Kaizen – put malih koraka

U kriznim situacijama, kada ništa ne funkcionira onako kako bi trebalo, skloni smo povlačiti radikalne poteze. Uvriježeno je mišljenje da samo velike promjene donose željene rezultate, a da je sve ostalo tek produžavanje agonije. Koliko smo samo puta imali priliku slušati različite ekonomske stručnjake i ministre, uključujući i hrvatske, kako dramatično najavljuju potpunu promjenu postojeće politike i velike rezove na svim područjima?

Ovakav način razmišljanja karakterističan je za kulturu u kojoj smo rođeni i prati nas već stotinama godina. No u svijetu postoje i drugačiji modeli državne uprave. Kod japanskih političara i ekonomista glorificiranje drastičnih promjena naišlo bi najvjerojatnije na blagi osmijeh sažaljenja. Po završetku Drugog svjetskog rata Japan je bio u puno lošijoj situaciji nego Hrvatska danas. Nakon poraza praćenog eksplozijama atomskih bombi veći dio zemlje bio je devastiran, a industrija gotovo da nije postojala. U tim teškim trenucima Japanci su umjesto naglog pokretanja oporavka izabrali postepeno iniciranje malih, ali stalnih promjena. U skladu sa svojom tradicionalnom filozofijom, postepeno su gradili novu strukturu koja je u konačnici donijela fascinantan razvoj ekonomije.

Svoj put do uspjeha Japanci su nazvali kaizen, u skladu s osviještenim hodanjem između dvije zenbudističke meditacije. Prema njihovom uvjerenju, nijedna velika promjena ne donosi ništa dobro jer uključuje prisilu koja prije ili kasnije mora donijeti negativnu povratnu reakciju. Čak i ukoliko dođe do određenih pozitivnih pomaka, oni zasigurno neće dugo trajati.

Primjere kaizena možemo naći i na drugim geografskim koordinatama. Početkom devedesetih godina, gradska uprava New Yorka suočila se s velikim rastom kriminala u vlakovima podzemne željeznice. Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja, vodeći ljudi policije odlučili su se obratiti za pomoć Williamu Brattonu, kriminalistu koji je zastupao nekonvencionalne načine borbe protiv kriminala. Bratton se prvo dobro upoznao sa situacijom u podzemnoj željeznici i nakon toga umjesto obračuna s ozbiljnim kriminalcima pokrenuo pooštreno kažnjavanje sitnih prekršaja. Policija je počela privoditi ljude koji su pili alkohol, vikali i urinirali po vagonima. Nakon tri mjeseca, na veliko veselje policijskih službenika moglo se primijetiti da se pored sitnih kršenja zakona i reda postepeno smanjuju i teška kriminalna djela. Naime, ispostavilo se da su se među privedenim sitnim prekršiteljima u većoj mjeri nalazili i potencijalni nasilnici. Tada Bratton povlači sljedeći potez, koji se sastojao u najavi svake intervencije policije preko razglasa postavljenih u vlakovima. Ljudi bi bili zamoljeni da propuste policijsku patrolu koja se kretala prema mjestu gdje je uočeno neko nedozvoljeno ponašanje. To je donijelo još veći uspjeh u borbi protiv kriminala, tako da je tijekom sljedećeg mjeseca stopa kriminala u podzemnoj željeznici pala za nevjerojatnih trideset posto.

Japanske teorije o kaizenu potvrdila su i znanstvena istraživanja ljudskog mozga. Naime, ustanovljeno je da pokretanje radikalnih životnih promjena u nama stvara osjećaj straha koji utječe na limitiranje naših mentalnih funkcija. Pojedina središta u našem mozgu jednostavno se blokiraju i na taj način prestajemo biti kreativni.

Dr. Robert Maurer, koji je radio s pacijentima podložnim različitim ovisnostima, primijetio je pozitivan učinak kaizena na ljudsko ponašanje. Većina njegovih pacijenata loše bi reagirala na drastični prekid pojedine ovisnosti i istovremeno postizala fascinantne rezultate slijedeći logiku naizgled beznačajnih malih promjena. Maurer je na osnovu tih iskustava napisao knjigu u kojoj razrađuje primjenu kaizena pri rješavanju svakodnevnih životnih problema.