Tempirane bombe mržnje
Radi se o različitim grupama, koje imaju čisto fašističke programe. Nisu tako brojne, ali ono što zabrinjava jest da ih ima sve više i više – tako je u filmu “Vrela krv” književnik Filip David komentirao narav i razvoj organizacija ekstremne desnice koje okupljaju srbijansku mladost. Film “Vrela krv” snimljen je 2008., a premijeri u beogradskom Kulturnom centru Reks prisustvovali su predstavnici desničarskih organizacija te pokret Europa nema alternativu. U izvještaju za B92 o tom je događaju rečeno: “Atmosfera je na momente bila napeta, ali osim verbalnih suprotstavljanja i dobacivanja, incidenata nije bilo. Pristaše organizacija Obraz, 1389 i Nacionalni stroj glasno su pozdravljale scene nasilja i netolerancije. Nakon projekcije održana je i tribina, gdje su se svi složili da je prikazana realna slika današnjice u Srbiji.”
O toj i takvoj srbijanskoj današnjici u Hrvatskoj se ne razmišlja. Da nije povremenih incidenata – poput prošlotjednih napada na navijače hrvatske rukometne reprezentacije u Novom Sadu – ovdašnja javnost vjerojatno ne bi ni čula za problem radikalizacije značajnog dijela srbijanske mladosti. Riječ je o uistinu opasnom fenomenu, jer agresivna mladost, koja se nekoć okupljala na navijačkim tribinama, danas više ne djeluje isključivo u svijetu nogometa. Nogometni navijači surađuju s organizacijama koje razmišljaju i djeluju na liniji velikosrpske politike. Srbijanska policija procjenjuje da u zemlji aktivno djeluje oko 30 ekstremističkih organizacija i navijačkih grupa koje šire vjersku i nacionalnu mržnju, nasilje i strah. Njihovi članovi su mahom mladi ljudi, između 17. i 30. godine života.
Većina ekstremističkih organizacija ima podršku radikalnog krila Srpske pravoslavne crkve, a podržavaju ih i gotovo sve stranke političke desnice. Nacionalizmom zadojena mladost služi im kao udarna pesnica na političkim prosvjedima i demonstracijama, poput onih koje prate pokušaje organiziranja beogradske Parade ponosa. Organizacije koje ćemo predstaviti izjašnjavaju se protiv europskih integracija, protiv Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu, protiv kompromisa na Kosovu, protiv pomirljivih odnosa koje Srbija nastoji njegovati sa svojim susjedima. Osim Hrvata i Albanaca, mrze Rome i Židove, a naklonost ne gaje ni prema ljudima druge boje kože. Idoli su im prije svih kontroverzni vladika Nikolaj Velimirović, kojeg je Srpska pravoslavna crkva proglasila svetim, te general osumnjičen za ratni zločin, Ratko Mladić.
Službena Srbija svjesna je razmjera problema s kojim je suočena, zbog čega je razmatrana i zabrana pojedinih udruženja. Međutim, zabranjen je tek neonacistički orijentiran novosadski Nacionalni stroj. Obraz, 1389, Naši, i druge organizacije nastavljaju s radom, a vrijeme će pokazati kako će se taj rad odraziti na političke prilike u Srbiji.
Otačastveni pokret Obraz
Najveće i najstarije udruženje koje okuplja nacionalističku omladinu naziva se Otačastveni pokret Obraz. Izdanak je to Izdavačkog doma Srbski obraz utemeljenog 1994., točnije nacionalističkog časopisa “Obraz”. Službena je ideologija Obraza svetosavski nacionalizam. Pokret ističe da se bori za “jedinstvenu srpsku državu od Kupe do Vardara i od Dunava do Jadranskog mora”. Idejni začetnik Obraza bio je sociolog i teolog Nebojša M. Krstić, koji je 2001. poginuo u prometnoj nesreći. Obraz je od početka svog rada imao podršku SPC-a, koju uživa i danas.
Jedan od osnivača mu je i Andreja Mladenović, koji će kasnije postati glasnogovornik Demokratske stranke Srbije. Tijekom 1995. i 1996. u “Obrazu” je pisao i predsjednik Demokratske stranke Srbije Vojislav Koštunica. Upravo tamo je Koštunica objavio i svoj članak “Srpski narod na raskršću”, koji je žestoko kritiziran zbog nacionalizma. U aktivan pokret Obraz prerasta 2000: u godinama koje slijede, članovi će organizirati i sudjelovati u nizu nasilnih incidenata, od sprečavanja održavanja prve beogradske Parade ponosa do upada na kulturne manifestacije koje je vodstvo pokreta ocijenilo provokativnim i nesrpskim. Takvih slučajeva zabilježeno je više desetaka.
Poginulog Nebojšu M. Krstića, za kojeg u pokretu vjeruju da je ubijen, na čelu Obraza zamijenio je Mladen Obradović, koji je svoj svjetonazor predstavio (i) u spomenutom filmu “Vrela krv”. “Među onima koji se ističu kao protivnici srpskog naroda treba istaći cioniste koji već stotinama godina kroz svoje tajno, a delomično i javno delovanje pokušavaju da ovladaju ne samo prostorom na kojem živi srpski narod, nego pre svega čitavim svetom. To su isti oni koji su svojevremeno razapeli sina božjeg Isusa Hrista. Kao neprijatelji Hrista, našeg boga, oni moraju biti i naši neprijatelji”, govorio je Obradović.
Otačastveni pokret Obraz negira holokaust, a 2001. izdao je “Proglas srbskim neprijateljima”, u kojem su kao neprijatelji Srbije i Srba navedeni “cionisti”, “ustaše”, “muslimanski ekstremisti koji odbijaju da se konačno vrate veri svojih pravoslavnih predaka”, “šiptarski teroristi”, “lažni mirotvorci”, “partijaši”, “sektaši”, “perverznjaci”…
Koncem prošle godine, Ustavni sud Srbije razmatrao je prijedlog javnog tužitelja za zabranu Obraza, ali do zabrane nije došlo. Udarnu, nasilničku snagu pokreta predstavljaju razbijačke skupine nogometnih navijača. Točan broj pripadnika pokreta nije poznat, ali članstvo se procjenjuje na nekoliko tisuća. Svoje ogranke Obraz ima u gotovo svim srbijanskim gradovima. Između ostalog, redoviti su sudionici “događanja naroda” na sjeveru Kosova.
Srpski narodni pokret 1389
Srpski narodni pokret 1389 nacionalističko je udruženje koje djeluje na području cijele Srbije. U SNP-u 1389 bilo je više raskola, zbog čega trenutačno u Srbiji djeluju dva udruženja slična naziva – Pokret 1389 te Srpski narodni pokret 1389. Misao vodilja aktivista SNP-a 1389 ujedinjenje je “srpskih zemalja”, točnije Crne Gore, Makedonije, BIH-a te “Srpske Krajine” u Hrvatskoj. Također, u SNP-u 1389 vjeruju da Srbiji pripada i sjeverni dio Albanije. Nacionalisti okupljeni u SNP-u zalažu se za nacionalizaciju privrede i čvrstu suradnju s Rusijom. Kao svoja osnovna načela ističu rodoljublje, pravoslavlje, slogu. Bore se za očuvanje čistoće srpskog jezika, ćiriličnog pisma, obiteljskih vrijednosti… Posebna su im meta homoseksualci i lezbijke. Svoju mržnju prema potonjima pripadnici pokreta iskazali su nizom nasilnih akcija, od sprečavanja održavanja Gej prajda do premlaćivanja sudionika Kvir festivala. Jedan od slavljenih idola SNP-a 1389 jest i general optužen za ratne zločine Ratko Mladić. Pripadnici Pokreta počast su mu odavali lijepeći duž Bulevara Zorana Đinđića naljepnice na kojima je pisalo “Bulevar Ratka Mladića”. Na dan obilježavanja masakra nad bošnjačkim civilima u Srebrenici, SNP 1389 pokušao je organizirati skup u centru Beograda pod nazivom “Srećan 11. jul, dan oslobađanja Srebrenice”. Policija je ovaj skup zabranila. Aktivisti pokreta također djeluju na Kosovu, gdje sudjeluju u nemirima koji su se događali nekoliko proteklih mjeseci. I SNP-u 1389, kao i Obrazu, na temelju prijedloga Državnog tužiteljstva Srbije prijetila je zabrana rada, ali Ustavni sud obustavio je pokrenuti postupak.
Srpski narodni pokret Naši
Nacionalistička organizacija Naši djeluje u Aranđelovcu, a koncem prošle godine pridružio joj se i određen broj članova Srpskoga narodnog pokreta 1389. Riječ je, zapravo, o ogranku istoimene ruske nacionalističke organizacije, koja se dijelom financira iz te zemlje. Na ljestvici vrijednosti pokreta Naši najviša mjesta zauzimaju nacionalizam i pravoslavlje. Naši su osnovani početkom 2006. Bore se protiv europskih i atlantskih integracija, odnosno za usku suradnju Srbije s Rusijom. Sebe nazivaju “najvećim rodoljubivim pokretom u Srbiji”, ali broj njihovih aktivista znatno je manji od broja članova koje okuplja Obraz. Njihova ideologija je, navode, “srpsko rodoljublje i domaćinski poredak”. Naši se zalažu za euroazijske integracije, u kojima bi Beograd bio četvrti glavni grad euroazijske unije, s Ruskom federacijom kao liderom. Buduću Srbiju vide kao “teritorijalno vaskrslu državu u čijem sklopu se nalaze sve srpske zemlje okupirane u ratovima devedesetih”.
Pojašnjavajući sintagmu “sve srpske zemlje”, pokret Naši u svom programu navodi “cjelokupnu teritoriju današnje Republike Srbije s njenim pokrajinama Kosovom te Vojvodinom, zatim teritorij Crne Gore, Makedonije, BIH-a te prostor okupirane Republike Srpske Krajine s teritorijalnim proširenjima i sjeverni dio Republike Albanije”. I za ovu organizaciju upućen je prijedlog za zabranu rada, ali isti nije potvrđen od strane Ustavnog suda Srbije. Naši su, također, optuženi za širenje međunacionalne mržnje i netrpeljivosti.
Dveri srpske
Dveri srpske nacionalistička su i klerikalna organizacija, koja se upravo sprema za predstojeće srbijanske izbore. Pokret djeluje pod okriljem Srpske pravoslavne crkve. Svoj program izložili su u dokumentu pod nazivom “Deset tačaka narodnog dogovora”. “Srbija se nalazi u lancima monopola koji kontroliraju kompletan društveni i državni život. To je udružena dominacija zapadnih veleposlanstava, zelenaških stranih banaka, domaćih tajkuna, korumpiranih političara i kontroliranih medija, koja nemilosrdno eksploatira Srbiju kao svoju koloniju”, kažu Dveri u uvodu svog programa. Zalažu se za “socijalni patriotizam” i povratak dokazanim povijesnim obrascima, “poput mobe, zadrugarstva, radnih akcija, javnih radova”. Dveri smatraju da je jaka Srbija jamac opstanka Republike Srpske, a Kosovo i Metohiju vide kao “privremeno okupiranu teritoriju”. Deklariraju se “eurosuzdržanima” i pod svaku cijenu su protiv ulaska Srbije u NATO. Poznavatelji srbijanskih prilika smatraju ovaj pokret ozbiljnijom verzijom Obraza.
Rasonalisti Srbije, Srbska akcija te Krv i čast
Ova udruženja manji su i ne tako značajan dio scene koja okuplja ekstremno nastrojene mlade ljude u Srbiji. Ideologija i politika Rasonalista zasniva se na “rasnom nacionalizmu, nacionalnoj slobodi i socijalnoj pravdi”. Dovoljno je reći da bi ovi mladi ljudi kao isključiv uvjet za srpsko državljanstvo postavili “pripadnost srpskom narodu i beloj rasi”. Na sličnoj liniji je i neonacistička organizacija Krv i čast, koja je prisutna u svim razvijenim zemljama svijeta. Nešto ozbiljnija je Srbska akcija, klerikalistička i nacionalistička organizacija odana, među mladima popularnom, svetosavskom nacionalizmu.
Nacionalni stroj
Nacionalni stroj iz Novog Sada jedina je dosad zabranjena ekstremistička skupina. U vrijeme dok su bili aktivni, predvodio ih je Goran Davidović, u srbijanskim medijima poznat po nadimku Firer. Ovo udruženje neonacista široj javnosti postalo je poznato po nizu incidenata kojima su kumovali u Novom Sadu. Jedan od prvih dogodio se 2005., kad su pripadnici Nacionalnog stroja prekinuli antifašističku tribinu te fizički nasrnuli na sudionike. Goran Davidović je osuđen na godinu dana zatvora zbog raspirivanja međunacionalne mržnje. Jedno vrijeme bio je u bijegu od srbijanskog pravosuđa. Na koncu je odležao kaznu i preselio se u Italiju, gdje sudjeluje u radu neonacističkih organizacija.
Navijačke skupine: Grobari, Delije, Firma…
Aktivisti nacionalističkih organizacija počesto dolaze iz redova navijačkih skupina Grobari, Delije, Firma i drugih. Način na koji se navijači angažiraju za nasilne prosvjede objasnio je svećenik SPC-a Žarko Gavrilović, koji je u filmu “Vrela krv” govorio o organizaciji prosvjeda protiv Parade ponosa u Beogradu. “Ja sam zamolio Obraz da stupe u vezu sa Delijama, jer smo znali da su oni udarna pesnica”, rekao je Gavrilović. Navijačke skupine uistinu su udarna pesnica političkih i inih nasilnih prosvjeda. Ako se govori o njihovoj ideologiji, među srbijanskim ultrašima uvjerljivo dominira nacionalizam. U “redovno radno vrijeme” navijačke grupe ratuju međusobno, a nisu rijetki ni obračuni različitih frakcija unutar istih navijačkih skupina. Aktualan je primjer međusobnog obračuna navijača Partizana. Frakcija koja se naziva Zabranjeni pokušava s rukovodećeg mjesta na tribini svrgnuti frakciju Alkatraz, a u tom obračunu nedavno je ubijen jedan pripadnik Zabranjenih. Policija vjeruje da se rat zapravo vodi oko prevlasti nad jednim dijelom beogradskog narkotržišta. Navijačke skupine u Srbiji, naime, često su dobar paravan i regrutni centar ozbiljnih i organiziranih kriminalnih skupina.