Žikin titl

BEZ ŽIKINE DINASTIJE

“S obzirom na to da film ‘Žikina dinastija’ koji smo trebali emitirati večeras u 20 sati nije preveden na hrvatski jezik”, jada se uredništvo naše komercijalne televizije u nedjelju navečer, točno u vrijeme kada smo postali Europa, “RTL Televizija bila je prisiljena izvršiti nalog regulatora televizijskih nakladnika i ukloniti najavljeni film iz večerašnjeg programa. Protiv Vijeća za elektroničke medije pokrenut ćemo odgovarajuće pravne korake, a gledateljima se ispričavamo na ovoj programskoj promjeni…”

To je važan i dalekosežan presedan. Nakon ovog slučaja niti jedna domaća televizija neće smjeti emitirati programe iz Srbije, BiH i Crne Gore bez prijevoda. To će neke televizije, poput Klasik TV-a, suočiti s golemim porastom troškova ili zatvaranjem, ukoliko se ista odredba zakona odnosi i na njih. HTV-u će stvoriti velik problem. Nadalje, to znači da u program HTV-a više neće smjeti gosti iz susjednih država bez prevoditelja. To znači da će Tadić i Josipović ismijavati zakon ako ne budu koristili prevoditelja. To, nadalje, znači da će regija biti isključena iz hrvatskog kulturnog prostora. Bit će veoma zanimljivo vidjeti kako će se ovaj slučaj raspetljati…

PULS NACIJE

Neki Đuro Horvat, direktor Tehnixa, opisuje svoju zamisao globalnih i nacionalnih reformi, pa veli da nam je potreban moralni kapitalizam. To je predivna misao. Ona naročito dobiva na uvjerljivosti kada pogledamo tko Đuki sjedi slijeva. To je Darinko Bago, šef Končara koji je ušao u legendu kao treća trećina čuvene formule Mate Granića: “Pola meni, pola tebi, pola Bagi.” Idealan za izgradnju moralnog kapitalizma. I Bago zbori neobično učeno, staloženo, razborito, svaka mu se pozlatila. Odmah do njega sjedi Zdravko Mršić koji je nekoć kao ministar navodno nosio nadimak “mister deset posto” – vjerojatno izmišljotina nekog klevetnika iz sedme sile – da bi kasnije otkrio kako liberalizam ne može pobijediti Isusa Krista. To je isto jak etički doseg. Mršić nam otkriva i kako je Hrvatska deindustrijalizirana, pa bi je trebalo opet industrijalizirati. Svježe otkriće, moglo bi u dnevne novine.

Ova država na javnu televiziju godišnje potroši milijardu i pol kuna. To je prava sitnica kada se vidi da uz pomoć dalekovidnice postajemo društvo znanja, a ljupku ideju o moralnom kapitalizmu morali bismo i patentirati, jer bi nam je odvratni zapadnjaci mogli ukrasti poradi njene magnetske privlačnosti.

NATIONAL GEOGRAPHIC, KISSINGER

Divno je, ujedno i problematično, kod zapadnjačkih dokumentaraca to što vam autor neće reći tko je dobar a tko loš momak, čak ni ako mu, kako bi rekao Mamić, gurnete žarač u guzicu. To, jebiga, morate zaključiti sami. Ovaj DrK bio je pomalo jedno a pomalo drugo, no nedvojbeno je bio opako duhovit lik. S licem duboko zamišljenim oko svakog pitanja, vitalni devedesetogodišnjak izgleda kao čovjek koji sve vrijeme svijeta koje mu još stoji na raspolaganju koristi samo za razmišljanje što će odgovoriti Svevišnjem kada ga pozove na Posljednji Informativni Razgovor (kako te rasprave naziva Miloš Vasić).

“Autor ste tvrdnje da je moć najjači afrodizijak”, pita ga autor filma. Kissinger duboko razmišlja. “Da, ali nije to nešto što bih želio da mi piše na nadgrobnom spomeniku.” U filmu ga vidimo okruženog ljepoticama iz filmskog svijeta. Neki novinar ga pita zašto. To se, naime, ne vezuje uz opis  poželjnog životnog stila američkog državnog tajnika ili predsjednikova savjetnika. “Mislite li da bih nakon dana provedenog s Indirom Gandhi navečer trebao biti s Goldom Meir?” šeretski će Kissinger. (Baš kao u židovskom vicu: “Zašto Židov na svako pitanje odgovara protupitanjem?” pitali Židova. “Zašto ne?” uzvraća ovaj.)

Ipak, na jedno pitanje Kissinger do danas nije našao odgovor. “Stalno sam razmišljao što bih rekao ako me pozove predsjednik i kaže mi da bismo u nuklearnom ratu mogli poraziti Ruse, ali bi cijena bila 20 do 30 milijuna mrtvih. Da bacimo tu prokletu bombu? Do danas ne znam što bih mu rekao…” DrK je, vidimo to na ovom odgovoru, u osnovi ipak loš momak, jer ne zna što bi uzvratio na tako jednostavno pitanje, no duhovitost mu se ne može osporiti, što jest jest.

DNEVNIK HTV-a: OBADVA, OBADVA SU PALA

Vladimir Šeks izlazi iz saborskog ureda, izgleda kao čovjek kojeg upravo izvode s nekog pokretnog prijekog suda. Pogled mu je posve prazan. Na reveru značka s nacionalnom zastavom, a na ustima odgovor na pitanje zašto se fiktivno umirovio radi privilegirane penzije, pa se odmah vratio u Sabor. Šeks kaže da u tome ne vidi nikakav problem, ni moralni ni zakonski. Fakat, bilo bi šokantno da ga vidi.

Jer, o čemu zapravo govorimo kada govorimo o mnogohvaljenom Šeksu? O njegovoj takozvanoj premudrosti? Pa to nikada nije bilo ništa drugo doli lukavstvo kojim raspolaže svaki šibicar koji nedjeljom na Jakuševcu pelješi naivce. Kako bismo zvali člana obitelji koji bi nam aranžirao takve opačine kakve je Šeks godinama radio naciji? Smutljivcem, crnom ovcom. Podvali, prevari, uzmi pare i bježi. Suvereno vladanje poslovnikom? Lišite ga moći, koje bi i glupavijim tumačenjima dalo dodatnu uvjerljivost, pa ćete vidjeti da je riječ samo o fiškalskom fraziranju. Politička mudrost? Vidite ga sada: švindler i vrtirep. Trčanje za povlaštenom mirovinom strašan je moralni pad, to je “moralno dno moralnog dna”, no te penzije nisu samo Šeksov problem – Šeks, to su svi oni, kako je dokazao Damir Kajin, koji je ne samo začudio, nego i zaprepastio cijelu naciju jednom upravo šeksualnom perverzijom. Umiroviti se na jedan dan, uzeti penziju pet puta veću od prosječne i sve to opravdati tvrdnjom da će te netko za dvadeset godina pitati zašto si bio idiot – Kajin nas je svojim potezom zauvijek lišio iluzije o cijeloj političkoj klasi. To su doista Falschpieleri. Ni kod njih, kao ni kod kapitalista, ne pomažu očito nikakvi moralni apeli, nego samo protumoć – smjene, nedavanje glasa, prokazivanje, prijezir. Sve dok se to zlo solunaštva, rentijerstva i kamatarenja iz ovoga naroda ne istrijebi poput korova, grčka će nam sudbina biti jedina zagarantirana, koliko god inače trubili da smo Europa.

DNEVNIK 3

Mene podupire 180 od 200 tisuća članova HDZ-a, kaže dr. Milan Kujundžić, kandidat za predsjednika Hrvatske demokratske zajednice, a na pitanje koga se boji, odgovara – samo boga. Član je HDZ-a od stoljeća sedmog, ali ako ne prođe kao predsjednik HDZ-a, “ostat će fultajm u medicini”, veli. Kada čujemo prethodne rečenice, stvarno zvuče kao prijetnja. Takvi će nas liječiti?! Voditi?! Šaman Hodak je za ovoga Kujundžića bio dalaj lama! Čak ni HDZ ne zaslužuje takvog kandidata, što god da nam je ta stranka inače godinama činila…

REPORTERI – POVRATAK

Mirjana Rakić i dalje radi jednu od najdojmljivijih emisija Hrvatske televizije. Ona pod naslovom “Povratak” – tematizirana je Putinova reinkarnacija na mjestu predsjednika Rusije – bila je obogaćena gostovanjem Jelene Jurišić, jedne od rijetkih persona u ovoj zemlji koje,  predstavljene kao “stručnjaci”, daju nešto što je doista stručno mišljenje, a ne samo serija vješto upakiranih ispraznica, kako se hrvatski zovu floskule. Jelena Jurišić uvijek govori trezveno, mirno, kompetentno, stavove oslobađa ideologije i nadograđuje ih činjenicama. Ovaj put rekla je i jednu zanimljivu novost: tvrdi da Vladimir Vladimirovič Putin želi što brži sastanak sa Zoranom Milanovićem, kako bi osvježio ideju o prolasku plinovoda kroz Hrvatsku. Turci su, naime, Rusima dali dozvolu za prolazak plinovoda kroz njihovu zemlju – vijest je strašno iznenadila Bruxelles – pa se sada cijela energetska konfiguracija Europe mijenja, iz čega bi naša zemlja mogla izvući veliku korist i tako poništiti sve Sanaderove opstrukcije vezane uz ruski plin.

EMISIJA O REFERENDUMU, NOVA TV

Mislav Bago ovako pita Zorana Milanovića: “Godine 2009., kada je jedan posto PDV-a povećala vlada Jadranke Kosor, bilo je puno kritika. Ne vidim zašto bi sada vama netko pljeskao?” Milanović mu na to odgovara protupitanjem: “Znate li što je ciklički prilagođen primarni fiskalni deficit? To vam piše u Zakonu o fiskalnoj odgovornosti.” Jasno da jasnije ne može biti. Zašto nam to nitko prije nije tako lijepo protumačio? Čudan svijet, ti premijeri.