Predsjedniče, na čijoj ste strani?

Prosvjedujući protiv sporazuma AKTA, građani Hrvatske izašli su u subotu, 11. februara, po izrazito lošem vremenu, na ulice Osijeka, Splita, Rijeke i Pule, a najveći je prosvjed bio u Zagrebu, ispred zgrade Ministarstva vanjskih poslova gdje se, prema procjeni organizatora, okupilo oko 500 prosvjednika. Noseći uglavnom obilježja hakerske skupine Anonimus, oni su od Vlade i Sabora zahtijevali da ne potpišu taj sporazum i da se ugledaju na političare iz Češke, Njemačke, Slovačke i Poljske koji su stopirali proceduru potpisivanja toga kontroverznog dokumenta. Zatraženo je i da hrvatski predstavnici u međunarodnoj politici zauzmu kritički stav prema neujednačenom razvoju koji nameću ovakvi sporazumi te da započne reforma autorskog prava u digitalnoj eri.

Dugoročna šteta za autore

– Što se tiče naše situacije, rasprava o AKTA-i došla je u dobrom trenu, prije no što se nova izvršna i zakonodavna vlast informirala i svrstala te dok sporazum prijeti da propadne u onim državama koje vjerojatno imaju više slobode pred hegemonijskim pritiscima. Njemačka je, primjerice, sporazum stavila na led. Poučno je za Hrvatsku i da su manje bogate zemlje, poput Poljske, Slovačke i Češke, sporazum također stavile na led. Snažan pritisak javnosti u tim zemljama posve je razumljiv, jer mogu više izgubiti na svakodnevnoj razini, s obzirom na manji raspoloživi dohodak, bilo za lijekove, bilo za kulturu – kaže za “Novosti” Tomislav Medak iz Multimedijalnog instituta MAMA.

Jedini od hrvatskih političara koji je dosad javno podržao sporazum je predsjednik Ivo Josipović, koji je uz ostalo izjavio kako je “intelektualno vlasništvo potrebno štititi, kako bismo znanstvenicima, umjetnicima, izumiteljima i drugim kreativcima osigurali egzistenciju i prostor za rad”, na što su burno reagirali uglavnom mladi korisnici interneta, zasuvši njegov Fejsbuk profil s više od tisuću britkih i duhovitih komentara. Zanimljivo je da Josipović usvajanje AKTA-e, što guraju najrazvijenije ekonomije svijeta, svodi na pitanje autorskog prava, stavljajući se tako u službu interesa organizacija poput Svjetske banke i Svjetske trgovinske organizacije.

– Iz njegovih se izjava nazire da je svjestan kako je riječ o dva pola u strukturnoj kontradikciji, slobodi komunikacije na internetu i zaštiti autorskog prava. I pritom je iskazao svoj prioritet. Međutim, do polarizacije je došlo u digitalnom dobu zbog tehnološke promjene u kontradikciji: autorsko je pravo krojeno za oskudnost koju je diktirao materijalni nositelj djela (kazete, ploče, CD-i), a digitalne mreže, uslijed minimalnih cijena umnažanja i distribucije, donose izobilje digitaliziranih kulturnih dobara. To se može protumačiti kao idealizam koji neće osigurati kruh muzičarima. No, realnost u Hrvatskoj je takva da mali broj autora i izvođača ostvaruje bilo kakve prihode od prodaje nosača zvuka, a veliki broj ostvaruje barem nekakve prihode od tantijema, koncerata, narudžbi, prodaje prava. Postoje prijedlozi kako stimulirati stvaralaštvo, a istovremeno omogućiti univerzalni pristup digitaliziranim kulturnim dobrima. Stoga ne treba otklanjati pitanje reforme autorskog prava za digitalno doba, kao da se radi o tehnološki zadojenoj naivnosti. Otpor toj reformi na kraju će dugoročno šteti pravu autora da žive od svog rada – objašnjava Medak.

AKTA za aktivni nadzor

Josipovića su zasad podržali jedino kolege iz Hrvatskog društva skladatelja, što i nije čudno zna li se da je bio među tvorcima sustava Zaštite autorskih muzičkih prava (ZAMP). Ljudi koji se potpisuju kao Anonimus Hrvatska potom su u dva navrata učinili nedostupnima stranice predsjednika. Treba napomenuti da te stranice nisu bile hakirane u pravom smislu riječi, nego su učinjene nedostupnima na nekoliko sati.

– Moj komentar nacionalnih inačica Anonimusa je da kada god netko napravi nacionalnu Anonimus grupu, jednom mladiću od dvanaest godina otpadne jedina stidna dlaka na koju je bio jako ponosan. Internet je globalna komunikacijska mreža, a Anonimus su jedinstveni globalni društveni fenomen. Šteta je kvariti taj fenomen prefiksima nacionalnih država kao okvirom u kojem se rješavaju problemi interneta – objašnjava Nenad Romić, koji se jednostavno predstavlja kao korisnik interneta, iako je jedan od onih koji dobro poznaju teoriju suvremenih medija.

Ako bi se sporazum AKTA počeo primjenjivati u Hrvatskoj, internetski operateri mogli bi početi aktivno nadzirati ponašanje korisnika i primjenjivati sankcije bez sudskog postupka, kao što je isključivanje korisnika s interneta, što ulazi u domenu kršenja građanskih prava. Sličnu praksu u Francuskoj već omogućuje zakon po imenu HADOPI.

Imperijalizam intelektualnog vlasništva

AKTA (Anti-Counterfeiting Trade Agreement ili, prevedeno, Trgovinski sporazum protiv krivotvorenja) primarno je borba protiv krivotvorenja proizvoda, o čemu su “Novosti” pisale u prošlom broju. No, sporazum predviđa nadzor “distribucije podataka na internetu, kao i informacijske tehnologije”, što znači da bi pružatelji internetskih usluga, velike kompanije, mogle kontrolirati i narušavati privatnost svojih korisnika. Najsporniji je članak 27 koji se odnosi na zaštitu intelektualnog vlasništva na internetu. Isto tako, procedura donošenja tog sporazuma pokazuje da su najrazvijenije države svijeta namjerno isključile javnost i siromašne, pa je u međuvremenu i Europska komisija stopirala njegovo potpisivanje.

Pregovori za potpisivanje sporazuma AKTA inicirani su nakon što je propao sličan sporazum Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo i pošto su manje razvijene i nerazvijene zemlje odlučile promijeniti tekst sporazuma, kako bi svojim građanima osigurale dostupnost generičkih lijekova, naprednih tehnologija i drugih dobara.

– AKTA je izraz želje zemalja koje ekonomski imaju najviše dobiti od čvrste zaštite prava intelektualnog vlasništva. Ona je odraz globalno neujednačenog razvoja, čin ekonomskog podčinjavanja manje razvijenih zemalja, imperijalizam intelektualnog vlasništva – ocjenjuje Tomislav Medak.