Vlada se igra vatrom
Makedonska vlada premijera Nikole Gruevskog raznim mjerama suzbija otpor nacionalističkom režimu koji zemlju ekonomski, politički i društveno vodi u nesigurnu i siromašnu budućnost: među njima su zatvaranje nerežimskih medija krajem 2010. i tajne lustracijske istrage protiv kritičara vlasti, koje se proglašava suradnicima tajnih službi bivše SFRJ. Jedan od njih je Vladimir Milčin, profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti u Skopju i direktor fondacije Otvoreno društvo – Makedonija, koji nam otkriva crnilo pod sunčanom makedonskom zastavom.
Dosje broj 25.630, na 217 stranica, Milčin je od MUP-a Makedonije dobio na uvid u prosincu 2000. i iz njega saznao da ga je Služba državne bezbjednosti bivše SFRJ nadzirala od 1976. do 1987. Dokument se bavi njegovim “sudjelovanjem u studentskim demonstracijama u Beogradu 1968. i anarholiberalizmom”. Piše i da je “organizirao i sistematski radio na rušenju ustavnog poretka”, ali da nije surađivao s organima unutarnjih poslova. Početkom 2011., deset godina nakon uvida u dosje, za putovanja u inozemstvo od novinara je saznao da ga suradnikom te tajne službe smatra Komisija za lustraciju.
– Moj dosje dokazuje da sam žrtva tajne službe, a ne suradnik – kaže Milčin.
Metode zastrašivanja
Komisija je osnovana 2009. na temelju Zakona o lustraciji koji propisuje da osobe na javnim funkcijama moraju predati izjavu jesu li od 1944. godine surađivale s tajnim službama; tako vlada planira lustrirati oko 250 javnih osoba – političara, akademika, sveučilišnih profesora, članova nevladinih organizacija, novinara. Prvi je lustriran Trendafil Ivanovski, bivši predsjednik Ustavnog suda, koji je nakon toga morao podnijeti ostavku na tu dužnost. Prethodno je Ustavni sud srušio niz vladinih zakona i dio odredbi Zakona o lustraciji. U prosincu, kada je označen oporbeni vijećnik skopske Skupštine i kritičar vlasti Slobodan Ugrinovski, sjednicu Komisije napustili su predstavnici opozicije, primijetivši da se lustriraju samo dužnosnici bivše vlasti.
Milčin ne dvoji da je riječ o metodi zastrašivanja i uklanjanja nepodobnih: vlastima smeta program Otvorenog društva – Makedonija, potpora koju ono daje proeuropskim nevladinim organizacijama i kritika vlade, po Milčinu najskuplje u povijesti zemlje i s najviše promašenih projekata. U koalicijskoj vlasti sudjeluje i albanska Demokratska unija za integraciju Alija Ahmetija, a Milčin upozorava da je to fasada iza koje se kriju stvarni problemi.
– VMRO-DPMNE Gruevskoga smatra se demokršćanskom nacionalističkom partijom, koja teško skriva svoje antialbanstvo. U pet je godina bilo nekoliko krvavih incidenata između Makedonaca i Albanaca. Govor mržnje vlada na stadionima, međukonfesionalne tenzije rastu, o čemu govori i namjera vlasti da se gradi crkva na središnjem trgu, pa na skopskoj tvrđavi. To je igranje vatrom koje podiže zidove među građanima. Da, vlast je makedonsko-albanska, čini se kao da ministri surađuju, ali škole su sve više segregirane. Građani traže sigurnost u stadima koje kontroliraju partije Gruevskoga i Ahmetija. Danas je partijska knjižica vrednija od diplome. Više od polovine mladih želi u inozemstvo. Bijeg a ne pobuna, to je njihov izbor – kaže Milčin.
Zbog sličnih je kritika krajem 2010. zatvorena najveća privatna televizija A1 te novine “Vreme”, “Špic” i “Koha e Re”; nakon višemjesečnog pritvora, protiv vlasnika tih medija Velije Ramkovskoga, 21 novinara i članova uprave podignute su optužnice za pranje novca, zločinačko udruživanje i utaju poreza. Presude još nema. Stoga je u svom posljednjem izvještaju neuobičajeno kritična bila i Europska komisija, tvrdeći da “zabrinutost povećava zastrašivanje novinara i selektivna primjena zakona protiv medija”.
Antikvizacija nacije
Makedonija je 2005. dobila status kandidatkinje za EU, no ni koraka nije napredovala.
– Ne radi se o nesposobnosti, nego o strahu da se zemljom neće moći vladati autokratski ako Makedonija postane članica NATO-a i počne pregovore s EU-om – tvrdi Milčin.
Već je iz nastupnoga parlamentarnoga govora Gruevskoga u lipnju 2006. naslutio da EU i NATO novoj vlasti nisu prioriteti.
– Obećavao je strane investicije, podizanje standarda, smanjenje nezaposlenost. A onda počinje tzv. antikvizacija, odnosno redefiniranje i rekomponiranje identiteta makedonske nacije. Slavenski korijeni su poricani, a isticana je direktna veza s antičkim Makedoncima, Filipom i Aleksandrom. Počela su preimenovanja: skopski aerodrom prvo je postao Aerodrom “Aleksandar Makedonski”, pa “Aleksandar Veliki”, gradski stadion pretvoren je u Nacionalnu arenu “Filip II”, autoput od srpske do grčke granice zove se “Aleksandar Makedonski” itd. Antikvizacija je vladajućoj partiji donijela simpatije radikalnijeg dijela dijaspore, ali i rascjep u zemlji. Prijem Makedonije u NATO odložen je 2008. do rješavanja grčko-makedonskog spora o imenu države. Započet je skupi projekt “Skopje 2014.”, groteskna mješavina antike i pravoslavlja, pseudoneoklasicizma i pseudobaroka, s građevinama koje su zatrpale skopsko središte; isprva se tvrdilo da će koštati 80 milijuna eura, a danas je cifra triput veća – objašnjava Milčin.
Makedonija nema novca za skupu i neisplativu potrošnju: budžet predviđa rast BDP-a od 4,5 posto, Narodna banka predviđa dvostruko niži, a poduzetnici će biti sretni ako bude na nuli. Ne zna se iznos unutrašnjih dugova, a i građevinska poduzeća angažirana na spomenutom mega-projektu šute o tome koliko im vlada duguje.
Koga i što podržava Otvoreno društvo – Makedonija
Fondacija nadzire pristupanje Makedonije Europskoj uniji, kako se troši novac iz državnih i općinskih budžeta, a posebno tenderi, te pruža podršku kritički orijentiranim web portalima u odnosu na dominaciju provladinih medija. Podržava formalne i neformalne građanske organizacije, posebno mladih, koje se suprotstavljaju antikvizaciji i izolacionizmu, projekte integracije Roma u obrazovni sistem te organizacije koje zastupaju prava seksualnih manjina. Promovirala je Zakon o slobodi informiranja o pitanjima od javnog interesa, inicirala zakone za približavanje europskom pravosuđu. Od 2009. posebno potiče građansku inicijativu Građani za europsku Makedoniju, čiji članovi održavaju političke tribine i javne debate o autokratskoj vladavini Gruevskoga.