Pod vulkanom
Prema nekim geolozima, supervulkani koji su rasprostranjeni širom našeg planeta na kraju su svog ciklusa mirovanja koji je trajao 74.000 godina. Naime, upravo toliko je prošlo otkako su razorni vulkani zadnji put poharali Zemlju i uništili na njoj sve što se moglo uništiti. Istraživanja su pokazala da se u to vrijeme najveća erupcija desila na Sumatri, gdje je jedan od tamošnjih vulkana izazvao punjenje atmosfere tamnim oblacima koji su tijekom nekoliko godina sprečavali dolazak sunčeve svjetlosti. Prosječna temperatura tada se spustila oko deset stupnjeva Celzijusa, što je dovelo do pogibije 80 posto svih živih bića. Prema svemu sudeći, globalne katastrofe bile su dio prošlosti našeg planeta, pa stoga ne čudi što su ostale zabilježene i u kolektivnom sjećanju čovječanstva.
S dolaskom 2012. godine, uz vijesti o majanskom kalendaru i uz predviđanja raznih dramatičnih svjetskih promjena pojavile su se i one o reaktiviranju brojnih vulkana. Među njima se naročito istakla vijest o davno zaboravljenom supervulkanu skrivenom ispod mirne površine njemačkog jezera Laacher See. Prema mišljenju vulkanologa, riječ je uistinu o ogromnom vulkanu koji eruptira velike količine magme svakih deset do dvanaest tisuća godina. Prema obavljenim mjerenjima, zadnja erupcija se dogodila prije 12.900 godina, što znači da živimo u stvarno opasnim vremenima. To potvrđuju i mjehurići koji su se odnedavno počeli pojavljivati na površini jezera. Očigledno je da se magma na dnu ponovno pojavila i počela stvarati plinove. U novinama širom svijeta ovaj se vulkan opisuje kao potencijalna opasnost za čitavu Europu, a naročito za Njemačku koja bi mogla doživjeti katastrofalna razaranja. Riječ je o gusto naseljenoj zemlji u kojoj će biti vrlo teško obaviti masovnu evakuaciju ugroženih područja.
Početak ovog stoljeća donio je porast svijesti o opasnostima koje prijete ljudskoj egzistenciji na Zemlji. Uz otprije poznate komete, na listu potencijalnih glasnika sudnjeg dana uvršteni su asteroidi, ozonske rupe i klimatske promjene. Teoretičari zavjere naširoko su komentirali skori dolazak nepoznatog gigantskog planeta koji će se sudariti sa Zemljom. S mogućim buđenjem njemačkog supervulkana sada su na red došle i katastrofalne erupcije. Jedino što je izvjesno jest porast straha i nepovjerenja u svijet čiji smo dio. Za razliku od nekih prošlih vremena, pokidane su sve veze s prirodom i ona se počela doživljavati kao potencijalna opasnost. Moderan znanstveni pogled na svijet kombiniran s monoteističkim religijama inicirao je posvemašnju otuđenost i ostavio nas na milost i nemilost usudu.
Na Tahitiju, među Polinežanima, vulkani se doživljavaju na potpuno drugačiji način. Prema njihovoj mitologiji, vulkanima vlada boginja Pele koja simbolizira zemaljske sile promjene. Ova vatrena boginja aktivira erupcije magme u trenucima kada je narušena prirodna ravnoteža i kada treba inicirati stvaranje novog reda. Lokalni šamani bili su zaduženi za održavanje stalnog kontakta s Pele, tako da su ljudi koji su živjeli u podnožju velikih vulkana uvijek bili na vrijeme upozoreni na moguće erupcije. Iako su duboko poštovali boginju Pele i vulkane, Tahićani ih se nikada nisu plašili. Oni su jednostavno imali povjerenje u prirodu koja ih okružuje i nastojali se što bolje uklopiti u njezine cikluse.
U današnje vrijeme sve se više naglašava potreba za mijenjanjem koncepta svijeta u kojem živimo. Postojeće strukture koje vladaju društvom sve više pucaju po šavovima i pritom se grčevito bore za opstanak. Predstavnici tih vladajućih struktura olako će Tahićane nazvati primitivnima i neznanstvenima, no neće moći ponuditi nijedan siguran način predviđanja aktivnosti vulkana. Očigledno je nešto otišlo u krivom smjeru.