Njujorške priče

Teju Cole: “Open City” (Random House, 2011)

Tridesetjednogodišnji Njujorčanin Julius jedne jesenje večeri započinje šetnju s vrha Manhattana: od Morningside Heightsa pa prema jugu, kuda će ga već noge odnijeti. U sljedećih nekoliko mjeseci proći će čitav Manhattan, sve do Battery Parka, zaći u Queens, gdje se u limenim kontejnerima nalazi centar za imigrante koji čekaju deportaciju, a onda svoju šetnju nastaviti i preko oceana, ulicama Bruxellesa.

Po ocu Nigerijac, po majci Nijemac, a po profesiji psihijatar, Julius šeće multirasnim i multikulturalnim New Yorkom i uopće multirasnim Zapadom, odlazeći u svojim sjećanjima i u Nigeriju, gdje je proveo djetinjstvo.

Grad palimpsest

Na njujorškim ulicama Julius ulazi u taksi crnog vozača koji mu predbacuje što ga nije oslovio s “brate”; u Bruxellesu pije pivo s dvojicom Marokanaca koji isprva oduševljavaju svojom načitanošću i političkom osviještenošću, a zatim osupnjuju svojom stereotipnom netrpeljivošću prema Americi, Zapadu, uopće svijetu koji su odabrali za život; na povratku u New York upoznaje poštanskog službenika i pjesnika radikalne crnačke poezije koji se oduševljava njegovim rođenjem u Africi, “motherlandu”; u Central parku ga premlaćuju dvojica tinejdžera koji su mu neposredno prije klimnuli glavama kao “bratu”, ozbiljno mu povređujući ruku; utonuo u vlastite misli Julius konstatira kako se na margini tog multirasnog gradskog života vodi rat niskog intenziteta protiv stjenica, potpuno nevidljiv na površini ali sveprisutan; napokon odlazi na koncert Gustava Mahlera u Carnegie Hall, gdje primjećuje da je, kao i uvijek, jedini crnac u dvorani, ne prestajući se iznenađivati kako je lako napustiti hibridnost grada i ući u potpuno bijeli prostor, čija homogenost ne stvara nelagodu bijelcima koji su se zatekli u njemu…

“Open City” je debitantski roman Tejua Colea (1975.), pisca, povjesničara umjetnosti i fotografa rođenog u Americi, odraslog u Nigeriji, koji od 1992. živi u Americi, s trenutačnom adresom u Brooklynu. U najboljoj romaneskno-putopisnoj maniri W. G. Sebalda, Cole kombinira putopis, opise slučajnih susreta sa sugrađanima, reminiscencije iz djetinjstva i razne historijske crtice iz bliže i dalje povijesti. New York je grad palimpsest, stoljećima izgrađivan i rušen, stoljećima iznova ispisivan. Teroristički napad 11. rujna izbrisao je WTC, danas to mjesto predstavlja drugo ime za katastrofu (turisti ne pitaju gdje je mjesto napada, već “gdje je 9/11”), no malo tko zna za mrežu malih ulica koje su bile izbrisane početkom 1960-ih kada započinje gradnja Blizanaca, a koje su tvorile jedan sasvim drugi grad.

Najava novog vremena

New York je i palimpsest rasne povijesti: od nizozemske gradske uprave i njenih pokolja Indijanaca u XVII stoljeću, preko masovnih grobnica crnih robova ispod poznatih današnjih njujorških trgova, pa do suvremenih očitovanja multirasne i multikulturalne množice koja tvori grad.

Radnja romana smještena je u jesen, zimu i proljeće 2006/2007., dakle u vrijeme Busha i vrhunca antiterorističkog rata. No Coleov narator, mulat Julius, po ocu Afrikanac, po majci bijelac, reflektira tip identiteta kakav će uskoro inaugurirati Obama. Julius je najava novog vremena, novog Amerikanca. Njegovo porijeklo je afričko, čime njegov crnački identitet zaobilazi “izluđujući” povijesni identitet Afroamerikanaca; njegov crni otac je mrtav, što ga čini odrezanim od korijena i time prihvatljivijim bjelačkoj većini; njegova sklonost kulturnom elitizmu, posebice klasičnoj glazbi, daje mu evropejski akreditiv.

S ulaskom Obame u Bijelu kuću taj je tip identiteta trijumfirao, a američko društvo dočekalo je svoj (privremeni) multirasni happy end. No, u Coleovu romanu nema naznaka tog happy enda. “Open City” kartografira jedno razdoblje koje će se uskoro pokazati prijelomnim, bez izravnog spominjanja Obame. Cole je u roman mislio ubaciti i Juliusov susret s budućim predsjednikom, posredstvom televizije, radija ili uličnog plakata. Na kraju je odlučio da je to nepotrebno, jer “Open City” jest Obamina knjiga (“a Julius ima više toga zajedničkog s Obamom negoli sa mnom”). Ali još i više, to je izvanredna slika grada, ljudi, povijesti i identiteta koji ga tvore. Ljepši portret na početku stoljeća New York City nije mogao dobiti.