Brak politike i poslovnjaka

Strka oko predsjednika Ive Josipovića i njegova pogodovanja prijatelju Marku Vojkoviću, vezano uz poslovanje Vojkovićeva Emporiona i, uvjetno kazano, Josipovićeva ZAMP-a, pokazuje da ni onaj koji se inače jako trudi oko imidža visokomoralnog političara nije imun na zov biznisa. Sprega biznisa i politike u primjeru aktualnog predsjednika nije, naravno, ni posebno izražena niti je to najbolji primjer takve veze. Više je tu riječ o oblicima pogodovanja poput dobivanja posla bez natječaja, omogućavanja visokih profita, nepotizma i sl. Međutim, ta aferica govori o tome da aranžmani političara i biznismena uvijek stoje negdje u pričuvi. Nas će ovdje zanimati oni političari koji su, za razliku od Josipovića, u politiku ušli bez tajnih agendi, upravo kao deklarirani biznismeni.

Medici iz New Yorka

Rodno mjesto biznis-politike je Amerika. Iako nije u samom vrhu, u SAD-u je nemali broj slučajeva gdje vodeće političke funkcije zauzimaju bogati poslovnjaci. Možda je najizrazitiji primjer toga milijarder Michael Bloomberg, gradonačelnik New Yorka, koji je upravo potvrdio svoj treći mandat na tom mjestu. Inače, gradonačelnik – koji je najprije bio demokrat, pa republikanac, na kraju nezavisni – prima za svoje gradonačelnikovanje samo simboličku naknadu od jednog dolara mjesečno, a bogatstvo je taj njujorški Medici, kako ga zovu, zgrnuo kao vlasnik tvrtke za davanje financijskih informacija.

Njegov kolega iz Kalifornije sličnih je financijskih mogućnosti. Arnold Schwarzenegger, jer o njemu je riječ, bivši guverner te američke države, u politiku je ušao kao uspješan glumac i investitor, danas bismo rekli kao developer. U kampanjama za dva guvernerska mandata potrošio je Schwarzenegger svojih više od 25 milijuna dolara.

Međutim, biznis u američku politiku nije ušao ni sa spomenutim likovima ni s ranijim političarima poput Rossa Perota, Newta Gingricha ili Donalda Trumpa, nego još u 19. stoljeću, kada su neki senatori prije toga bili, recimo, vlasnici željezničkih tvrtki. Uostalom, dvije ponajveće američke političke porodice – Kennedyjevi i Bushovi – imaju background upravo u biznisu.

Trenutačno u trci za republikanskoga kandidata za predsjednika SAD-a imamo dva tipa političara: tzv. karijernog političara i biznis-političara. Karijerni republikanski kandidat je Rick Santorum, a glavni mu je protukandidat biznismen Mitt Romney, vlasnik konzalting-carstva iz Massachusettsa, gdje je obnašao i dužnost guvernera te države. Analitičari daju prednost Romneyu jer da, navodno, Amerikanci na čelu države žele čovjeka koji je u stanju liderski voditi naciju i na poslovno isplativ način posložiti stvari u nestabilnoj američkoj ekonomiji.

Neodoljivo nas to podsjeća na naš domaći, možda i ponajbolji primjer sprege biznismena i političara, primjer Radimira Čačića, najprije osnivača i vlasnika Coninga, sve donedavno i člana uprave te tvrtke, a sada prvog potpredsjednika Vlade. Svojom retorikom, a još više odlukama, Čačić jasno daje do znanja da vođenje države vidi posve sukladnim vođenju tvrtke. Recimo, u nedavnom nastupu u Dnevniku potvrdio je da mu je važnije da na čelnim mjestima najvećih državnih tvrtki, poput Podravke ili HEP-a, sjede ljudi navodno dokazanih liderskih sposobnosti, nego oni barem donekle upoznati sa strukom. Naime, novi šef Podravke Zvonimir Mršić završio je ONO i DSZ, a novi direktor HEP-a Zlatko Koračević vodio je firmu za proizvodnju stolica u Lepoglavi.

Domaći primjeri biznis-političara poznaju, dakako, i najmaligniju pojavu tog tipa – gradonačelnika Splita Željka Keruma. U što se lideršipstvo može izroditi na primjeru Splita možda je i najvidljivije. Drugi slučaj ambicioznog poslovnjaka koji bi rado prešao u političare je istarski Plinio Cuccurin; stalno u vrhu rovinjskog TDR-a, ovaj je duhanski tajkun sa svojom Ladonjom pokušao, zasad bezuspješno, srušiti dvodesetljetno IDS-ovo vladanje Istrom. HDZ je u svoju posljednju vladu doveo Domagoja Miloševića, vlasnika Pastora, a poznat je i slučaj Goranka Fižulića, vlasnika bivše Magme i Turbo limača, koji je svojedobno participirao u domaćoj visokoj politici.

Od regije do Rusije

U susjednim je zemljama slično kao u našoj. U vrh slovenske politike vinuo se gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković, dugogodišnji direktor Mercatora. I u Srbiji postoje dva izrazita primjera političara-biznismena. Gradonačelnik Jagodine Dragan Marković Palma odlučio je, valjda pod pritiskom javnosti, svoje upravljačke funkcije u televiziji Palma plus i transportnom poduzeću Palma eksport-import prenijeti na svog sina Dalibora, a s medijskim pritiskom nema problema ni Dragan Đilas, gradonačelnik Beograda. On je i nadalje službeno suvlasnik poduzeća Multikom koje je, uz ostalo, realiziralo poznate TV emisije poput “48 sati svadba”, “Veliki brat”, “Sve za ljubav” i sl. U Bosni i Hercegovini vezu poslovnjaštva i politike pokriva slučaj Lijanovići. Naime, jedan od sinova starog Lijana, Mladen Ivanković, osnovao je Narodnu stranku – Radom za boljitak, a obogatio se, skupa s ocem i braćom, u mesnoj industriji.

Najpoznatiji evropski biznismen u politici svakako je donedavni talijanski premijer Silvio Berlusconi, težak, prema nekim izvorima, više od šest milijardi dolara. Taj medijski mogul i vlasnik nogometnog kluba Milan prvi je i na ljestvici najbogatijih političara, sudeći prema nalazima stranice www.therichest.org. Inače, podaci s te stranice za prošlu godinu pokazuju da ne morate nužno biti biznismen u politici pa da vam neto-inkas bude zavidan; dopušten je, naime, i recipročan odnos. Tako odmah iza Berlusconija na listi slijede nebiznismeni-političari poput Baracka Obame, Vladimira Putina i britanske kraljice. Na listu najbogatijih dospijevate i ako ste šef američkih federalnih rezervi (Ben Bernanke) ili političar-biznismen s Filipina, iz Tajlanda ili s Arapskog poluotoka. Zanimljivo da je lista u obzir uzela i sada pokojnoga vođu Libije Moamera Gadafija kojeg, očito, ni bogatstvo nije uspjelo spasiti smrtonosne kombinacije zapadnog intervencionizma i domaćega pobunjeničkoga gnjeva.

Bogati Rusi također se guraju u politiku. Tako je treći na netom završenim izborima u Rusiji bio milijarder Mihail Prohorov, koji ipak nije dorastao karijernom Putinu i komunistu Genadiju Zjuganovu. Nešto je s politikom petljao i poznati ruski milijarder Roman Abramovič, koji je u rusku Dumu ušao kao gubernator dalekog okruga Čukotka.