Balkan prolaz

MITROVICA

Mitrovica, koju Ibar dijeli na sjeverni i južni, odnosno “srpski” i “albanski” dio, ponovno je poprište međunacionalnih sukoba. Incidenti su započeli nakon pogibije Albanca Selvera Haradinaja u eksploziji paklene naprave na prozoru zgrade u mitrovičkom naselju Tri solitera. Agencije javljaju da su nepoznate osobe postavile eksplozivnu napravu na prozoru stana u prizemlju u jednom od tri solitera u sjevernom dijelu Mitrovice, kada je poginuo Haradinaj, a ranjeno njegovo dvoje djece. Najprije Srbi u sjevernom dijelu Mitrovice nisu dopustili Policiji Kosova da postavi policijske kontejnere, što je naredila zvanična Priština nakon ubistva Haradinaja. “Organizovana grupa od oko 100-200 osoba srpske nacionalnosti praktično je demolirala kontejner koji je trebalo da služi pripadnicima policije zbog klimatskih promena”, kazao je za RSE Besim Hoti, glasnogovornik policije u Mitrovici. Dan kasnije, policija je zabilježila slučaj fizičkog napada na stariju osobu srpske nacionalnosti u Suvom dolu, ali ni počinitelji ovoga napada nisu otkriveni. U znak odgovora u utorak je stotinjak Albanaca, uglavnom članova radikalnog pokreta Samoopredjeljenje, pokušalo da iz južnog dijela Mitrovice pređe u sjeverni dio, u naselje Tri solitera, ali su ih u tome spriječili EULEX i kosovska policija. Demonstranti su, uzvikujući “Republika Kosovo” i “UČK”, tražili od EULEX-a da se povuče s mosta i da ih propusti u sjeverni dio grada. Demonstranti su se ubrzo razišli, ali i dalje postoje velike tenzije jer pripadnici Samoopredjeljenja ne odustaju od provociranja i pokušaja da silom pređu u sjeverni dio grada.

ĆURUVIJA

Navršilo se 13 godina od ubistva novinara Slavka Ćuruvije. Vlasnik novina “Dnevni telegraf” i tjednika “Evropljanin” ubijen je na Uskrs, 11. aprila 1999, ispred ulaza u zgradu u kojoj je stanovao i u kojoj se nalazio dio poslovnih prostorija “Dnevnog telegrafa”, u najužem centru Beograda. Pozadina Ćuruvijinog ubistva – a samim tim i nalogodavci i počinitelji – nikada nije rasvijetljena. Jovo Ćuruvija, brat ubijenog novinara, obratio se, kako izvještava B92, izvjestitelju Europskog parlamenta za Srbiju Jelku Kacinu pismom u kojem je istakao da je tortura režima Slobodana Miloševića protiv Slavka Ćuruvije počela 1998, kada je donesen novi Zakon o informisanju, a da je pojačana posle njegovog govora pred Helsinškom komisijom u Kongresu SAD-a, 10. decembra 1998. Na pitanje tko je i zašto ubio Ćuruviju srbijanske vlasti još nisu dale odgovor. To se, kako je za B92 rekao odvjetnik Rajko Danilović, može objasniti “samo nedostatkom političke volje da se ta stvar izvede na čistinu”. “Vođeni su neki pretkrivični postupci, prikupljeno je sijaset dokaza koji na nesumnjiv način ukazuju koje su osobe sumnjive da su učestvovale u izvršenju dela i kakva je uloga bila pojedinih učesnika”, rekao je Danilović.

MEDIJI

Višednevna konferencija “Mediji u ratu i miru: Možemo li bolje?” okupila je u Sarajevu više od stotinu ratnih dopisnika i drugih novinara iz cijelog svijeta, koji su se na zapaljenim ulicama Sarajeva sretali prije dvadeset godina. Od njih, zatim iz Internacionalnog teatarskog festivala MESS i kulturološkog programa Modul Memorije, potekla je inicijativa da Sarajevo bude centar ratnog izvještavanja i ratne umjetnosti. “Jedini način i šansa za okupirano Sarajevo bili su ratni izvještači, novinari i fotoreporteri koji su radili za svjetske medijske centre. Upravo slike koje su svakodnevno odlazile iz opsjednutog Sarajeva snažno su uticale da se pristupi vojnoj intervenciji”, kaže profesor sarajevskog univerziteta Sulejman Redžić. Jedan od inicijatora ideje okupljanja ratnih novinara u Sarajevu, francuski novinar Rémy Ourdan, najmlađi ratni izvještač iz Sarajeva, koji je kao freelancer izvještavao iz opkoljenog grada za “Le Monde” tokom cijeloga rata, danas kaže: “Ratno izvještavanje nije povezano sa politikom i političkim izjavama. Vezano je uz istinu. Znam da je za mnoge od nas, ratne izvještače, to bilo izuzetno frustrirajuće, da niko nije došao da pomogne Sarajevu. Ali, to nije ono što mi radimo. Mi izvještavamo, sastavljamo priče, tako da je to veoma teško pitanje. Da li osjećamo odgovornost zato što nije bilo intervencije, ili osjećamo odgovornost zato što je došlo do intervencije u septembru ’95, i zašto je međunarodna zajednica intervenisala na Kosovu mnogo brže nego u BiH. To su vrlo teška pitanja i nisam baš siguran kolika je uloga medija u tome. Jedino što znam to je da je uvijek legitimno i važno govoriti istinu. A kako ljudi izvana koriste tu istinu – to već nije do nas. Mi smo samo mali pripovjedači.”

RESNIK

Demolirano selo, razbacane cigle, kamenice i letve, razbijene flaše i glave – ukupno 13 povrijeđenih policajaca i troje civila te dvadesetak uhapšenih, bilanca je sukoba koji su eskalirali u Resniku, beogradskom prigradskom naselju u kojem su gradske vlasti pokušale smjestiti kontejnersko naselje za Rome bez krova nad glavom. Stanovnike Resnika razjario je pokušaj da se u njihovo naselje preseli dvadesetak romskih porodica iz nelegalnog naselja Belvil na Novom Beogradu, pa su reagirali protestima, blokadama ulica, čak i fizičkim napadima na Rome. Tako je u Resniku obilježen 8. april, Svjetski dan Roma. “Reagovanje povodom svetskog dana Roma mnogih političkih stranaka je išlo u tom pravcu da je u Srbiji sve potaman, u redu, samo tu i tamo ima problema… A tamo 13 povređenih policajaca”, rekao je Dragoljub Acković, član Svjetskog parlamenta Roma.

Žitelji Resnika – koji tvrde da nemaju ništa protiv Roma – na internetu, po forumima i socijalnim mrežama najavljuju nova okupljanja, čuju se prijetnje sječenjem struje za buduće naselje, pa i blokadom pruge Beograd-Bar, koja prolazi kroz Resnik. Umirovljenica koja je učestvovala u organizaciji protesta izjavila je da neće biti novih sukoba, ali da mještani neće odustati od pokušaja da spriječe naseljavanje Roma. Kaže da će se za sada nezadovoljni građani okupljati u obližnjem tržnom centru, a odgovornost za napad na policiju svalila je na navijače. Proteste u Resniku osudile su brojne nevladine organizacije, koje su istovremeno osudile i upotrebu kontejnerskih naselja, jer ne doprinose suštinskoj integraciji Roma.

MUFTIJA

Nakon što je najavom predsjedničke kandidature ozvaničio svoj ulazak na političku scenu Srbije, s koje ionako ne silazi godinama, muftija sandžački Muamer Zukorlić krenuo je u bespoštednu borbu sa političkim protivnicima u Sandžaku – u prvom redu sa SDP-om i SDA-om – dok analitičari ocjenjuju da će muftijina kandidatura pomrsiti mnoge političke računice i da bi njegova podrška mogla donijeti izbornu prevagu u drugom krugu predsjedničkih izbora u Srbiji. Međutim, porazno djeluje činjenica da se još uvijek ne pokreće pitanje legitimiteta ovog Zukorlićevog poteza, budući da nije napustio pozicije velikodostojnika Islamske zajednice u Srbiji, koja je i zvanično ekspozitura Islamske zajednice BiH u toj zemlji. U Srbiji od prije pet godina funkcionira i Islamska zajednica Srbije, koju predvodi reis Adem Zilkić, i od čijeg se osnivanja naglo pojačavaju Zukorlićevi politički apetiti. Prema tvrdnjama Safeta Softića, predsjednika Sabora Islamske zajednice u BiH, vjerski službenici ne mogu se baviti politikom: “Takvom odlukom se IZ obavezala da neće promovisati nijednu političku stranku i istovremeno dala zabranu svojim službenicima, onima koji su u aktivnoj službi u IZ, da obnašaju političke funkcije.” Međutim, potpredsjednik Sabora Edhem Bičakčić objasnio je kako ova pravila važe samo za prostor BiH, dok u Srbiji važe druga pravila: “Što se tiče mešihata IZ u Srbiji, u Novom Pazaru, on je konstituent Sabora IZ u BiH, i to nije sporno, ali on je u cijelosti organiziran i postavljen u skladu sa Ustavom i zakonima Republike Srbije.”

Muftija Zukorlić, koji je uspio za kratko vrijeme generirati zamašan broj radikalnih ideja, uživa beskrajno povjerenje lidera Islamske zajednice BiH, Mustafe Cerića, koji nikada nije krio svoje političke ambicije.