Urnebesna katastrofa

Premijera “Krletke” u Kazalištu Kerempuh

Nije do kraja jasno zašto je ova premijera u Kerempuhu privukla toliku pozornost: ispred kazališta sijevali su blicevi, pokazivale su se večernje toalete i poznata lica tzv. zagrebačke kulturne kreme. Vjerojatno je razlog tom glamuroznom interesu taj što nova predstava “Krletka”, u režiji Krešimira Dolenčića, govori o kabaretu u kojem nastupaju homoseksualci i transvestiti, čiju smo odličnu filmsku verziju, u kojoj briljiraju Robin Williams i Gene Hackman, gledali prije 15 godina. Ipak, ponovilo se ono što je s Kerempuhom uvijek slučaj: svaka se komedija u tom kazalištu pretvara u jeftinu sapunicu, dok publika vrišti od smijeha na svaki dobačeni komad sirovoga humora.

Uništavanje javnog ukusa

Bučno najavljivani komad Jeana Poireta, koji je godinama bio prvorazredni brodvejski hit za koji se glumci satima šminkaju da bi se pretvorili u žene i odigrali ćaknute transvestite, pokazao se u zagrebačkoj izvedbi kao kulturna prevara, tek bijedna kopija punokrvnog i prštavog kabareta.

Sama kazališna priča je uzbudljiva i od nje se moglo napraviti daleko više, u raznim smjerovima: direktor kabareta okružen je svojim muškim ljubavnicima i plesačicama pomiješanoga spola, a ima sina koji se odlučio oženiti kćeri ultrakonzervativnog političara, koji sa suprugom dolazi upoznati roditelje svoga budućega zeta. Dok kabaret radi punom parom, direktor pred gostima glumi pristojnog oca, a svoje ljubavnike pretvara u uzorne građane. Ovakvih sudara, vezanih uz politička, nacionalna ili seksualna opredjeljenja, u životu ima napretek i Kerempuh je mogao igrati na kartu aktualnosti, no kako to kazalište za takvu vrstu istraživanja i problematiziranja stvarnosti u principu nije zainteresirano, svjedočili smo tek nakaradnom uništavanju javnog ukusa: na sceni smo gledali nekakve napudrane nakaze u mrežastim čarapama i odnose heteroseksualaca i homoseksualaca svedene na karikature ispod svakog nivoa.

Bljedunjavi šlageri

Ispada da Kerempuhu veza sa stvarnošću uopće nije potrebna: bez obzira na to je li riječ o korupciji, gay populaciji, Srbima ili politici, svaka se situacija ondje ionako koristi samo zato da se publici priušti uvijek ista gimnastika lica i uvijek jednako besmisleno oduševljenje. Potom, ako se već radi kabaret u kojem se neprestano pjeva i pleše, pravilo je da ono što se događa na pozornici mora biti tehnički savršeno izvedeno. Za potvrdu toga ne moramo na Broadway, dovoljno je pogledati briljantne “Kauboje” u zagrebačkom Exitu. U Kermepuhovoj predstavi ništa nije ni blizu savršenstvu: čuli smo gomilu bljedunjavih šlagera, od “Sve bi seke ljubile mornare”, do “Besame mucho”, u krajnje anemičnim izvedbama koje su neduhovito kopirale Ivu Robića, Arsena Dedića, Gabi Novak i ostale.

Završni obračun dviju porodica pravi je vatromet lošeg humora i prava urnebesna katastrofa: Kerempuhov ansambl, predvođen Željkom Königsknechtom, Hrvojem Kečkešom, Edom Vujićem, Mariom Mirkovićem i drugima, jednostavno nije bio u stanju ispuniti tako zahtjevan zadatak, a to se od njega nije ni očekivalo. Kazalište će nesumnjivo s “Krletkom” napuniti blagajnu, a dobar dio publike, nenavikao na bolje, mislit će vjerojatno da je ta predstava sam vrh komičnog nadahnuća. Užas.