Sretenje sa Novakom Đokovićem

Tog dana daleke 1804. u Marićevića jaruzi, prema predanjima, pokrenut je ustanak protiv Osmanlija, predvodio ga je vožd Karađorđe. Iako će istoričarka Branka Prpa reći da je i to još jedan srpski mit, poput onog kosovskog, ostavićemo ga za sada po strani, kako bismo sagledali kako je Srbija obeležila svoj rođendan.

Istraživanje jedne relevantnije agencije pokazalo je da 56 odsto građana Srbije zna šta se obeležava 15. februara – Dan državnosti. A kako se obeležava Dan državnosti i šta je to uopšte? Bivše republike a današnje kvazidržave sa prostora SFRJ kao dane državnosti izabrale su datume kad je proglašena nezavisnost, odnosno kad je definitivno odlučeno da im brak sa Srbijom više nije u interesu. To je praksa svih, osim same Srbije. Srbija nikad nije proglasila nezavisnost, niti je ikad pitala svoje građane žele li da budu samostalni. Teško je i zamisliti kako bi to izgledalo, a odatle i neviđena zbunjenost njenih građana.

Nije da građani Srbije ne žele da im Dan državnosti bude onda kad se ustalo protiv najvećeg neprijatelja, Turčina, no su malo zbunjeni jer ih ni za to niko nije pitao, a nametnulo im praznik koji dolazi odmah iza Nove godine, Božića, Svetog Save, Australijen opena… Šteta što ta anketa nije obuhvatila pitanje koliko puta je Novak Đoković osvojio taj turnir, jer je sigurno da bi odgovor znalo više od 56 odsto njih. No, tu nepravdu i nedostatak ima ko da ispravi. Baš na Dan državnosti predsednik Boris Tadić uručio je trostrukom pobedniku Australijen opena ne pehar, no Zlatnu Karađorđevu zvezdu prvog reda.

Sa mnogo manje pompe sretenjske nagrade uručene su i Jovanu Ćirilovu, Dejanu Mijaču, pozorišnim pregaocima, istraživačkoj stanici “Petnica”, genetičaru Miodragu Stojkoviću, ali i Žandarmeriji i Akcionom timu za hapšenje haških begunaca. Svemu tome posebnu čar dali su i posthumna priznanja i ordeni namenjeni liku i delu Diane Budisavljević i Srđana Aleksića.

Teško je ne osetiti gorak ukus u ustima kad se pogleda ko je sve dobio nagradu, ali teško je i ne sagledavati čitav ovaj događaj kao marketinški iskorak, jer je ovo prvi put da se dodeljuju slične nagrade, iako su one ustanovljene još pre dve godine.

Glamuroznom događaju isti dan suprotstavila se druga slika Srbije, možda čak i realnija. Baš u pomenutoj jaruzi, dok su premijer i zvaničnici SPC-a odavali poštu kao i svake godine, orgijala je omanja grupa “patriota” uzvikujući Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću. A kako se premijer poneo? Ignorisao je prisutne, jer zna da će se isto ponoviti sledeće godine, ali on tu biti neće.