Lažna pobjeda u fusnoti

Vlade Srbije i Kosova, pod pritiskom i uz posredovanje međunarodne zajednice, već duže vrijeme pregovaraju o normalizaciji odnosa. Poznato je kako je išao taj proces, uz kakve prepreke, barikade, referendum i druge vrste opstrukcija. Poznato je da je Srbija zbog nekooperativnosti i insistiranja na besmislenoj paroli “I Kosovo i EU” ostala bez kandidature za EU. Konačno, u Briselu je ovih dana postignut sporazum o regionalnom predstavljanju Kosova i integrisanim upravljanjem granicom. Mnogima je laknulo kada je srpski pregovarač Borko Stefanović objavio da je dogovor postignut, mada uz fusnotu. Sporazumom je Srbija odblokirala status sticanja kandidata za EU i otvorila mogućnost za ubrzavanje evroatlantskih integracija.

Indirektno priznanje

No, medijska buka, spinovanje i izjave vodećih političkih ljudi govore da stvar ne ide ka preokretu dosadašnje spoljne politike, nego to više liči na taktičku varijantu vlasti sračunatu na daljnje otezanje i neodustajanje od potpuno propalih floskula. Tako je predsjednik Boris Tadić odmah nakon sporazuma požurio kazati da je zapravo potvrđena njegova politika “I Kosovo i EU”, a mediji pod kontrolom vlasti euforično objavili “još jednu srpsku pobjedu”, sve zahvaljujući fusnoti. Takav lažni trijumfalizam obeshrabruje i neugodno podsjeća na 1999. godinu, kada je Milošević proglasio pobjedu nad NATO paktom, iako je Srbija tada definitivno izgubila suverenitet na Kosovu.

A ključni argumenat Tadića, Vuka Jeremića, Ivice Dačića i njihovih medija za “proglašenje pobjede” je – fusnota. Naime, u regionalnom predstavljanju u koje sada Kosovo ulazi ravnopravno sa Srbijom, stajaće natpis sa imenom države, a na dnu table zvjezdica i sitnim slovima ispisana fusnota da je Kosovo predstavljeno u skladu sa rezolucijom 1.244 i obavezujućim mišljenjem Međunarodnog suda pravde o Deklaraciji o nezavisnosti. Kosovo od sada nastupa samostalno na regionalnim forumima rezervisanim isključivo za države. Međunarodni položaj Kosova dodatno će osnažiti i najavljena vizna liberalizacija za kosovske građane, kao i početak rada na Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom komisijom. Sve su to akti koji mogu biti namijenjeni jedino suverenim državama. Istina je zapravo da Srbija u Briselu nije priznala Kosovo, ali je dala indirektno priznanje Kosovu sa zvjezdicom.

Predizborne igrarije

Ovim sporazumom ubrzaće se proces međunarodnog priznanja Kosova od strane država koje to nisu uradile, a to će Prištini otvoriti mogućnosti daljnje integracije u preostale međunarodne organizacije.

Sporazumom je dobila i Srbija. Konačno će dobiti status kandidata i otvoriti realne mogućnosti za evroatlantske integracije, te se riješiti opasne zablude. Da bi do toga došlo, u Beograd je na “zavrtanje ruku” srpskim zvaničnicima stigao njemački ministar vanjskih poslova Gvido Vestervele. Kosovsku stranu su dodatno pritisnuli Amerikanci i sporazum je stigao na “pladnju”. Tako to funkcioniše.

Fusnota ne može niti smije biti smokvin list Borisu Tadiću i njegovim koalicionim partnerima ako misle nastaviti sa otezanjem reformi i odlagati rješavanje gorućih problema srpskog društva. Zato bi je trebalo prvenstveno vidjeti kao čuvanje predsjednikova obraza pred desnim dijelom njegova biračkoga tijela, a uoči izbora. Da car ne bude baš potpuno gol.