Smeće ostaje, euri odlaze

Osječko-baranjska županija u dvanaest godina nije uspjela – ni samostalno, ni u suradnji sa susjednom Vukovarsko-srijemskom županijom, ni uz pomoć države i Europske unije – izgraditi Centar za gospodarenje otpadom; projekt jednostavno ne ide, ali prvi troškovi nesuđenih izvođača radova dolaze na naplatu.

Presudom Arbitražnog suda u Zagrebu u korist austrijskoga građevinskoga konzorcija Strabag i Saubermacher, gradovi Osijek, Beli Manastir, Vinkovci i Vukovar te Osječko-baranjska županija Austrijancima moraju isplatiti odštetu od 370.000 eura. Gradovi i županija osnivači su Javne ustanove za zbrinjavanje komunalnog otpada istočne Slavonije (ZOIS), koja je koordinirala ovim fijaskom: prema vlasničkim udjelima u toj, sada ugasloj ustanovi, trošak će podnijeti solidarno. Grad Osijek, primjerice, plaća 1,2 milijuna kuna (160.000 eura).

Međunarodna arbitraža

Tužitelj je Quantum Institut für betriebswirtschaftliche Beratung GmbH iz Beča, s kojim su pregovori počeli još 1999., nakon čega je ZOIS (na čelu s prvim i jedinim upraviteljem Ivanom Domanovcem) prvi ugovor potpisao 2001. Quantum je djelovao kao konzultantska firma koja je ZOIS-u 2003. savjetovala ugovaranje posla sa Strabagom i Saubermacherom, nakon međunarodnoga javnog natječaja. Tri godine kasnije, potpisan je ugovor o izgradnji i vođenju regionalnog odlagališta komunalnog otpada istočne Slavonije; suvremeni centar sa selekcijskim i reciklažnim dvorištem, odlagalištem i mrežom pretovarnih stanica trebao je zamijeniti zastarjela odlagališta, na kojima je samo u Osječko-baranjskoj županiji 2010. završilo 115.000 tona smeća.

Iako je ZOIS ishodio lokacijsku dozvolu, Austrijanci vlastitom krivnjom nisu dobili građevinsku, što je bio povod za raskidanje ugovora te se priča nastavila na sudu – srećom, jer tek sada javnost doznaje kako su poslovi bili loše ugovoreni. Pred Međunarodnom gospodarskom komorom u Parizu Strabag i Saubermacher od ZOIS-a traže 5,6 milijuna eura odštete, pred Trgovačkim sudom u Osijeku tri milijuna kuna i 5,28 milijuna eura te povrat 400.000 eura. ZOIS uzvraća dvjema tužbama pred osječkim sudom, tražeći 44,4 milijuna kuna i utvrđenje ništavnosti ugovora. Kako su Austrijanci za ovaj posao u Hrvatskoj osnovali posebne tvrtke, nikome nije jasno zašto je ugovorena međunarodna arbitraža.

– Neshvatljivo je ugovaranje međunarodne arbitraže u poslovnim i drugim ugovorima, gdje su ugovorne strane isključivo trgovačka društva osnovana u Republici Hrvatskoj. Kao pravno sredstvo rješavanja sporova u poslovima koje je javna ustanova dogovarala i obavljala, međunarodna arbitraža je skuplja (ova u Parizu stoji 360.000 američkih dolara) i teža, jer arbitražni suci, uglavnom profesori međunarodnog prava, u pravilu ne poznaju detaljno zakone RH (Zakon o trgovačkim društvima, Zakon o obveznim odnosima, Zakon o platnom prometu, porezne zakone i ostale stručne zakone, Zakon o parničnom postupku itd.) i ne prate našu sudsku praksu, zbog čega se mogu dogoditi loše i nestručne odluke. Stoga je svako sklapanje ugovora kojim se dogovara takvo pravno rješavanje eventualnih problema izuzetno nepovoljno – upozorio je u nedavnom izvještaju osječkom Gradskom vijeću Damir Zagoršćak, osječki odvjetnik koji zastupa gradove i županiju u ovim sporovima.

Cijeli taj koncept, od odabira lokacije deponija u prigradskom naselju Antunovac, do izvođača, njihove tehnologije i kontroverznoga novog sustava naplate odvoza smeća “po količini” te uvjetovanja minimalne količine otpada da bi deponij bio “isplativ” (naravno, austrijskim koncesionarima), u medijima je neprestano branio upravitelj ZOIS-a Domanovac.

Od početka ilegalan posao

No, Ministarstvo zaštite okoliša, s tadašnjom ministricom Marinom Matulović Dropulić, još je 2008. upozorilo da je riječ o doslovce ilegalnom poslu te da Strabag i Saubermacher nikada neće dobiti građevinsku dozvolu, što se i potvrdilo. “Projekt ne odgovara propisima Republike Hrvatske. Dozvola za gradnju može se izdati samo za projekte koji su u skladu s važećim propisima, što znači da je projekt potrebno doraditi, tj. uskladiti s propisima Republike Hrvatske”, odgovorilo je Ministarstvo na upit magazina “Alert”.

Unatoč sudskim sporovima, suvremeno odlagalište mora se sagraditi: važeća Strategija gospodarenja otpadom ne priznanje koncept “sve na jednu hrpu”, nego insistira na selektivnom prikupljanju i reciklaži svega iskoristivoga. Aktualna ministrica zaštite okoliša Mirela Holy najavila je da će nova strategija samo konkretizirati udruživanje dviju županija radi izgradnje zajedničkog deponija. U Osječko-baranjskoj zato prvi kadar gledamo drugi put: osnovana je županijska tvrtka Ekos, čija je zadaća jednaka ZOIS-ovoj. Prilikom osnivanja tvrtke u jesen 2009., tadašnji i sadašnji župan Vladimir Šišljagić (HDSSB) ustvrdio je kako županija “ima zakonsku obvezu organizirati odlaganje otpada do 2011. godine”, a za nedavna posjeta ministrice Holy taj je datum samo pomaknuo nekoliko godina unaprijed. Ništa drugo ne može ni reći, jer je Ekos tek krajem prošle godine potpisao “ugovor o izradi projektno-tehničke dokumentacije za županijski centar za gospodarenje otpadom Osječko-baranjske županije” s projektantima iz IPZ-a Uniprojekt Terra, Brodarskog instituta i Hidroinga, koji trebaju izraditi i predstudiju izvedivosti. Na sastanku s Mirelom Holy Šišljagić je medijima rekao kako “ne mora svaka županija imati svoje odlagalište”, pa više nije jasno čemu narudžba za dokumentaciju o deponiju isključivo za ovu županiju kada se cilja na suradnju (ponovno s Vukovarsko-srijemskom županijom).

Ekos, inače, nije jako aktivan, iz županijskog je budžeta ove godine za rad te tvrtke izdvojeno 1,35 milijuna kuna. Izvještaj FINA-i za 2010. otkriva da je Ekos poslovao sa 20 kuna, zaradio 74,67 kuna od kamata poslovne banke i platio 10,93 kuna poreza državi te da nije bilo zaposlenih, unatoč tome što je lanjski budžet bio 250.000 kuna.

Očito, kraj cijele priče negdje je u dalekoj budućnosti: prvo ćemo, do 30. ožujka, saznati presudu iz Pariza, zatim pratiti rasprave u ostala tri spora i najave novih, a od Ekosa povremeno putem medija doznavati koje to nove studije utiru put prema toliko priželjkivanom Centru za gospodarenje otpadom.