Balkan prolaz

IKEBANA 1

“Ovako više ne može, povukao sam logičan potez. Ostajem član SDP-a, ali bez ikakvih funkcija i nastaviću da se borim za principe socijaldemokratije. Već su počele i znam da će biti još puno špekulacija, ali bit će vremena da objasnim i konkretne razloge što sam napustio mjesto potpredsjednika SDP-a i sve druge funkcije u ovoj stranci. Ne radi se o privatnim sukobima, nego o principijelnim razlozima. Ostajem član Predsjedništva BiH i nastavljam da na tom položaju radim u punom kapacitetu sa svim obavezama prema državi BiH.” Ovim je riječima zgranutoj bosanskohercegovačkoj javnosti Željko Komšić, najpopularniji političar u BiH – ako se u obzir uzme brojka od 340.000 osvojenih glasova na prošlim općim izborima – pokušao objasniti razloge podnošenja ostavke na sve stranačke funkcije.

Komšićeva ostavka, za koju razlozi nisu niti zvanično niti dovoljno precizno obrazloženi (neodređeno, spomenuta je Lagumdžijina podrška kandidaturi šefa srbijanske diplomatije Vuka Jeremića za predsjednika Generalne skupštine UN-a), pokazatelj je duboke krize koja je zahvatila ovu stranku nakon spomenutih izbora – u dobroj mjeri i zbog mase principijelnih političkih ustupaka koje je predsjednik stranke Zlatko Lagumdžija učinio kako bi se domogao pozicije ministra vanjskih poslova BiH – ali i dugogodišnjeg trenda rasipanja svih onih stranačkih kadrova koji su na bilo koji način ugrozili neprikosnovenost Vođe. Komšić, koji je na izborima osvojio nekih pedesetak hiljada glasova više od svoje matične stranke, odlučio je da više neće biti ikebana.

IKEBANA 2

Ako je tačna pretpostavka da je Željko Komšić odlučio radije poslušati svoju savjest nego Lagumdžijine instrukcije, kao logično pitanje se nameće – zašto baš sada, a ne, na primjer, nakon Lagumdžijine plebiscitarne pobjede na unutarstranačkim izborima, na kojima je Lagumdžija bio jedini kandidat? Uostalom, iz SDP-a su “s noge na nogu” godinama konzistentno izbacivani ili prisiljavani na odlazak partijski prvaci, poput Nijaza Durakovića, Bogića Bogićevića, Ive Komšića, Mire Lazovića, Nermina Pećanca, Ljubiše Markovića i mnogih drugih. Isto tako – iako slučajevi nisu direktno povezani – nedavno je smijenjen prvi čovjek te stranke u Bosanskoj krajini Hamdija Lipovača, kojem nakon smjene nije pošlo za rukom da osvoji natpolovičnu većinu glasova partijske izborne baze, čak ni nakon što je u utrci za reizbor predsjednika Kantonalnog odbora ostao jedini kandidat. Još malo prije toga je sarajevski kantonalni ministar obrazovanja Emir Suljagić podnio ostavku i napustio zemlju, a isto su učinili i još neki ambiciozni stranački kadrovi.

Koji su to, onda, razlozi Komšićevog “naprasnog” nezadovoljstva, kad je i on sam godinama posmatrao i šutnjom podupirao Lagumdžijinu bahatu autokratiju? Politički, nakon šest godina u Predsjedništvu BiH, Komšić nije stekao solidan broj glasača borbom za “lijeve ideje”, zalaganjem za prava obespravljenih radnika i tome slično, već izrazitom reputacijom populiste sa naglašenim patriotskim angažmanom. Taj je bošnjačko-patriotski populizam Komšića doveo u Predsjedništvo i na izborima 2006, kada je SDP istovremeno do nogu potučen. Međutim, nakon što je ta stranka sada sudionik (i glavni faktor) svih razina vlasti u BiH, Komšićeva “patriotska” uloga je postala opterećujuća za Lagumdžijin ego kojem, s druge strane, danas ne smeta koaliranje sa HSP-om, oba bh. HDZ-a, Dodikovim SNSD-om, SDA-om, odlazak kod Borisa Tadića, podrška Jeremiću i uopće sve ono protiv čeka se Komšić “partizanski” borio.

MARŠ

“Marš za mir” je protekle subote u Gradskom parku u Skoplju okupio oko 2.000 građana, koji su, uz podršku više od 70 nevladinih organizacija, protestirali zbog talasa međuetničkog nasilja u Makedoniji. Na početku skupa pročitan je proglas na šest jezika, čija je osnovna poruka: “Mi smo za mir, želimo da živimo jedni sa drugima, a ne jedni pored drugih.” Među građanima je bio i predsjednik Makedonije Đorđe Ivanov. Nakon čitanja proglasa, učesnici skupa krenuli su u šetnju ulicama Skoplja, a nakon šetnje u Gradskom je parku održan mirovni koncert na kome je nastupio velik broj muzičara, glumaca i intelektualaca, među kojima i Vlatko Stefanovski i Esma Redžepova.

NASILJE

Unatoč protestima, serija fizičkih obračuna između etničkih Albanaca i Makedonaca ne jenjava. Prema posljednjim izvještajima makedonskog Ministarstva unutrašnjih poslova, još je pet osoba povrijeđeno u okršajima vikenda u Skoplju. U isto vrijeme je na makedonsku ambasadu u Prištini bačen molotovljev koktel. Pričinjena je manja materijalna šteta, povrijeđenih nije bilo, a kosovski mediji javljaju da su eksplozivnu napravu bacila trojica napadača iz vozila i da je policajac, koji je bio na licu mjesta, spriječio veću štetu. Ovo je drugi napad zabilježen na makedonsku ambasadu u Prištini u posljednjih sedam dana. Grupa demonstranata je u nedjelju, 11. marta gađala kamenicama zgradu ambasade zbog posljednjih sve češćih etničkih sukoba Makedonaca i Albanaca u Makedoniji.

SUSJEDI

Međuetničko nasilje koje ovih dana potresa Makedoniju odavno je izašlo van granica najjužnije ex-jugoslavenske republike. Ministar vanjskih poslova Albanije Edmond Hadžinasto prošle je sedmice zaprijetio da Albanija neće priznati Makedoniju pod ustavnim imenom sve dok ne postigne sporazum sa Grčkom, iako smatra da je njeno mjesto u EU-u i NATO-u. Hadžinasto je u razgovoru sa makedonskim kolegom Nikolom Poposkim na sastanku u Skoplju prošle sedmice rekao da “međuetnički konflikti, kao što su paljenje makedonske zastave u Albaniji i incidenti među mladima iz različitih vjerskih zajednica u Makedoniji, neće narušiti dobrosusjedske odnose dvije zemlje”, međutim razgovor nije tekao prijateljskim tokom. Hadžinasto je odgovarao na optužbe da je nedavno održani popis u Albaniji bio diskriminatorski prema ostalim etničkim zajednicama. Dva ministra su nakon sastanka najavili ratifikaciju sporazuma dvije zemlje o slobodnom kretanju sa ličnim kartama.

SUĐENJE

Završeno je suđenje vođi srpskih radikala Vojislavu Šešelju, koji je pred Tribunalom u Haagu optužen za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj, BiH i protiv vojvođanskih Hrvata. U utorak navečer, nakon nešto više od četiri godine suđenja, sudsko se vijeće povuklo na vijećanje o presudi. “Sudsko vijeće razmotrit će sve (dokaze) iza zatvorenih vrata i izdat će nalog o rasporedu za izricanje presude”, kazao je predsjedavajući sudac Jean-Claude Antonetti. Tužiteljstvo je u svojoj završnoj riječi zatražilo da se Šešelja proglasi krivim i osudi na kaznu od 28 godina zatvora zbog njegove uloge u etničkom čišćenju nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj i BiH te vojvođanskih Hrvata. “On je odgovoran za patnje desetina tisuća žrtava koje su bile izlagane progonu iz vlastitih domova, lišavanju života, zatočenju, mučenju, silovanju, a čija su sela i varoši razarana zbog njegovih riječi i njegovih postupka”, kazao je glavni tužitelj u predmetu Mathias Marcussen, poručivši da je Šešeljeva odgovornost dokazana izvan opravdane sumnje.

Šešelja Tužiteljstvo tereti da je, zajedno s drugim sudionicima zločinačkog pothvata predvođenog bivšim jugoslavenskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, pokušao uspostaviti novu srpsku državu na dijelovima Hrvatske, BiH i same Srbije kroz progon pod patronatom države, koji je uključivao ubojstva, deportacije, zlostavljanja, pljačku i uništavanje imovine Hrvata i Muslimana. Optužen je u devet tačaka za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja u BiH i Hrvatskoj, a posebno za masakre na Ovčari i u Voćinu te progon Hrvata iz vojvođanskog mjesta Hrtkovaca.