SDP-u treba mir

Preko 400 dana trebalo je proći od izbora u Bosni i Hercegovini do formiranja Vijeća ministara, odnosno državne vlade, ustrojene baš po onom principu koji je odbijao Zlatko Lagumdžija, predsjednik Socijaldemokratske partije i čelnik stranke koja se sa 17 posto osvojenih glasova, može smatrati pobjedničkom u kompliciranoj shemi unutarbosanskih odnosa. On, Lagumdžija, mjesecima je odbijao podjelu vlasti na isključivo etničkom principu, zagovarajući nekakvo, u praksi neizvodivo mirenje građanskog i nacionalnog, spakirano u formu “platforme” oko koje su se okupili SDP i SDA kao partije sa najvećom bošnjačkom podrškom, te HSP i Stranka za boljitak kao manjinske hrvatske stranke, ali dovoljne za zadovoljavanje forme. Bez SNSD-a Milorada Dodika i SDS-a, socijalisti nisu ni pomišljali sastavljati Vijeće.

A onda je, uoči nove godine, BiH dobila Vladu. Bošnjake i Srbe predstavljale su pobjedničke stranke u tim narodima, ali i Hrvate: dva HDZ-a, jedan pod predsjedanjem Dragana Čovića i HDZ 1990, nastao kao rezultat poraza frakcije Bože Ljubića. Dakle, oni za koje je Lagumdžija tvrdio – ne tim riječima, naravno – da će prije na Mjecec nego u Vijeće ministara, postali su dio široke, od početka nestabilne koalicije na državnom nivou.

Politički zaokret

Nije prošlo puno, ma nije se mandatar Vjekoslav Bevanda ni uslikao za službeni site ministarskog savjeta, a Sulejman Tihić, predsjednik Stranke demokratske akcije, je rekao kako nakon formiranja Vijeća ministara očekuje i rekonstrukciju Vlade Federacije, u kojoj su, osim SDA-a i SDP-a, pomenuti HSP i politička udruga širokobriješke mesarske obitelji Lijanović. Da se nekome ne bi učinilo kako Tihić nastavlja slamati ionako krhku i na granici pucanja jedva održivu crveno-zelenu koaliciju, pobrinuo se sam Lagumdžija, inače novi ministar vanjskih poslova, kazavši: “Svaka vlada u BiH-u podložna je rekonstrukciji ako ne bude dobro radila.” Lider SDA-a je, zatim, još jednom, da slučajno ne bi bilo zabune, ponovio: “Ako odnosi između dva HDZ-a, s jedne strane, i SDP-a i SDA-a, s druge strane, budu dobri, to će biti ozbiljan razlog za razmišljanje o rekonstrukciji federalne Vlade.”

Svašta se u BiH-u izdešavalo u proteklih dvadeset godina, ali nikada, zvanično nikada, niti jedna od 14 vlada – od kantonalnih i entitetskih do državne – nije rekonstruirana zato što nije dobro radila, niti je podjela vlasti na bilo kojem nivou i na etničkom principu, ovisila o dobrim odnosima među strankama. Jednostavno rečeno: dva HDZ-a su u Vijeće ministara ušla zato što drugačijeg rješenja nije bilo i zato što je jedini način usvajanja proračuna za ovu 2012. bilo sastavljanje vlade koja će raditi loše, kada ne bude radila nikako. Nije, dakle, za tih 400 i nešto dana došlo do obrata unutar BiH-a, pa je Lagumdžija progovorio istim jezikom kao Čović i Ljubić, niti su potonji naglo shvatili kako je SDP-ova i SDA-ova “platforma” rješenje za sve i jedan od ukupno bezbroj bosanskohercegovačkih problema.

“Slobodna Bosna”, zadnji relevantan sarajevski tjednik, u posljednjem broju navodi jedan od mogućih razloga SDP-ove spremnosti da HSP-u i Lijanovićima kaže zbogom: “Lagumdžijin politički zakret prema dva HDZ-a nesumnjivo je potaknut negativnom percepcijom federalne Vlade u većini evropskih država, uključujući i susjednu Hrvatsku, čija se politika prema BiH-u nimalo nije promijenila nakon nedavnog izbornog trijumfa hrvatske ljevice. Hrvatski predsjednik Ivo Josipović i dalje održava jednaku distancu prema ideološkoj braći u Sarajevu, zamjerajući im političku marginalizaciju legitimnih predstavnika bh. Hrvata. Izborni slom HDZ-a Hrvatske nimalo nije poremetio uspostavljene kontakte hrvatskog predsjednika Josipovića s čelnikom HDZ-a Čovićem. Dapače, njihovi susreti u Zagrebu i Mostaru još su učestaliji i srdačniji nego ranije, uz istovremeno napadno izbjegavanje Josipovića da se susretne s predstavnicima centralne vlasti u Sarajevu predvođene SDP-om. Aktuelna federalna Vlada podvrgnuta je tihoj diplomatskoj izolaciji, i ta je činjenica možda i presudno omekšala Lagumdžijin pretvrdi stav prema dva HDZ-a.”

Moguća koalicija

Zaista, Lagumdžijina vlast uspjela je, ne samo svojom voljom, imati goru saradnju sa susjedima nego sve prethodne, mirnodopske naravno. Srbija, kao jedna od potpisnica Daytonskog sporazuma, potpuno je fokusirana na Banja Luku, a Boris Tadić se sa Dodikom sreće češće nego sa vlastitom suprugom. U Hrvatskoj, kao drugoj državi garantu ugovora iz Wright Pattersona, kako je i rečeno, sa promjenom vlasti nije došlo do promjene odnosa spram činjenice da je Vlada FBiH konstruirana mimo većinske političke volje bh. Hrvata. Sasvim suprotno, i nova ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić nedavno je u intervjuu “Jutarnjem listu” rekla: “Nisam veliki zagovornik etničke reprezentacije, ali ako je to startna pozicija, ona mora biti jednaka za sve. Ne može biti samo za Bošnjake i Srbe na jedan način, a za Hrvate na drugi.”

Postoje, međutim, još najmanje dva razloga Lagumdžijinog otopljavanja odnosa sa oba HDZ-a. Prvi i manje vjerovatni, zapravo teško mogući, jeste pokušaj slabljenja secesionističkog srpsko-hrvatskog bloka pravljenjem ustupaka HDZ-u. No, bošnjačko-hrvatsko novo savezništvo moguće je samo ako Lagumdžija ponudi više od onoga što će i Dodik podržati – recimo, uspostavu hrvatske federalne jedinice na teritoriji oba entiteta – za što nema ni minimalnu podršku, čak ni u vlastitoj stranci.

Zapravo, najizvjesniji razlog ili razlozi za rekonstrukciju vlasti u Federaciji su ti što SDP-u treba mir: svi brižljivo skrivani ciljevi te stranke zapravo su ostvareni – Lagumdžija je postao ministar vanjskih poslova, pravosuđe i većina medija su pod nadzorom, baš kao i sve javne funkcije na bošnjačkom dijelu BiH-a sa kojih se kontrolira i upravlja tokovima novca. Sada, kada je akumulirao istu moć kakvu u Republici Srpskoj ima Milorad Dodik, Lagumdžija ima još samo nekoliko problema: da HDZ-ove nagovori da se zadovolje mrvicama koje je davao HSP-u i Lijanovićima, te promijeni zakon o policiji i stavi je pod punu kontrolu svog ministra unutarnjih poslova Predraga Kurteša, čemu se oštro suprotstavlja SDA, što bi na kraju moglo dovesti ili do približavanja HDZ-a i SDA-a ili do veće rekonstrukcije vlasti u Federaciji, koju bi mogla činiti koalicija SDP-a, Saveza za bolju budućnost, stranke medijskog magnata Fahrudina Radončića i dva HDZ-a. Principijelna onoliko koliko je to i sadašnja vlast u kojoj su i oni što u kabinetima drže portrete Josipa Broza i oni što u uredima imaju biste Ante Pavelića.