Intrigator

Katran & perje

Napadi na Tuđmanovog teniskog partnera

Geni jadrankameni

Proleterski teror širi se donedavno neobično uljuđenom europskom državicom Hrvatskom. Dok navijačke mase vrijeđaju uvijek pristojnog Zdravka Mamića, koji je toliko ugrožen da je morao intervenirati i ugledni Hrvatski helsinški odbor, neodgojeni dalmatinski radnici počeli su se okupljati pred skromnim nastambama svojih direktora, te im na taj način ugrožavati osnovna ljudska prava i hobije, kao što su kopanje nosa, čitanje “Dobre hrane” i skupljanje automobila u garažama. Štoviše, radnici traže povrat navodno službenih prometala u krugove tvornica, iako je poznato da su ista krvavo zarađena trudbeništvom managementa.

Ovakvo ponašanje postalo je odveć neukusno kada su militantni zaposlenici bračkog Jadrankamena okupirali tvrtku, ispljuskali direktora i na splitskim ulicama odlučili zaigrati teniski meč, primitivno ironizirajući lik i djelo 20-postotnog vlasnika tvrtke Brune Orešara, negdašnjeg teniskog čuda od djeteta te rekreativnog partnera Franje Tuđmana. Protupoduzetničke i posve antikapitalističke prosvjede radnika komentirao je upravo ugledni biznismen Orešar.

“Naravno da će sindikalci mene staviti u prvi plan jer sam ja igrao tenis s predsjednikom, ali tvrdim da je isključivi krivac za ovakvo stanje i stečaj Jadrankamena Tonči Drpić (sindikalni povjerenik, op.a.)… isključivi krivac je sindikat”, izjavio je opravdano potreseni Orešar.

Nakon ovako uvjerljive suvlasnikove argumentacije, jasno je da radnički geni jadrankameni sve više prijete ozbiljnim poslovnim ljudima. U tom smislu očekuje se da korporativna sredstva općenja: a) objave nastavak liste kompromitiranih sindikalista, b) još komentara u slavu obrane uspješnih poduzetnika i Vladinih besprijekornih reformskih mjera, c) osude parazitizam sindikalnih vođa.

Petar Glodić

Kako je premijer probrao između 1.004 upita građana

Milanovićev online slalom

Tijekom svojeg online kontakta s građanima premijer Zoran Milanović odgovorio je na 37 od ukupno 1.004 pitanja postavljena preko društvenih mreža, što su direktno pratile 23.000 građana. No za dio javnosti dvojben je bio njegov izbor pitanja na koja će odgovoriti. Iako u Vladi tvrde da su prednost imala kratka videopitanja, pitanja s fotografijama i izravna pisana pitanja, te da je Milanović probrao ona koja su se često postavljala, kritičari su ocijenili da je premijer većinom odgovarao na uopćena pitanja koja su se provlačila još kroz predizbornu kampanju.

Neka od onih na koje je propustio odgovoriti odnosila su se na trošarine i PDV koji država uzima iz cijene benzina, zatim na utjerivanja dugova od strane državnih kompanija preko advokata, što za građane poskupljuje postupak, na moguću mađarsku osudu potpredsjednika Vlade Radimira Čačića, na ljude koji ne plaćaju radnicima po pola godine i onda otvaraju nove tvrtke, na štediše Ljubljanske banke i tako dalje.

Ipak, dani primjeri ne djeluju toliko opasno, pri čemu se na dio tih pitanja Milanović ionako očitovao ranije, a i u ovoj je prilici odgovorio na neka škakljiva, kao kada je rekao da su očekivanja o rastu standarda i plaća nerealna, odredio se o ugovorima s Vatikanom i tretmanu istospolnih zajednica.

No selekcija ili uskrata odgovora stvar je političke klase u cjelini. Bivša premijerka Jadranka Kosor u svakodnevnim je istupima, slikanjima i hvalisanjima odbijala odgovarati na sve što se nije ticalo protokola, predsjednik Ivo Josipović povremeno zna izbjeći novinare koji imaju određena pitanja, a na nižim nivoima vlasti često se ne selektiraju samo pitanja, nego i novinari, kao u slučaju gradonačelnika Splita Željka Keruma.

Nenad Jovanović

Predsjednica HDZ-a žali se što njeni protukandidati imaju svoje mišljenje

Jadranku Kosor zbunjuje demokratizacija

Nakon što je koncem prošlog tjedna doživjela ozbiljan poraz, kada je većina članova predsjedništva HDZ-a odbila njen prijedlog o izboru novog stranačkog predsjednika po načelu “jedan čovjek, jedan glas”, predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor sazvala je u ponedjeljak novinsku konferenciju na kojoj je čudesnim kontradikcijama udarila po svojim suparnicima.

Najprije je rekla kako nije istina da u HDZ-u “vlada osjećaj potpune konfuzije i rat sviju protiv svih”, pa onda optužila ostale protukandidate da tvore ekipu “koja ima samo jedan cilj, a to je da Jadranka Kosor ode”. Većinu vremena govorila je o svojim naporima da demokratizira stranku, čemu je tobože trebao poslužiti i zakašnjeli prijedlog o izravnom izboru predsjednika, no istovremeno je svojeg zamjenika i protukandidata Darka Milinovića optužila što javno iznosi stavove bez njenog odobrenja.

Ne samo da se Jadranka Kosor pozvala na stranački statut kako bi pojasnila da on kao zamjenik predsjednice HDZ-a nema bez njenog dopuštenja pravo govoriti o stajalištima HDZ-a i komentirati sto dana Vlade Zorana Milanovića, nego mu je još usred unutarstranačke kampanje zamjerila da krši statut kada se pojavljuje i promovira na skupovima zajednice žena i mladeži HDZ-a.

Nikola Bajto

Medijski tajkun Ninoslav Pavić lani je preprodao tvrtku koja je u središtu afere Kamensko

Pavić prodao Daltu i vratio kredit Todoriću

Istraga je u ovom slučaju iz nekog razloga bila toliko spora da su se cijelo vrijeme neometano odvijale Pavićeve transakcije povezane s Antunom Crlenjakom i Davorom Vlajčevićem, glavnim osumnjičenicima iz afere Kamensko

Iz najnovijih financijskih izvještaja tvrtke Com.com, u vlasništvu medijskog tajkuna Ninoslava Pavića, može se doznati kako je on prošle godine prodao tvrtku Dalta koju je 2008. kupio od suradnika odbjeglog tajkuna Miroslava Kutle, ali i da je koncernu Agrokor Ivice Todorića vratio pozajmicu tešku 22 milijuna kuna, koju je također uzeo 2008.

Tvrtka Com.com u stopostotnom je Pavićevom vlasništvu, a u njenom vlasništvu je 50-postotni udio koji on drži u najvećoj hrvatskoj medijskoj kompaniji Europapress holding (EPH), čijih je preostalih 50 posto u rukama njemačke grupe WAZ. Pavić je 2008. preko Com.coma za 33,6 milijuna kuna kupio i potpuno neaktivnu tvrtku Dalta, čime je ušao u niz sumnjivih transakcija povezanih s aferom Kamensko.

Daltu je kupio od Kutlinih suradnika Antuna Crlenjaka i Davora Vlajčevića, koji su dobiveni novac koristili u operacijama za preuzimanje tekstilne industrije Kamensko, no i prije nego što je ta afera raspletena, dvojac je, zajedno s još nekoliko ortaka, prije dva tjedna završio u zatvoru zbog malverzacija u slučaju “kobilje mlijeko”, odnosno nenamjenskog korištenja 14 milijuna kuna državnih sredstva odobrenih Vlajčevićevoj tvrtki Vilinske poljane.

Ušavši u transakcije s njima, Pavić se zapravo uvalio i u taj slučaj, jer je kupio i 50 posto Vilinskih poljana, kod kojih nije sporno samo “kobilje mlijeko”, već i to što su one najveći hipotekarni vjerovnik upisan na nekretnine upropaštene tvrtke Kamensko.

Već je kupovina Dalte bila sumnjiva transakcija, s obzirom na to da je policijska istraga pokazala da je ta neaktivna tvrtka teško mogla vrijediti pet milijuna eura, koliko je za nju platio Pavićev Com.com. Tvrtka je jedva postojala na papiru, zbog čega joj je lani sudskim putem nametnut stečajni upravitelj, koji je medijima otkrio da je ona u rujnu prošle godine ponovo završila u Vlajčevićevom vlasništvu. Zahvaljujući najnovijim financijskim izvještajima Com.coma, saznali smo da ju je Pavić, prije nego što će je vratiti Vlajčeviću, najprije prodao sam sebi, i to po istoj cijeni po kojoj ju je 2008. kupio od Crlenjaka i Vlajčevića.

Pavić je tu operaciju izvršio bez plaćanja u novcu. Naime, na osnovu toga što je u Com.com svojevremeno unio svoje vlasništvo nad EPH-om, vodilo se da mu je Com.com kao fizičkoj osobi dužan 135 milijuna kuna, pa je Daltu otkupio tako što je sada dug Com.coma prema njemu smanjen na nešto više od 100 milijuna kuna. Moguće je da je, time što je Daltu prodao sebi po istoj cijeni po kojoj ju je njegov Com.com ranije stekao, htio usred istrage pokazati da ona toliko i vrijedi te očistiti Com.com od imovine sumnjive vrijednosti.

Po kojoj je cijeni potom kao fizička osoba prodao Daltu natrag Vlajčeviću nije poznato, kao što nije poznato ni po kojoj mu je cijeni Vlajčević prepustio pola udjela u Vilinskim poljanama. Jasno je jedino da je istraga u ovom slučaju iz nekog razloga bila toliko spora da su se cijelo vrijeme neometano odvijale transakcije povezane s glavnim osumnjičenicima afere Kamensko.

Kada je 2008. kupio Daltu za 33,6 milijuna kuna, Pavić je imao i dvije velike transakcije s Todorićevim Agrokorom, kojem je za 43,6 milijuna kuna prodao svoj udio u novoosnovanoj tvrtki mStart telekomunikacije, i od kojeg je preko svoje tvrtke Com.com creativ posudio 22 milijuna kuna. Taj je novac lani također vraćen.

Nikola Bajto

Okolnosti smrti Igora Benete i dalje pobuđuju sumnju u rad policije

Udruge ne vjeruju Ostojiću

Na konferenciji za novinare nevladine udruge Documenta, Građanski odbor za ljudska prava i Centar za mirovne studije proglasile su ishitrenom izjavu ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića, koji se prošli tjedan složio s ocjenom policijskih stručnjaka da je Igor Beneta, bivši specijalac i optuženik za ratni zločin u Gruborima, počinio samoubojstvo.

Podsjećamo, dodatna policijska istraga o načinu smrti specijalca čije je obješeno tijelo pronađeno u šumi u blizini sela Otrića kraj Knina, organizirana je nakon serije tekstova novinarke “Jutarnjeg lista” Slavice Lukić, koja je informacijama o smrti jednog od navodnih ubojica nevinih staraca u Gruborima 1995. godine bacila novo svijetlo na taj slučaj.

Nevladine udruge zdravorazumski su se zapitale kako je moguće da ministru ništa nije sumnjivo u postupanju njegovih kolega, ako su policajci profesionalnu znatiželju zadovoljili samo izjavom radnice u trgovini u kojoj je Beneta navodno kupio skalpel i uže kojim se objesio. To da se radnica nije mogla sjetiti njegovog izgleda, to da je tijelo mjesecima ležalo u neoznačenom grobu u Zadru i onda čudesno identificirano dan nakon početka suđenja za Grubore, to da policija nije ispitala ni Benetinu suprugu koju je mjesecima nazivao njegov bivši suborac tvrdeći da je Beneta živ, ni prijatelja koji je Benetu vozio u Otrić i koji tvrdi da nikakvo uže nije kupio, to da je slučaj preuzelo tužilaštvo koje za njega nije bilo nadležno – sve to i još puno toga, poput činjenice da je gomila policajaca i specijalaca u 17 godina uložila velik trud da zaštiti ubojice i prikrije zločin u Gruborima, nije nadražilo profesionalni nerv policijskih istražitelja ni pobudilo sumnju u profesionalnost niže rangiranih kolega kod ministra Ostojića, koji je i sam u ratu bio specijalac.

Saša Kosanović

Kratko & jasno

Mladen Škreblin, arhitekt i urbanist

Nema brzog rješenja

Kako komentirate izmjene Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, radi brže legalizacije?

– Predložene izmjene deklarativno su pravednije i efikasnije. Čini se da je došlo do svojevrsnog pojednostavljenja, ali suštinski zakon je i dalje “papirnat”. I dalje nema preambule o uzrocima stanja niti jasno izražene namjere za povećanje participacije građana. Nema ni poboljšanja stručnog upravnog servisa, niti komunikacije uprave i građana. Ispada da su zakonske novine, proširenjem područja legalizacije, ustvari napale najvredniji zaštićeni prostor, poljoprivredno zemljište, šume, priobalje. Problem će isključivo rješavati “posebna rješenja” nadležnih, pa su i dalje moguća pogodovanja.

Je li uopće moguće brzo rješavanje bespravne gradnje?

– Ukupni broj od 150.000 nezakonito sagrađenih kuća je podcijenjen, a u međuvremenu je bez dozvole sagrađeno barem onoliko novih kuća koliko su građani prijavili za legalizaciju. Jasno je da je nabrzaka teško bilo što riješiti. Zato sam predlagao urbanističko-arhitektonske zaštitarske ambulante, kao dugoročni pristup planiranju i zaštiti prostora. No, pozitivna je najava internetske debate i tribina od strane Ministarstva graditeljstva.

Je li pravedna podjela građevina na zahtjevne, manje zahtjevne, jednostavne i pomoćne?

– Podjela je pomoćno tehničko sredstvo da se pokuša definirati tko je jamio najviše, tko srednje, tko neznatno, a tko tek usputno. Očigledno je da pravednost općenito u ovakvim društvenim situacijama ne postoji. Riječ je o zakonu kojim se pokušava nagovoriti građane da je poštovanje zakona važno. Zakon bi mogao olakšati posao institucijama, a i dijelu građana da mirnije spava.

Kamo vodi mogućnost “uvjetne legalizacije” u parkovima prirode i objektima od javnog interesa?

– Prema mogućnosti da nekima kuće budu legalizirane, a drugima srušene, što očigledno ne vodi u “novu pravednost”. Bez uključivanja uže odnosno šire zajednice, te bez adekvatne edukacije o tome kada je nešto u socijalnom i prostornom smislu prihvatljivo, problem nezakonite gradnje i dalje je u slijepoj ulici.

Mirna Jasić