Prvih deset godina Guantanama

Nekoliko dana nakon desete obljetnice otvaranja američkog zatvora Guantanamo, mediji su objavili amatersku snimku trojice američkih vojnika kako uriniraju po tijelima ubijenih Afganistanaca. Predstavnici američke vlade združeno su se zgrozili i najavili istragu, a pokazalo se da se incident dogodio lani u južnoj pokrajini Helmand te da su žrtve, po svemu sudeći, bili civili, s obzirom na to da pored njihovih tijela nije bilo oružja, ali su bila jedna prevrnuta kola. Bili su bosih nogu, iz čega se dade zaključiti da su prije pogibije nosili sandale, obuću neuobičajenu za talibanske borce.

Svjetska javnost odmah se prisjetila snimaka egzekucije ratnih zarobljenika u bici u iračkoj Faludži 2004. i maltretiranja zarobljenika u iračkom zatvoru Abu Ghraib godinu ranije, a nekoliko dana prije objave snimke afganistanski je predsjednik Hamid Karzai Amerikance optužio za provođenje torture u zatvoru u američkoj zračnoj bazi Bagram. I sama američka vlada priznala je da je od 2.700 zatočenika u Bagramu samo 300 za nešto i optuženo, no nekoliko mjeseci ranije predstavnici UN-ove misije u toj zemlji izvijestili su da ništa bolji tretman ne dobivaju ni zatvorenici u ustanovama pod kontrolom lokalnih vlasti.

Još 171 zatočenik

Iz ovih se podataka može zaključiti da se ni nakon deset godina američkog “rata protiv terora” ništa nije promijenilo, s obzirom na to da se izvansudsko teroriziranje muslimana diljem svijeta neometano nastavlja, no neki recentni događaji svjedoče da nije u svemu tako. Naime, iako su savezničke snage predvođene SAD-om prije deset godina izvršile invaziju na Afganistan kako bi svrgnule režim talibana zbog suradnje s terorističkom organizacijom

Al-Kaidom i ugnjetavanja afganistanskog naroda, pripadnici tog istog režima najavili su da otvaraju diplomatsko predstavništvo u Kataru, važnoj američkoj saveznici, te da su u tijeku pregovori s američkim vlastima.

Iako je američka tjeralica za talibanskim vođom mulom Omarom, teška deset milijuna dolara, još na snazi, a američka je vojska nakon pauze zbog kolateralnog ubojstva 24 pakistanska vojnika ponovno započela napade bespilotnim letjelicama na područjima između Afganistana i Pakistana, američki potpredsjednik Joe Biden medijima je rekao da su pregovori s talibanima u tijeku te da oni nisu “američki neprijatelji per se“.

No, izgledno primirje s talibanima ne znači i da će uskoro doći kraj američkim prekomorskim zatvorima u kojima se nesmiljeno provodi tortura. Dapače, pomorska baza na kubanskom tlu, u koju su 11. siječnja 2002. dovedeni prvi zatočenici, “najgori od najgorih”, kako ih je tada nazvao bivši američki predsjednik George W. Bush, i dalje je mjesto u kojemu se “neprijateljski borci” drže u neograničenom zatočeništvu, gdje im se oduzimaju prava koja garantiraju Ustav SAD-a i Ženevske konvencije, i koje je izvan nadležnosti američkih sudova na kojima zbog toga ne mogu dobiti zaštitu.

Kroz zatvor je prošlo nešto manje od 800 ljudi, a trenutačno je ondje 171 zatočenik. Za više od 90 posto od ukupnog broja nije dokazana povezanost s Al-Kaidom, a samo sedmorica su optužena. Waterboarding, dryboarding i drugi oblici gušenja, vješanje na strop, stresni položaji, batine, ranjavanje, izlaganje visokim temperaturama, uskraćivanje svjetla i spavanja, seksualno ponižavanje i prisilno hranjenje neki su od oblika mučenja koji će se u Guantanamu i dalje provoditi, zahvaljujući nekim zakonima i ukazima koje je donijela administracija predsjednika Baracka Obame, unatoč njegovom predizbornom obećanju da će taj logor zatvoriti, obećanju koje ga je, među ostalim, i dovelo u fotelju najmoćnijeg državnika svijeta.

Doživotni pritvor

Naime, iako je Obama 2008. Guantanamo nazvao “promašenim eksperimentom” i “tužnim poglavljem američke povijesti” te najavio njegovo zatvaranje do siječnja 2010., početkom prošle godine potpisao je zakon kojim se onemogućuje transfer zatočenika u SAD i time zapečatio mogućnost njegovog zatvaranja. Dva mjeseca kasnije donio je i ukaz o ponovnom pokretanju suđenja na vojnim komisijama, koja je ranije bio suspendirao. Njegov raniji plan da se ozakone suđenja na američkom tlu, čime bi se omogućilo zatvaranje Guantanama a zatočenici dobili određena prava, propao je zbog protivljenja Kongresa, a ukazom koji je umjesto toga donesen priznaje se realnost da će neki zatočenici ondje možda ostati doživotno.

Poznato je i da je riječ o 48 konkretnih zatočenika za koje je, kako je javio “Washington Post”, “Ministarstvo obrane zaključilo da im se ne može suditi na vojnim komisijama zbog problema s dokaznim postupcima”, dok su, s druge strane, “obavještajne službe procijenile da su previše opasni da bi ih se repatriralo ili prebacilo u treće zemlje”. Federalni sudovi potvrdili su, pak, tezu vlade da se ove zatočenike smije neograničeno dugo držati u zatvoru prema tamošnjim zakonima o ratovanju, a američki dnevnik navodi i da će tzv. Odbor za periodičnu reviziju, sastavljen od predstavnika vojske, civilne vlasti i obavještajne zajednice, jednom u tri godine zatočenicima argumentirati razloge odluke o daljnjem pritvoru. Posljednjeg dana prošle godine Obama je potpisao i novi zakon o ovlastima nacionalne obrane, kojim se spomenuta uredba proširuje i na američke građane i druge prekomorske zatvore te omogućuje dovođenje novih zatvorenika u neograničeno zatočeništvo u Guantanamu.

Prije nekoliko dana “Washington Post” je objavio i da je zapovjednik Guantanama, admiral David Woods, izazvao konsternaciju među odvjetnicima tamošnjih zatvorenika kada je izdao ukaz prema kojem će “privilegirani tim” dužnosnika Ministarstva obrane i obavještajnih agencija imati pravo pregledavati privatnu komunikaciju zatočenika i njihovih odvjetnika. Glavni odvjetnik obrane, pukovnik Jeffrey Colwell, reagirao je instruiravši kolege da prestanu pismeno komunicirati sa svojim branjenicima, a medijima rekao da je “bez mogućnosti povjerljive komunikacije nemoguće zastupati svoje klijente” i da se “bez toga cijeli sustav raspada”.