I dalje imamo što za reći

Foto: Jovica Drobnjak

Albumom “Sedam”, koji u maju izlazi za Menart, kultna zagrebačka art rok grupa Boa obilježava tri desetljeća postojanja. Još početkom sedamdesetih, kvartovski vršnjaci Mladen Puljiz i Slavko Remenarić zamislili su, nakon posjeta gmazovima u Zoološkom vrtu, glazbenu priču o Boi, prema kojoj je nazvan i ubrzo oformljen bend.

– Nas smo dvojica počeli svirati akustične gitare u ranom pubertetu, na moru, po plažama i kafićima. Onda je naš prijatelj Igor Šoštarić kupio bubnjeve, a nedugo nakon toga pridružio nam se i basist Damir Košpić, pa je krenula i bendovska svirka po mjesnim zajednicama. Prijelomna nam je bila 1979, kada smo se odlučili ozbiljnije otisnuti u javnost – kaže Puljiz, i danas pjevač grupe.

Prvi album “Boa”, objavljen potkraj 1981, snimljen je u studiju Tinija Varge u Švedskoj, kao i dva sljedeća, “Ritam strasti” iz 1982. i “Govor tijela” iz 1983.

– Do prvog smo albuma stigli strelovito, nakon urnebesnog nastupa u Studentskom centru početkom godine. Na njemu je sublimirana sva naša tadašnja energija, pa je doživio veliki uspjeh i kod kritike i kod publike. Prije te prve ploče imali smo veće svirke u poznatim zagrebačkim klubovima, a potom u Beogradu: na tamošnjem radiju Studio B puštali su naše demo-snimke, pa je “Milion” postao hit prije nego u Zagrebu – sjeća se Remenarić.

Bez kompromisa…

Nakon četverogodišnje pauze, Boa doživljava reinkarnaciju 1988, kada se Remenariću i Puljizu pridružuju bubnjar Paolo Sfeci i basist Zvonimir Bučević Buč. U tom sastavu, uz sudjelovanje klavijaturista Zvonimira Duspera Dusa i Gojka Tomljanovića, pratećih pjevačica Vane i Franciske Fis, udaraljkaša Ilana Kabilja i drugih vrsnih suradnika, objavljuju albume “Prvi val” (1990), “81-92” (1992) i “Kraj djetinjstva” (1994). A onda ponovno pauziraju sve do 2002, kada dobivaju Porina za reizdanje prvih dvaju albuma. Te godine objavljuju kompilaciju starih pjesama u novim aranžmanima “Kao nekad”, a potom i albume “Dnevnik putovanja, skice ostanka” i “Best of Boa – Krug”.

– Prva je pauza bila rezultat kreativnog zasićenja, nakon što smo u kratkom vremenu izdali tri albuma i odsvirali puno turneja, sve je bilo jako napeto. Kasnija je pauza uslijedila zbog poslovnih obaveza, završili smo fakultete, egzistenciju rješavali kroz struku i nitko se nije mogao baviti glazbom bez kompromisa, što nismo željeli – kaže Puljiz.

Uz okosnicu iz druge faze Puljiz-Remenarić-Buč, bend danas čine bubnjar Mladen Malek i klavijaturist Darko Braje. Samo se Buč i Malek profesionalno bave glazbom – prvi u Groove školi zvuka i glazbe, čiji je koncept intenzivne glazbene komunikacije i edukacije sam osmislio, a drugi kao producent u vlastitom studiju; Slavko je javni bilježnik, Puljiz ekonomist, a Braje odvjetnik.

…i bez presije

Boine su pjesme prepoznatljive na prvu, po tekstovima, aranžmanima, vokalu i instrumentalističkim dionicama, čime su se oduvijek izdvajali iz gomile.

– Naša prva dva albuma još smatram prilično avangardnima, zadržali su svoju posebnost. Netipične melodije i aranžmani najjače su nam oružje, premda smo i svirački jaki. No, ne idemo samo na svirku, sve počinje od aranžmana; ovisno o tome kakva je glazba, takav tekst pišem – pojašnjava Remenarić.

– Radimo glazbu umjetnički i autorski, ona jednostavno “izlazi” iz nas i nikada nismo imali potrebu napraviti domaći prepjev neke strane pjesme. Radimo bez ograničenja, a kada bi nam se dogodio hit koji bi korespondirao s aktualnom produkcijom u eteru, dogodio bi se zato što nam se u tom trenutku sviđala takva glazba – dodaje Puljiz.

– Nekoć je bilo više interakcije bendova. Početkom osamdesetih kao predgrupe Boi svirali su EKV, U škripcu, Video seks, Denis i Denis. U drugoj fazi Boe puno smo surađivali s tadašnjim mladim muzičarima, među ostalima i Dinom Dvornikom, ali i starijima, primjerice Dragom Mlinarcem i Josipom Lisac, s kojom smo snimili “Kao mir”, pa ponovili suradnju na pjesmi “Pravda” – složni su “dugovječniji” članovi benda.

Boa, koja je 1990. svirala kao predgrupa na zagrebačkom koncertu Dejvida Bovija, sada doživljava novi zamah. Nove se pjesme skiciraju još od posljednjeg albuma izdanoga prije pet godina, a za predstojeći se nosač zvuka iskristaliziralo njih deset.

– Naš sedmi album čisti je art, spontano djelo rađeno bez presije. Svaka je pjesma priča za sebe, svaka je ravnopravna i s razlogom stavljena na album. To je Boa za novo desetljeće, prepoznatljivi stil u modernoj produkciji – jednodušni su u ocjeni Slavko, Buč, Darko i dva Mladena.

Sve radi gušta

U režiji Line Kovačević, dizajnerice koja je napravila i omot albuma, snimljen je i spot za pjesmu “Fejk”, koja govori o lažnim ženama i drugim lažnjacima, pa članovi nose maske na licu. Remenarić nam “prepričava” i ostale nove pjesme:

– “Pijavice” govore o ljudima-krvopijama, “Nevidljivi” o onima koje ne primjećujemo, “Zlatna groznica” o ljudskoj pohlepi. O vječnoj temi, ljubavi, govorimo u pjesmi “Imala je mraz u ustima”, svojevrsnom prepjevu Šekspirove Ofelije. Tu je i “Lavina”, priča o dvojcu u malom hotelu zatrpanom snijegom, s čudnim završetkom…

Boin sedmi studijski album izlazi početkom maja, pa bend intenzivno vježba za promotivne koncertne nastupe.

– U Zagrebu ćemo promociju imati 18. svibnja u klubu Akvarijus, a tjedan dana ranije, 12. svibnja, moći će nas čuti Riječani, u Stereo dvorani. Nekih planova ima i za svirke u Sarajevu, Beogradu i Ljubljani – najavljuju Buč i Malek.

I premda novi album tek očekuje promociju, Boa već radi na novim pjesama. Uostalom, još od početka osamdesetih i “Ritma strasti”, oni sve to rade – iz čistoga gušta.