Laboratorij doktora eurozone

Nakon 13 sati pregovaranja, ministri financija Europske unije odobrili su u ponedjeljak drugi paket pomoći Grčkoj težak 130 milijardi eura. Taj bi novac, kao i djelomični otpis dugova i nove mjere štednje kojima je novac uvjetovan, trebao spriječiti bankrot Grčke i daljnje prelijevanje “zaraze” na eurozonu, no sve je više onih koji tvrde da će Grčka bankrotirati, samo je pitanje kada i pod kakvim uvjetima.

Iako je Grčka početkom 2010. godine primila 110 milijardi eura pomoći takozvane trojke, sastavljene od Europske unije, Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Europske središnje banke (ESB) te provela određene mjere štednje, sve to nije rezultiralo oporavkom. Grčki je deficit proračuna u prošloj godini narastao na 9,6 posto BDP-a, dok se ukupni dug sa 113 posto BDP-a (263 milijarde eura) u tri godine popeo na 163 posto BDP-a (355 milijardi eura). Budući da joj već u ožujku na naplatu dolazi 14,5 milijardi eura obveznica, novi paket pomoći znači i odgodu bankrota. Unatoč raširenom mišljenju da to neće biti moguće, trojka vjeruje da će se novim mjerama štednje dug države uspjeti srezati na 120,5 posto BDP-a do 2020. godine.

Rezovima nikad kraja

Novih 130 milijardi eura uvjetovani su rezovima od kojih su neki bili predviđeni već i prvim paketom pomoći, ali ih Grčka nije u potpunosti provela. Grčka bi država tako u ovoj godini svoje rashode trebala smanjiti za dodatne 3,3 milijarde eura, i to ukidanjem 15.000 radnih mjesta, a do 2015. još 135.000, smanjenjem minimalne bruto plaće sa 751 na 586 eura, smanjenjem mirovina za 15 posto te zamrzavanjem plaća u javnom sektoru sve dok se nezaposlenost ne spusti sa sadašnjih 20,9 na deset posto. Predviđa se i ukidanje kolektivnih ugovora, zbog kojih Grčka vlada još uvijek nije ukinula neke bonuse zaposlenih u javnoj upravi, poput 13. i 14. plaće, kao i brzinska privatizacija, te smanjenje svih oblika državnog ulaganja, što bi moglo dovesti do zatvaranja škola, bolnica i sveučilišnih odsjeka.

S privatnim kreditorima dogovoreno je restrukturiranje duga zamjenom obveznica onima dužeg roka otplate i manje kamate, čime će se njihova vrijednost smanjiti za oko 70 posto, a time i grčki dug za oko 100 milijardi eura. Budući da se pretpostavlja da djelomični otpis duga privatnicima neće biti dovoljan, pokušava se iznaći način da isto učini i ESB. Budući da njegov statut brani pružanje direktne pomoći članicama, predsjednik ESB-a Mario Draghi najavio je mogućnost podjele profita od obveznica, koji bi mogao iznositi oko 12 milijardi eura i koji bi članice onda smjele proslijediti Grčkoj.

Dogovoru euroministara prethodili su mučni pregovori trojke i grčkih dužnosnika, nacionalistički ispadi jednih i drugih, kao i dosad najnasilniji prosvjedi u Grčkoj. Sastanak ministara odgođen je jer grčki predstavnici europskim dužnosnicima nisu dostavili sve potrebne dokumente, od kojih su najvažnije bile pismene potvrde svih stranaka da će se mjere štednje nastaviti provoditi i nakon grčkih parlamentarnih izbora zakazanih za travanj. Taj zahtjev odraz je posvemašnjeg nepovjerenja eurogrupe prema Grčkoj, a da su bili donekle u pravu potvrdilo se kada je svoju izjavu poslao Antonis Samaras, predsjednik konzervativne Nove demokracije koja će vjerojatno pobijediti na izborima. Samaras je, naime, u svojoj izjavi najavio mogućnost revizije uvjeta kreditiranja, vjerojatno kako bi time povećao rejting svojoj stranci uoči skorašnjih izbora, no to je kasnije povukao.

Na traženje eurogrupe dogovoreno je da se novac od pomoći neće uplaćivati direktno grčkoj vladi, već na založni račun, čime će se osigurati da se on koristi prije svega za servisiranje dugova. Odlučeno je i da će se imenovati poseban europski tim koji će nadzirati provodi li Grčka dogovorene mjere štednje, što predstavlja i dosad neviđeno zadiranje Unije u suverenitet neke njezine članice. Predstavnici Njemačke, Finske i Nizozemske bavili su se i mišlju da se grčki izbori odgode kako tamošnje stranke ne bi popustile pred socijalnim pritiscima i novac iskoristile za osiguravanje potpore, a njemački ministar financija Wolfgang Schäuble sugerirao je da bi i u Grčkoj trebalo instalirati tehničku vladu.

Teške riječi

Naročito teške riječi pale su između Grčke i Njemačke, koja sa 72 milijarde eura najviše od svih europskih zemalja sudjeluje u spasu Grčke. Direktor tamošnje kompanije Bosch Franz Fehrenbach tabloidu “Bild” rekao je da bi Grčka trebala izaći iz eurozone jer je njezin “sustav ruševan i neprihvatljiv teret uniji temeljenoj na solidarnosti”, a sličnu izjavu prije njega dao je i direktor tehnološke kompanije Linde Wolfgang Reitzle. Bivši ministar financija i izgledni premijerski kandidat SPD-a Peer Steinbrück javno je, pak, izrazio nadu da je “Europa spremna za grčki bankrot”, a sadašnji ministar financija Schäuble Grčku je nazvao “rupom bez dna” i zaključio da više nije siguran “jesu li političke stranke u Grčkoj svjesne svoje odgovornosti za tešku situaciju u zemlji”.

Ove izjave, kao i zahtjev skupine zemalja da se pomoć Grčkoj pošalje tek nakon izbora, isprovocirale su grčkog predsjednika Karolosa Papouliasa, inače zagovaratelja štednje i ključne osobe za imenovanje bankara Lucasa Papademosa grčkim premijerom, pa je na sastanku s vojnim dužnosnicima ogorčeno zavapio: “Ne prihvaćam ove uvrede Schäublea, ne prihvaćam ih kao Grk. Tko je gospodin Schäuble da ismijava Grčku? Tko su Nizozemci? Tko su Finci?” Njemačka kancelarka Angela Merkel prigodno je, pak, u nekim grčkim medijima prikazana odjevena u nacističku uniformu, a isto se već ranije dogodilo šefu radne skupine EU-a za Grčku Horstu Reichenbachu. Prizor zapaljenih njemačkih zastava također je uobičajen na demonstracijama diljem Grčke.

Iako neugodne, ove su izjave ipak bezopasne u usporedbi s posvemašnjom psihozom i društvenim rasapom u kojima su zaglavili grčki građani, a o čemu neumoljivo svjedoče brojke. U posljednjim prosvjedima, koji su se dogodili nakon dvodnevnog generalnog štrajka, opljačkano je preko 150 trgovina i zapaljeno 40-ak atenskih zgrada velike arhitektonske vrijednosti. Iako se neredi generalno pripisuju “prosvjednicima”, ministar civilne zaštite Christos Papoutsis izjavio je da su tu štetu počinili “provokatori” i kriminalci koji su od vlasnika objekata iznuđivali novac.

S obzirom na broj nezaposlenih, ne čudi da se prisutnost na prosvjedima već odavno mjeri desecima, pa i stotinama tisuća ljudi. Prema posljednjim statistikama, u Grčkoj je nezaposlena svaka peta odrasla i svaka druga mlada osoba, što čini više od milijun ljudi. Prema podacima Eurostata, lani se broj beskućnika povećao za 25 posto, broj korisnika pučkih kuhinja za 15 posto, a udio osoba izloženih riziku siromaštva popeo se na 28 posto. U zemlji s tradicionalno niskom stopom samoubojstava ona se od početka krize udvostručila na šest osoba na 100.000 stanovnika.

Probni poligon

Takozvana “nova sirotinja” regrutira se mahom iz redova nekadašnje srednje klase, pa je sasvim uobičajena pojava da je netko donedavno imao dobro plaćen posao dizajnera interijera ili bio vlasnik manje građevinske tvrtke, a sada živi u prihvatilištu za beskućnike ili bez ikakvih prihoda negdje na selu ili na otoku kod rodbine.

Od početka krize, u Grčkoj je bankrotiralo 60.000 malih i obiteljskih biznisa, industrijska proizvodnja smanjila se za 16 posto, a BDP prošle godine sedam posto. Unatoč povećanju PDV-a prihodi od poreza pali su za 19 posto, Grci su još uvijek državi dužni 42 milijarde eura poreza, a privatizacija je u proračun donijela samo 1,7 umjesto planiranih pet milijardi eura.

U jednoj reportaži “New York Timesa” promjene kroz koje prolazi Grčka okarakterizirane su kao “pojava bez presedana u modernom zapadnjačkom iskustvu”, zbog činjenice da se četvrtina svih grčkih kompanija od 2009. godine zatvorila, da polovica malih firmi ne može isplaćivati plaće, a trećina ušteđevine građana povučena je iz grčkih banaka. Ljudi masovno odlaze u susjednu Bugarsku po sve moguće robe i usluge, a cijeli gradovi mirišu na zapaljeno drvo kojim se građani griju jer ne mogu plaćati račune za struju u koje je vlada, nemoćna da ih drugačije naplati, ugradila dodatni porezi na dohodak. Dobar dio državne imovine rasprodan je, poput najveće luke Pirej koja je dospjela u ruke Kineza, a neki europski investitori zabavljaju se mišlju da se Grčka pretvori u “Floridu Europe”, luksuzne umirovljeničke domove za sjeverne Europljane.

U tekstu objavljenom na blogu Slobodni filozofski Panagiotis Sotiris s atenskog Sveučilišta Panteion ono što se događa u Grčkoj nazvao je, pak, pokušajem njezinog pretvaranja u “posebnu ekonomsku zonu za ulagače”. Sotiris smatra da se Grčka koristi kao “probni poligon” za provođenje sporazuma Europske unije o snažnijoj fiskalnoj integraciji, što se vidi i iz činjenice da paket pomoći uključuje uvođenje kontrolnih mehanizama u sva grčka ministarstva, kao i osnivanje europskog nadzornog tijela koje će imati ovlasti odlučivati o proračunskim pitanjima.

Jača podrška strankama ljevice

Rasap i preslagivanje događaju se i na grčkoj političkoj sceni, a djelovanje stranaka sve manje odražava zahtjeve građana. Tako je lani za mjere štednje glasalo 153 od 300 parlamentarnih zastupnika, a sada 199, unatoč sve masovnijem protivljenju birača. Zastupnici su imali samo jedno jutro da prouče 24 teksta, od kojih su neki bili napisani na engleskom, a drugi loše prevedeni. Nakon glasanja iz stranaka su izbačena 22 disidenta lijevog PASOK-a i 21 član Nove demokracije, pa su sada neovisni zastupnici druga najveća grupacija u parlamentu. Koalicijska stranka desnice LAOS nije podržala mjere, a ostavke je dalo nekoliko ministara. Posljednja istraživanja javnog mnijenja pokazala su da je PASOK, koji je na izborima 2009. dobio 44 posto glasova, pao na samo osam posto podrške, dok konzervativnu Novu demokraciju podržava 30 posto građana. Veliku podršku imaju i tri stranke ljevice, Demokratska ljevica DIMAR, Koalicija radikalne ljevice SYRIZA i Komunistička partija Grčke. Ukoliko bi na izborima nastupile zajedno, danas bi te tri stranke dobile čak 47 posto glasova, no takva koalicija zasad nije izgledna zbog neslaganja oko temeljnih pitanja kao što su suradnja s PASOK-om i ostanak Grčke u eurozoni.

Zatočenici banaka i financijskih institucija

Sve brojniji analitičari tvrde da će se bankrot Grčke dogoditi, dok europski dužnosnici i predstavnici financijske industrije samo pokušavaju spriječiti domino efekt koji bi taj bankrot izazvao. Prema crnom scenariju, u Grčkoj bi kao posljedica bankrota nastupio kaos jer država ne bi mogla isplaćivati plaće i mirovine, a banke i kompanije bi redom propadale. Europske banke također bi morale otpisati dugove grčke države i privatnih vjerovnika, a investitori bi potom počeli premještati kapital i iz drugih rizičnih zemalja, poput Italije i Španjolske, u zemlje sjeverne Europe, što bi na koncu ugrozilo opstanak monetarne unije. No sve se češće čuju i glasovi koji tvrde da je cijeli paket za spas Grčke dizajniran isključivo da zadovolji potrebe financijskih institucija. Tako je direktor utjecajnog njemačkog think tanka Ifo Hans-Werner Sinn u intervjuu magazinu “Der Spiegel” rekao da bi Grčka trebala bankrotirati, a novac od pomoći “iskoristiti za olakšavanje izlaska iz monetarne unije, kako bi nacionalizirala banke i spriječila kolaps države”. Udar na stanovništvo koji bi iz toga proizašao trajao bi, smatra Sinn, oko dvije godine, a Grčka bi “ubrzo postala konkurentna jer bi njezini proizvodi pojeftinili, pa bi se potražnja preusmjerila s uvoza prema domaćoj proizvodnji”. “Grci su zatočenici banaka i financijskih institucija koje se žele osigurati da novac nastavi dotjecati, ali ne u Grčku, već u njihove kofere”, zaključuje njemački analitičar.