Kult ličnosti

PETER BOGDANOVICH, holivudski filmski redatelj južnoslavenskih korijena, 24. februara otvorit će jubilarni 40. FEST u Beogradu, koji se održava pod sloganom “U svijetu velikih”. FEST započinje projekcijom filma “Drvo života” Terrencea Mallicka, prošlogodišnjeg dobitnika “Zlatne palme” u Cannesu. Publika će vidjeti i radove drugih velikana: Romana Polanskog, Stevena Spielberga, Larsa von Triera, Pedra Almodovara, Clinta Eastwooda, Davida Cronenberga i drugih, ali i filmove manjih nacionalnih kinematografija koje na FEST-u uvijek zauzimaju važno mjesto. U proteklih 40 godina na FEST-u je prikazano oko 4.000 filmova, koje je vidjelo skoro četiri milijuna gledalaca.

Cijene ulaznica su iste kao nekoliko posljednjih godina: od 150 do 300 dinara, a za svečano otvorenje 500 dinara.

VLADIMIR NIKOLIĆ, likovni umjetnik iz Beograda, predstavio je ovih dana u beogradskom SKC-u svoj video-rad “Godišnjica smrti”. U njemu narikača iz Kolašina Milica Milošević, na Nikolićev poziv, oplakuje smrt francuskog dadaističkog umjetnika Marcela Duchampa nad njegovim grobom u Rouenu.

U pismu koje je Nikolić uputio Milici Milošević, između ostalog, stoji: “Zovem se Vladimir Nikolić, živim i radim u Beogradu kao umjetnik, magistrirao sam slikarstvo na Akademiji u Beogradu. Očeva familija je rodom iz Ozrinića kod Nikšića. Rod sam pokojnog Živka Nikolića, velikog crnogorskog režisera i stvaraoca. Ono što bih ja od Vas tražio je da pođete sa mnom u Pariz, odakle bismo otišli do Rouena, na grob Marcela Duchampa, velikog francuskog slikara i da tu uz tužbalicu obilježimo godišnjicu njegove smrti. O vašem radu i tužbalicama čuo sam sve najljepše.”

JURICA PAVIČIĆ, filmski kritičar, predstavio je ovih dana u Zagrebu svoju knjigu “Postjugoslavenski film – Stil i ideologija” koja teorijski pristupa kulturološkim i političkim simbolima u filmovima nastalim nakon raspada Jugoslavije. Te filmove Pavičić je podijelio u tri kategorije u odnosu na ono kako se narodi u njima predstavljaju: faza samoviktimizacije, faza samobalkanizacije i na kraju faza normalizacije. Gost predstavljanja, beogradski kritičar Teofil Pančić smatra da su, zbog razumljivog povijesnog konteksta, vlastitoj viktimizaciji u filmu skloniji Hrvati, a Srbima je bliži fenomen balkanizacije. Pavičićev “Postjugoslavenski film – Stil i ideologija”, kako je istaknula Katarina Luketić, iznimno je zanimljivo štivo, pa i onima koji o filmu ne znaju mnogo.

PABLO PICASSO (1881 – 1973), jedan od najvećih likovnih genija 20. stoljeća, predstavljen je na izložbi pod nazivom “Na Azurnoj obali” koja je nedavno otvorena u Beogradu, u preuređenom prostoru tvornice Beko. Postav otkriva najmanje izlagane radove u opusu ovog umjetnika i sastoji od oko stotinu eksponata keramike, predmeta od srebra i zlata, kao i drugih radova nastalih u razdoblju Picassovog stvaranja na Azurnoj obali. Dva puta nedjeljno bit će organizirano stručno vođenje za sve posjetioce izložbe, a planiran je i prateći program u obliku radionica, predavanja i filmova vezanih uz lik i djelo ovog karizmatičnog umjetnika. Organizator i domaćin izložbe je Galerija “Deva Puri” s Bleda u Sloveniji koja je u Beogradu već predstavila izložbu “Božanstveni svjetovi” Salvadora Dalija.

NIKOLA VUKČEVIĆ, crnogorski filmski redatelj, snima film “Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa”, posvećen intimnim historijama mladih ljudi koje uglavnom ostaju u sjenci burnih događaja na Balkanu posljednjih 20 godina. Prema scenariju, 30-godišnji Stanko prvi put u životu treba ubiti čovjeka, dok istog dana njegov mlađi brat Vojo treba prvi put voditi ljubav. Putevi dvojice braće tog će se dana ukrstiti nekoliko puta na neobičan način, a ono što se u startu čini lakim pokazat će se teškim i obratno. Film balansira između ozbiljnog i komičnog, poigrava se s lokalnim pejzažem Titograda odnosno Podgorice, ali želi problematizirati univerzalna pitanja. “Ovaj film se bavi mladim ljudima čija intimna povijest nema alternativu i čija su nadanja jača od okolnosti koje ih razdvajaju”, rekao je Vukčević.

PAUL AUSTER, slavni američki pisac, autor kultnih romana “Nevidljivo”, “Njujorška trilogija”, “Sunset park” i drugih, došao je na udar turskog premijera Recepa Erdogana nakon izjave objavljene u turskom dnevnom listu “Hürriyet” da ne bi želio posjetiti Tursku ili Kinu jer se u tim zemljama proganjaju novinari i pisci. Erdogan je nakon toga poručio Austeru: “Kao da nekom trebaš ovdje! Koga briga hoćeš li doći ili ne! Da li bi time Turska izgubila nešto od svoje veličine?”

Erdoganova vlada sustavno odbacuje optužbe da se u Turskoj krše ljudska prava i da su novinari sudski proganjani zbog svog pisanja, dok je u isto vrijeme nekoliko desetina novinara zatočeno u turskim zatvorima pod optužbom da su kovali zavjeru protiv vlade.

JACKSON POLLOCK (1912 – 1956), jedan od najutjecajnijih američkih slikara svih vremena, ove će godine biti slavljen u cijelom svijetu u povodu stote godišnjice rođenja. Pollock je živio burno i umro je mlad, ali je stigao zauvijek promijeniti način razumijevanja moderne umjetnosti. Studio i kuća u kojoj je živio i radio, u saveznoj državi New York, organizira niz događanja tijekom godine: u toj je kući umjetnik razvio filozofiju “izravnog slikarstva” i napravio svoje najznačajnije slike “Jesenski ritam”, “Plavi polovi” i “Konvergencija”, načinjene u tehnici tzv. kapanja boje iz zraka, koje su ga učinile kultnom ličnošću u svijetu slikarstva.