenka Čuhnil i posebno izdvaja problem budućeg funkcioniranja vijeća nacionalnih manjina, kao specifičnog oblika manjinske integracije i etničkog pluralizma.

– Favoriziramo manjinske udruge, a vijeća su demokratski i legalno birana. Udrugu mogu osnovati samo tri člana i tako pokrenuti svoj privatni etno-biznis. Vijeća nacionalnih manjina moraju imati veće ovlasti od manjinskih udruga. Hrvatska treba odlučiti želi li manjinsku samoupravu, jer manjinska vijeća kao savjetodavna tijela bez moći odlučivanja sasvim su beskorisna i samo troše novac. Biramo ta tijela, financiramo njihove izbore i postojanje, a ulogu i ovlasti im nismo dali – objašnjava Zdenka Čuhnil, koja očekuje da će manjinska vijeća u EU-u dobiti veći manevarski prostor, po uzoru na manjinsku samoupravu u Mađarskoj.

Dobrosusjedski odnosi

Da nijedan institut manjinske zaštite nije vječan, pa to ne moraju biti ni manjinska vijeća, smatra Antonija Petričušić s Pravnog fakulteta u Zagrebu: kako kaže, ni sami pripadnici manjina ne vide svrhu postojanja takvih vijeća. Kao 28. članica Evropske unije, Hrvatska ulazi u globalizirani svijet u kome se mijenja optika spram manjina. Onog trenutka kada se otvore granice koje su definirale prostor nacionalne države, kod mnogih današnjih nacionalnih zajednica smanjit će se i manjinski osjećaj, jer će se u ujedinjenoj Evropi mnoge manjine spojiti sa svojim matičnim državama.

– Koliko će razvijanje građanskog društva i građanske države biti prednost ili nedostatak kod očuvanja nacionalnog identiteta, ovisi o tome u kojem će se smjeru razvijati EU, a onda i pojedine njene članice. Za Hrvatsku će biti posebno važni odnosi sa zemljama bivše SFRJ, bez obzira na to jesu li u Uniji ili tek u njenoj “čekaonici”. Te zemlje su međusobno isprepletene do te mjere da nema pune stabilnosti ove regije bez dobrosusjedskih odnosa. Odgovornost za bolje odnose je na svim regionalnim akterima. Jer, u turbulentnim vremenima, koja su uvijek moguća, moguća je i aktivacija etnonacionalizma, s tragičnim posljedicama po nacionalne manjine, prije svega – tvrdi Drago Babić, znanstveni suradnik iz Instituta za migracije i narodnosti, koji dodaje da se mora graditi demokratska država kojoj će ljudska i manjinska prava biti jedan od glavnih sadržaja.

Bez obzira na završetak pregovora, Hrvatska i dalje mora raditi na reformama i poboljšanju manjinskih prava. Svakih šest mjeseci, u ritmu proljeće-jesen, sve do 1. jula 2013, podnosit će se izvještaj o monitoringu nad Hrvatskom.

– Srećom, monitoring nema suspenzivnu klauzulu, ali postoji niz mogućnosti kojima se Hrvatska može kazniti zbog zastoja reformi. Krajnja konzekvenca je mogućnost odgode ratifikacije u pojedinim zemljama, ali u Bruxellesu smatraju da će biti dovoljno jedno pismo upozorenja kako bi se Hrvatska trgnula – kaže politolog Damir Grubiša.

Anđelko Milardović, znanstveni suradnik iz Instituta za migracije i narodnosti, smatra da će se postignuti demokratski standardi i prava morati poštivati i da se ispod njih neće smjeti ići:

– Kada uđemo u Evropu, bit ćemo i dalje pod nadzorom, što je za naše zapadnobalkansko društvo potrebno sve dok ne odrastemo i dok se ne uspostavi civilizacijska razina, što će se dogoditi kad-tad.

Da s ulaskom Hrvatske u EU nacionalne manjine dobivaju dodatni osigurač zaštite u slučaju neke njima nesklone vlasti, smatra politički analitičar Davor Gjenero.

– Jedna od najvažnijih evropskih dobrobiti za nacionalne manjine jeste garancija zaštite od “ludih careva”, neke moguće nacionalističko-populističke vlasti i režima, koji bi doveli u pitanje sustav uspostavljene manjinske zaštite. U tom bi slučaju počeli djelovati mehanizmi EU-a koji upozoravaju zemlju članicu na pogreške u politici. Ti mehanizmi ne daju momentalne rezultate, ali već samo postojanje takvih mjera kod iole racionalnih političkih opcija predstavlja svojevrsno zastrašivanje, koje će ih odvratiti od opasnih avantura – ističe Gjenero.

Iako je za ostvarivanje ljudskih i manjinskih prava neophodno funkcioniranje domaćih institucija, u prvom redu pučkog pravobranitelja i sudstva, hrvatskim će građanima na raspolaganju biti i tužba Evropskom sudu za ljudska prava u Luksemburgu, kao pravosudnom tijelu Unije. Upozoravanje na neadekvatno rješavanje manjinskih problema moguće je i djelovanjem predstavnika u Evropskom parlamentu.

Nepripremljeni za tržište

Da EU nije obećana zemlja, nacionalne bi manjine mogle osjetiti u uvjetima oštrog tržišnog natjecanja i aktiviranja sredstava iz evropskih pristupnih fondova.

– Manjine koje neće biti sposobne apsorbirati sredstva iz evropskih fondova bit će jako loše ili nikako financirane. Nažalost, mi nismo pripremljeni za tu oštru tržišnu konkurenciju i bojim se da ćemo kroz neko vrijeme doživjeti kompletnu promjenu financiranja, odnosno da će se financiranje iz državnog proračuna, po ugledu na zemlje članice EU-a, znatno smanjiti. Evropska unija ne financira programe koje apliciraju udruge, nego sama definira programe koji su s njenog stajališta važni. Jedne godine financiraju se slikovnice, druge godine narodne nošnje, a za sve ostalo manjine same moraju pronalaziti izvore financiranja. Jer, u Evropi vrijedi pravilo da imaš onoliko prava koliko si ih spreman i sposoban konzumirati – ističe Zdenka Čuhnil i izražava strah da u krutim okvirima EU-a neće preživjeti male manjine, koje će kao dio evropskog građanstva izgubiti svoju intelektualnu jezgru.

Davor Gjenero stoga smatra da manjinske udruge i vijeća ne smiju ostati bez dosadašnje razine sredstava, jer država mora biti suodgovorna za njihov položaj i mora uspostaviti preduvjete za natjecanje na svojevrsnom tržištu građanskog društva.

Doživljavaju li nacionalne manjine EU kao dar ili milodar može se vidjeti iz jedinog istraživanja koje je na tu temu još 2008. među manjinama proveo Institut za migracije i narodnosti: po njemu, više od polovice ispitanika – Čeha, Slovaka, Srba i Mađara – bilo je za evropske integracije. Zanimljiv je podatak da su protiv EU-a ponajmanje oni najtežega socioekonomskog statusa, Srbi s bivših ratnih područja. Radi borbe za preživljavanje i niza prepreka pri (re)integraciji u hrvatsko društvo, Srbi iz bivše Krajine Evropi se nadaju gotovo dvaput više od Srba koji ne žive u ratom devastiranim krajevima.

– EU i jest utemeljena da bi pridonijela održanju mira na evropskom kontinentu. To uspješno radi posljednjih šezdesetak godina, samo što to njeni građani ponekad zaboravljaju. A što bismo mi s ovih prostora, poglavito manjine, priželjkivali više od mira i izostanka krvavih sukoba, kao dugoročni društveni prioritet – prokomentirala je rezultate ankete Antonija Petričušić.