Sloboda interneta stavljena ad ACTA

Cijeli proces odvijao se iza zatvorenih vrata, a važan međunarodni sporazum koji duboko zadire u regulaciju interneta predstavljen je kao trgovinski ugovor, čime je omogućeno njegovo donošenje u tajnosti, bez mijenjanja nacionalnog zakonodavstva i mimo uobičajene legislativne procedure koja uključuje javnu debatu i izglasavanje u parlamentima. To je pobudilo sumnje da jedna skupina država ostatku svijeta pokušava podvaliti sveobuhvatnu restrikciju slobode interneta, naročito kada se zna da su među najžešćim zagovornicima ACTA-e industrijski lobiji poput Filmskog udruženja Amerike i Farmaceutskih istraživača i proizvođača Amerike.

Stalni nadzor korisnika

ACTA-om se kriminalizira zaobilaženje enkripcija kojima se štite proizvodi, kao i distribuiranje alata koji se za to koriste, omogućava se zapljena robe bez znaka proizvođača, a nositeljima autorskih prava tužbe protiv kršitelja prava bez prethodne istrage. ACTA-om se kriminaliziraju čak i radnje poput distribuiranja muzičkog fajla bez imena autora, a visine kazne određivat će se na temelju pretpostavke da je svaki ilegalni download izgubljeni novac prema tržišnoj vrijednosti. Iako je ugovor usmjeren protiv velikih pirata, njime se kriminalizira dijeljenje putem “sredstava masovne distribucije”, što je internet sam po sebi, pa bi u kategoriju prijestupnika teoretski mogao upasti bilo koji njegov korisnik.

Nekoliko ranijih verzija ugovora koje su procurile u javnost pokazale su, pak, da je on trebao biti još restriktivniji. Tako se razmatrala čak mogućnost da se carinicima daju ovlasti da pregledavaju laptope i iPode putnika, da se kažnjava korištenje kamera u kino-dvoranama, pa i “pomaganje i poticanje na piratstvo”. Predlagalo se i da se, po uzoru na američke varijante ovog zakona SOPA-u i PIPA-u, čije je izglasavanje u Kongresu krajem siječnja stavljeno na led, uvede i pravilo o isključivanju ponovljenih kršitelja autorskih prava, što bi dovelo do konstantnog nadzora korisnika, naročito stranica čije sadržaje kreiraju sami korisnici, poput YouTubea ili Flickra, od strane pružatelja internetskih usluga. Štoviše, predviđalo se i kažnjavanje samih pružatelja, no nakon protivljenja stvoren je kompromis da se oni neće kažnjavati ukoliko “sami donesu mjere za kontroliranje sadržaja”. Upravo u tom pravilu protivnici ACTA-e vide mogućnost da se pružatelji pretvore u svojevrsnu internetsku policiju.

Osim većine članica EU-a, među kojima nisu jedino Nizozemska, Njemačka, Estonija, Cipar i Slovačka, ACTA-u su lani potpisali i Japan, SAD, Australija, Južna Koreja, Meksiko, Maroko, Novi Zeland, Singapur i Švicarska. S druge strane, Kina i Indija, zemlje iz kojih dolaze najveće količine krivotvorene robe, nisu uključene u pregovore o ACTA-i. Da bi stupila na snagu, potrebna je ratifikacija samo šest potpisnica, no stvar bi mogla zapeti u Europskoj uniji, bez čijeg će se sudjelovanja ugovor teško progurati. Naime, da bi ugovor postao važeći u EU-u, potrebna je suglasnost svih njezinih članica, a nje zasad nema, ne samo zato što ACTA-u nisu sve potpisale, već i zato što je za barem dvije izgledno da će se predomisliti.

Protivljenje u Poljskoj

Najviše protivljenja dogodilo se u Poljskoj, gdje su se zastupnici Pokreta Palikot u znak prosvjeda u parlamentu pojavili s maskama koje nose pripadnici hakerske skupine Anonymous. Opozicijska stranka Pravo i pravda zatražila je referendum o tom pitanju, pa je premijer Donald Tusk suspendirao poljski potpis na ACTA-i. Suspenzija potpisa izgledna je i u Sloveniji, čija je ambasadorica u Japanu Helena Drnovšek Zorko, koja je u ime Slovenije potpisala ugovor, nakon osuda u javnosti napisala otvoreno pismo u kojemu je izrazila žaljenje što je to učinila. “Potpisala sam ACTA-u zbog građanskog nemara, zato jer nisam dovoljno pazila”, napisala je sestra pokojnog slovenskog premijera Janeza. “Jednostavno, nisam povezala ugovor koji su mi naložili da potpišem i ugovor koji, po mom građanskom uvjerenju, ograničava i sprječava slobodu upotrebe najveće i najvažnije mreže u ljudskoj povijesti… Prvo sam se ispričala svojoj djeci, a onda i znancima i neznancima koji su izražavali iznenađenje i zgranutost. Budući da je sve više takvih, odlučila sam se ispričati javno zato što sam obavljala svoju službenu dužnost, ali ne i svoju građansku dužnost”, objasnila je Helena Drnovšek Zorko.

Europsko sudjelovanje mogao bi osujetiti i Europski parlament, koji se pokazao jednim od najvećih protivnika ACTA-e i iz čijih su krugova u nekoliko navrata u javnost procurile radne verzije ugovora. Parlament je više puta i javno prosvjedovao zbog pregovaranja Europske komisije bez njegovog sudjelovanja. Ukoliko ga potpišu sve članice, ACTA-u bi prvo trebao pregledati Odbor za međunarodnu trgovinu, a onda Europski parlament ratificirati u lipnju, no u ovom trenutku podrška toga tijela iznimno je niska.

Nakon potpisivanja u Tokiju zastupnik europskog parlamenta Kader Arif u znak protesta podnio je ostavku na mjesto posebnog izaslanika parlamenta za ACTA-u uz obrazloženje da “ne želi više sudjelovati u toj šaradi”. Arif je izjavio da tim činom želi “osuditi proces koji nije uključivao sudjelovanje civilnog društva, koji je obilježio manjak transparentnosti i ignoriranje zahtjeva parlamenta iznesenih u nekoliko rezolucija”. Rekao je i da je parlament “bio prisiljen nositi se s manevrima bez presedana da se ubrza procedura kako bi prijedlog prošao bez da javnost bude obaviještena i kako bi se time parlamentu oduzelo njegovo pravo na izražavanje koje služi provođenju legitimnih zahtjeva građana”. Arif je posebno izdvojio da ugovor “ne pravi razliku između generičkih i krivotvorenih lijekova, što će vlasnicima patenata omogućiti da plijene generičke lijekove namijenjene pacijentima u siromašnim državama”.

Pranje politike

Europski parlament lani je, pak, donio rezoluciju u kojoj je Komisiji poručio da “osuđuje kalkuliranu odluku da se ne pregovara putem uobičajenih međunarodnih tijela kao što su Svjetska trgovinska organizacija ili Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo, koje imaju ustaljene okvire za javno informiranje i konzultacije”. Ne samo da su pregovori vođeni izvan postojećih svjetskih organizacija osposobljenih i nadležnih za ovakve sporazume, već je odlučeno i da će provedbu i kršenje sporazuma nadgledati novo tijelo koje se tek ima osnovati.

Organizacija Free Software Foundation napisala je da će ovaj zakon “stvoriti ozračje nadzora i sumnjičavosti”, a Centar za internet i društvo Sveučilišta Harvard da strogi zakonski standardi ACTA-e “nisu u skladu sa suvremenim principima demokratskog upravljanja, slobodne tržišne razmjene i građanskih sloboda”. Francuska skupina La Quadrature du Net izrazila je, pak, zabrinutost zbog zloupotrebe ugovora u zemljama koje nemaju visoke standarde slobode izražavanja.

Nate Anderson s tehnološkog portala Ars Technica cijelu proceduru donošenja ACTA-e nazvao je “pranjem politike”, po uzoru na pranje novca, s obzirom na to da se “zakonske odredbe proguravaju putem zatvorenih pregovora privatnih članova izvršne vlasti, pri čemu se izbjegava upotreba javnih legislativnih procesa i sudskog nazora”. Anderson piše i da su depeše koje je lani objavio WikiLeaks pokazale da je namjera bila da se stvori svojevrsna “koalicija voljnih”, nekoliko zapadnih zemalja koje će izraditi ugovor po vlastitoj mjeri, a zatim ga nametati drugim zemljama koje neće imati manevarskog prostora za pregovaranje novih uvjeta, budući da će sporazum već biti zaključen.

Anonymousov forum 4chan

Hakerska skupina Anonymous počela se okupljati na forumu 4chan, specifičnome po tome što, za razliku od drugih društvenih mreža, korisnici ne kreiraju profile već u njemu sudjeluju anonimno. Forum 4chan često se opisuje kao anti-Facebook, s obzirom na to da je tvorac Facebooka Mark Zuckerberg svoj projekt okarakterizirao kao “radikalnu transparentnost” zbog dijeljenja informacija korisnika, dok 4chan vjeruje da transparentnost proizlazi iz anonimnosti, koja u fokus stavlja ono što se govori, a ne onoga tko govori. Osim toga, Facebook informacije o svojim korisnicima prodaje tržištima koja te podatke koriste za agresivne oblike oglašavanja, a Julian Assange lani je govorio i o tome kako su sučelja svih većih pretraživača i društvenih mreža “kompatibilna s američkim obavještajnim mrežama”. Anonymous nemaju svoju internetsku stranicu, a na licu nose maske Guyja Fawkesa, maskiranog revolucionara u distopijskom stripu, a kasnije i filmu “V for Vendetta”. Prvi su je put upotrijebili 2007. u akciji protiv Scijentološke crkve, a pokret Occupy masku je preuzeo kao obilježje “99 posto” građana svijeta. Lani su hakirali stranice MasterCarda i Paypala nakon što su ovi prestali prikupljati donacije za WikiLeaks, te američko Ministarstvo obrane zbog tužbe protiv novozelandskog vlasnika Megauploada. Provalili su i u dokumentaciju odvjetničke tvrtke koja je zastupala narednika američke vojske Franka Wutericha, oslobođenog unatoč priznanju odgovornosti za ubojstvo 24 nenaoružana civila u iračkoj Haditi 2005. Prošlog tjedna objavili su povjerljivi razgovor agenata FBI-ja i Scotland Yarda o istrazi o njima.

Ugovor u suprotnosti s ustavom Slovenije

O slovenskom potpisivanju ACTA-e razgovarali smo s predstavnikom za medije Piratske stranke Slovenije Rokom Deželakom, koji nam je rekao da se slovenska vlada “još nije očitovala o demonstracijama protiv toga ugovora koje su održane u Ljubljani i Mariboru”.

– ACTA je u ovom obliku na više mjesta u suprotnosti s ustavom Republike Slovenije, pa će u slučaju njezinog prihvaćanja u parlamentu biti potrebna prosudba Ustavnog suda. Više smo puta naglasili da se ratifikacijom toga sporazuma krši ustavom zajamčeno pravo na privatnost, uvode nadzor i cenzura, te ukidaju sloboda govora i komunikacije. Isto tako, izjednačava se komercijalna i nekomercijalna upotreba digitalnih sadržaja, a korisnici interneta kriminaliziraju. Problematika piratstva ovdje se koristi kao izgovor za velike pritiske korporativnih organizacija kako bi one mogle globalno, u bilo kojoj državi, utjecati na ekonomski i politički prostor – kaže Deželak i dodaje da civilno društvo i druga zainteresirana javnost uopće nisu bili uključeni u procese donošenja sporazuma.

– Svi upleteni u taj proces skrivali su sadržaj sporazuma, pa se može reći da je ACTA u cijelosti prihvaćena tajno – rekao je za “Novosti” Rok Deželak.