Četvrt stoljeća povlačenja po sudovima

Kao što je svim građanima vrlo dobro poznato, Ustav i zakoni jamče nepovredivost privatnog vlasništva. Tako je u teoriji. Međutim, u praksi je velik broj hrvatskih građana srpske nacionalnosti na razne načine izuzet od tog pravila.

Jedan od njih je i Živojin-Živko Šarić, prijeratni zadarski ugostitelj i nekadašnji vlasnik poznate gostionice “Putnik”. Šarićeva pravosudna bitka počela je još 1988., kada su ga ondašnje lokalne vlasti obavijestile da na njegovom i okolnom zemljištu namjeravaju izgraditi bolnicu i probiti put do nje. Živko Šarić ispričao nam je kako je u početku sve išlo po zakonu.

– Iako sam imao unosan i uhodan posao, znao sam da nema smisla da se protivim toj odluci, jer su se obavezali da će me obeštetiti i da ću posao nastaviti na drugoj lokaciji. Imao sam 1.800 četvornih metara zemljišta – kaže Šarić.

Kristalna noć

Uskoro su u blizini “Putnika” počeli radovi, a Šarić je, čekajući obeštećenje, nastavio s poslom. Prošle su tako dvije godine, neki susjedi su već dobili svoj novac, a Šarić je još čekao. Nažalost, umjesto novca dočekao je tzv. kristalnu noć u Zadru. Riječ je o poznatom pohodu velikog broja nacionalistički orijentiranih huligana iz Bibinja i Zadra u maju 1991. koji su, vođeni nevidljivom rukom tadašnjeg HDZ-ovog režima, pogibiju pripadnika MUP-a Franka Lisice iskoristili za obračun sa Srbima u Zadru i njihovom imovinom.

– Tog dana moji radnici i ja, među kojima je bilo i Hrvata i Srba, radili smo normalno. Mene su svi poznavali, ali to ih nije spriječilo da mi upadnu u gostionicu, porazbijaju inventar i rastjeraju goste, naravno uz prijetnje, vikanje i vrijeđanje – svjedoči Šarić.

Poruku zadarskih ekstremista, koji su tada porazbijali oko 300 radnji i objekata u vlasništvu sugrađana “pogrešne” nacionalnosti i tvrtki iz Srbije, Šarić i tisuće drugih shvatili su jako dobro. Šarić je sjeo u auto i zaputio se preko barikada u Knin. U Kninu, odakle se i doselio u Zadar, imao je ogromnu kuću, u kojoj su boravili predstavnici Evropske zajednice.

– Dan nakon mog odlaska, moj je zadarski lokal zapaljen. Prijatelji su me odmah o tome obavijestili. Gorio je tri dana, a umjesto da ugase požar, vatrogasci su stajali pored i osiguravali okolicu da se požar ne bi proširio.

Unatoč svemu što se dogodilo, Živko Šarić nije ništa zamjerio hrvatskom narodu u cjelini. To dokazuje događaj iz prosinca 1991., kada je na ratištu zarobljeno četvero pripadnika HV-a. Svi su bili iz Bibinja i svi su sudjelovali u zločinačkom pohodu tokom zadarske kristalne noći. Unatoč tome, Šarić ih je posjetio u zloglasnom kninskom zatvoru.

– Zvali su me prijatelji iz Zadra i molili da nešto napravim. Otišao sam do Milenka Zelenbabe i Mile Martića. Oni su mi rekli da “posjetim zarobljenike, ali da ih ne tučem previše”. Kada sam se pojavio na vratima njihovih ćelija, umrli su od straha, a kada su vidjeli da sam im umjesto batina donio pivo, pakovanja “Marlbora”, mesa i kruha, nisu mogli vjerovati. Rekli su mi: “Čovjek si, ti nama tako, a mi ti kuću zapalili. Napravit ćemo ti dvije nove” – priča Šarić.

Spasio im život

Šarić nije imao nikakvu važnu vojnu dužnost, jer je bio mobiliziran i radio je većinom u logistici, ali je zahvaljujući autoritetu koji je imao u lokalnoj zajednici i poklonima koje je pripremio za šefove policije uspio četvoricu hrvatskih vojnika staviti na popis za razmjenu. Pravi su problemi nastali kada su se Bibinjci pojavili na Hrvatskoj televiziji.

– Oni su me hvalili i rekli da sam im spasio život, ali time su u Kninu direktno ugrozili moj. Jedva sam ostao živ jer sam ih spasio. U Zadru sam bio četnik, a u Kninu ustaša – govori Šarić.

Zadnjeg dana “Oluje” pobjegao je iz Knina, ali se iste godine vratio u Hrvatsku. Prijatelji iz Zadra javili su mu da na njegovoj zemlji strojevi grade stambene zgrade. Nazvao je čovjeka koji je za to bio odgovoran i pitao ga što radi. Ovaj ga je etiketirao kao četnika i rekao mu da se nikada neće moći vratiti u Hrvatsku, premda ga je Šarić zvao iz Zagreba. Nakon toga poveo je sporove za zaštitu svoje imovine.

Dok je vrijeme prolazilo, vlasnike svih zemljišta u okolici Šarićevog uredno je isplatio Grad Zadar koji je, bez obzira na činjenicu da spor sa Šarićem i dalje traje, na toj zemlji doista izgradio Polikliniku, koja još nije dovršena.

U međuvremenu je provedeno i sudsko vještačenje, kojim je utvrđeno da Šarićeva zemlja vrijedi 5.594.956,35 kuna. Međutim, investitor projekta započetog još za vrijeme Jugoslavije, Grad Zadar, na čelu s gradonačelnikom Zvonimirom Vrančićem, uporno opstruira isplatu i traži poništenje vještačenja.

– Grad Zadar je okolna zemljišta nadoknađivao po cijeni većoj od 420 eura po kvadratu, koliko je vještak procijenio moju zemlju. Za okolna zemljišta tržišna je cijena danas i veća. Ljudi su dobivali 500 do 600 eura, ali Vrančić ne popušta i ne želi mi platiti. Kaže, grad nema novca – govori Šarić.

Gotovina i Norac u kući

Vrančić tvrdi da su vještaci pogriješili, jer su u procjenu uključili i srušenu gostionicu koja, tvrdi gradonačelnik, nije bila predmet izvlaštenja. Šarić kaže kako su razlozi Vrančićeve opstrukcije puno banalniji.

– Dva su osnovna razloga protivljenja. Prvi je moja nacionalnost, a drugi je interes! Poruka je jasna, dok je HDZ na vlasti u Zadru, za sve Srbe koji traže povrat imovine i bilo koja druga prava, bit će velikih problema. Dok su bili u koaliciji sa SDSS-om bilo je malo bolje, ali tada bi uskakali birokracija i sudovi koji su odugovlačili postupke. Pogledajte mene, čekam pravomoćnost gotovo četvrt stoljeća! U Kninu mi je vojska nakon “Oluje” ušla u kuću. Tamo su bili smješteni Gotovina, Norac, Ademi i Čermak. Nakon šest godina vojska je izašla, a onda je kuća opljačkana. Ostali su goli zidovi. Tužio sam i dobio dva puta spor u Kninu. Onda je Županijski sud u Šibeniku rekao kako je to napravio nepoznati počinitelj i naredio mi da platim 160.000 kuna sudskih troškova – opisuje Šarić tok još jednog sudovanja.

Gradnja Poliklinike je blokirana, a osim Šarića HDZ-ov gradonačelnik najviše kažnjava vlastite građane. Sada se čeka novo vještačenje, jer Šarić inzistira na tržišnoj cijeni, ne želeći ništa pokloniti vlastima koje su ga prije dva desetljeća potjerale i uništile mu ponos i imovinu.