U Europskoj uniji bit ćemo šegrti

General Woo, pravim imenom Srđan Ćuk, rođeni je Vukovarac koji je sredinom 1990-ih s Targetom (Nenadom Šimunom) osnovao hip-hop grupu Tram 11 i hitom “Hrvatski velikani” započeo hip-hop revoluciju na hrvatskoj glazbenoj sceni. Otada je objavio sedam albuma, a posljednji, nazvan “Verbalni delikt”, rock kritičari svrstali su među deset najboljih objavljenih tijekom prošle godine i ujedno ga proglasili njegovim najboljim albumom u karijeri.

Je li veća depresija u Vukovaru ili Zagrebu?

Ovisi kako se gleda, u Vukovaru je ekonomska depresija, a u Zagrebu ona postoji zbog stresa i načina života. Svako mjesto ima svoje prednosti i mane. Ljudima, pogotovo mladima, Zagreb je kao New York gdje će lakše naći posao, a s druge strane, mnogi moji prijatelji kada dođu u Vukovar uspore tempo i fino se naspavaju.

Važno je biti iskren

Zašto ste se nakon reperske karijere u Zagrebu odlučili vratiti u rodni Vukovar?

Razlog povratka je bio stambeno zbrinjavanje, a i svi su se moji vratili. Vagao sam dugo i na kraju odlučio da idem doma. Naravno da sam se upitao kako će sve funkcionirati u poslu kojim se bavim, ali toliko sam dugo na sceni da ne moram stalno biti u Zagrebu.

Vaš album “Verbalni delikt” pobrao je hvalospjeve glazbenih kritičara. Je li to stoga što na njemu otvoreno govorite o društvu u kojem živimo ili su u pitanju neki drugi razlozi?

To je jedan od razloga, a u hip-hopu i ostalim žanrovima jako je važno biti iskren. Iskrenost se prva prepoznaje, pogotovo kada izdaješ sedmu ploču. Možeš glumiti na prvoj ploči i tako proći kod kritike i publike, ali već na drugoj padaš kod publike, jer publika vidi sve. To se ne odnosi na pop pravac, gdje je sve rađeno namjenski, da se bolje utrži. Druga stvar kod “Verbalnog delikta” su izvedba i produkcija. To je istinski, korijenski hip-hop kakav je uvijek bio i bit će. “Pomodari”, koji se pojavljuju kada industrija preuzme sve u svoje ruke, budu zaboravljeni kroz neko vrijeme. Pravi hip-hop uvijek preživi sve negativno što industrija izbaci. Mislim da je kritičare sve to dirnulo; stvarno dugo nije izašla prava hip-hop ploča kod nas koja bi bila ovako jaka. Hip-hop mora biti otvoren i iskren, jer je to prirodno. Ja sam lirski doživio novi početak nakon dugo vremena i mislim da su kritičari to osjetili, a i trebala je ovakva ploča na urbanoj sceni. Mnogi angažirani bendovi i solo-izvođači nikada ovako otvoreno nisu pričali, a kamoli to snimili na ploču.

Zanimljivo je da ste album stavili na besplatni download na stranice MTV.hr-a, iako ga je nekoliko dana kasnije objavila diskografska kuća Aquarius Records. Prilično neobičan potez. Vaša ideja ili njihova?

Moram priznati da je to ideja izdavača. Bio sam šokiran dok mi nisu objasnili cijelu priču, a onda mi je sve postalo logično. Prepoznali su odličan materijal i nisu htjeli da to prođe nezapaženo, ni kod publike ni medija i kritike. U ovo doba interneta i slabe prodaje CD-a ta je ideja vrhunska, a kada to napravite prvi, posebno ima smisla. Svakako bi nakon nekoliko dana prodaje album bio na torrentima, tako da smo to mi odradili s MTV-om, rame uz rame. To je ubrzalo priču oko promocije i distribucije u cijeloj regiji, pa i svijetu, ako uzmemo Balkance širom svijeta. Publika je to prihvatila s oduševljenjem

Gdje je tu računica?

Računica se pokazuje dobra, mada je još rano govoriti o njoj. Ako puno ljudi presluša album i onda ga kupi, prodat će se više nego inače. Ljudi su osjetili kvalitetu i shvatili da je to ploča koju moraju imati u kolekciji.

U jednom ste intervjuu izjavili da ste tek s dolaskom u Vukovar osjetili pravu Hrvatsku i shvatili kako stvari funkcioniraju. Kako funkcioniraju i kakva je prava Hrvatska?

Stvari funkcioniraju tako što ne funkcioniraju. Živimo u zabludi kako smo neovisni kao država, a to nismo odavno, jer se radi kako EU kaže. Isto tako, vidim kako društvo ne funkcionira posljednjih 20 godina, sve je kriminal. U manjem mjestu se najbolje može osjetiti kako živi Hrvatska, jer Hrvatska nije pet ili šest većih gradova, već stotine malih i tisuće još manjih sela. Ljudi su se iskvarili i postali glumci, što vide od zvijezda ovog društva, a to su političari. Ljudi kopiraju idole, a idoli su anti-idoli. Kada 80 posto Vukovaraca nema uvjete za zaraditi kruh, onda stvari definitivno ne funkcioniraju. Hrvatska je predivna zemlja s koliko- toliko očuvanom prirodom, ali i zemlja prevaranata niskog morala i hrpe profitera.

Zemlja prevaranata

Nakon preslušanog albuma stječe se dojam da niste poklonik ulaska Hrvatske u EU. Zašto?

EU ne smatram dobrom idejom, jer se sve svodi na totalno centraliziranu mega-državu, u kojoj se sve vrti oko novca. Znam da korporacije vode glavnu riječ i da EU ima puno više mana nego prednosti; mi smo mala zemlja i malo nas je da bismo konkurirali u tom njihovom sustavu. Ako uđemo, nebu dobro, bit ćemo šegrti koji će velikima ići po kavu. Sada će me Vesna Pusić demantirati s naštrebanim stvarima iz knjige “ispran mozak šmrkom iz Bruxellesa”. Nažalost, kod nas nema ljudi u politici koji će reći kako stvari stoje. Samo se po ulici priča kako smo prezaduženi i kako jedino ulazak u EU može izvući Hrvatsku iz problema, a to je propaganda istih onih koji su doveli do ove situacije. Isti lopovi su radili 20 godina po diktatu EU-a, koja je korumpiranija od Hrvatske deset puta više. Ja sam protiv, pa kud puklo da puklo.

Puno ste političara, bankara, javnih osoba i raznih likova spomenuli na svom albumu. Tko vas posebno iritira i što bi, po vama, bilo potrebno da ova zemlja postane zemlja na koju ćete biti ponosni i u kojoj su ljudi zadovoljni svojim životom?

Najviše me iritiraju političari i svi oni koji im vire iz guzice. Sve dok se ne pojave novi i bolji likovi na političkoj sceni, neće biti bolje, kao u pjesmi s albuma. Druga i još važnija stvar je da se ljudi probude, a sada su većinom u polusnu. Moglo je biti bolje da smo se na vrijeme okrenuli nekim alternativnim stvarima u privredi, ekonomiji i poljoprivredi, ali nismo i pitanje je hoćemo li. Koliko se pokralo i zadužilo, do sada smo za tu lovu mogli ulagati i izvoziti solarnu energiju ili hranu, a onda bi industrija skočila na noge. Toliko je talentiranih ljudi da bi mogli čuda stvarati, ali stvari su tako posložene da oni nemaju pristup odlukama.

Pjesma “Zaustavimo nasilje”, u kojoj sudjeluje dječji zbor, zvuči kao najiskreniji poziv na borbu protiv nasilja među mladima. Kako zaustaviti to nasilje?

Nasilje na ulicama prvo se zaustavlja doma, u obitelji. Bolje spriječit nego liječiti, kako kaže stara narodna. Roditelji su u stresu zbog preživljavanja i onda se ne posvećuju djeci koliko bi trebali, da ne pričam o tome da klinci kopiraju roditelje, a kasnije društvene uzore. Sve se vrti u krug, tako da institucije koje bi trebale pomoći ostaju nemoćne.